Nas su „taktike“ kao sinonimi za gubljenje cilja i smisla i dovele dovde dokle smo sad
o. Darko Ristov Đogo
Piše: o. Darko Ristov Đogo
Uprkos popularnom shvatanju da je za naše nacionalne katastrofe u HH vijeku kriv nedostatak „pameti“ i „taktičnosti“, istina je upravo suporotna i lako istorijski pokaziva: dokle god smo kao narod imali realitvno jednostavne identitetske, političke i svakidašnje zahtijeve i zadatke – dokle god smo kao narod težili „osveti Kosova“, oslobođenju i ujedinjenju, a kao ljudi imali jednostavno shvatanje života u kome je centralno mjesto pripadalo porodici, precima i potomcima – mi smo uspijevali, napredovali i oslobađali se i ujedinjavali. Čak i kada smo povremeno gubili ratove, nismo propadali nego napredovali.
U trenutku u kome Srbi počinju da preispituju svoje zadatke i smisao svoga života – i kao narod i svaki čovjek pojedinačno – mi počinjemo da kopnimo. Ne od manjka – od suviška „pameti“. Od novih koncepata, ambicija i zamisli. A to je preiod od početka HH vijeka do danas.
Od manjka pameti i suviška lažne „inteligencije“ mi smo smislili „taktike“ u kojima smo se sjetili da će Kraljevina SHS biti srećna samo ako solunac i feldvebel budu isti, ako se srpski nacionalizam utopi u jugoslovenski integralizam. Od manjka pameti i suviška lažne „inteligencije“ smo povjerovali u sve ideologije koje su nas satirale i koje nas danas satiru, koje nas kao otrov u venama rastaču. Od manjka pameti i od želje da budemo pametni mi i naše živote pretvaramo u šahovske partije nepreglednih poteza koji uvijek završe ili patom ili porazom. Kad god me pitaju kako sam se ostvario u životu, kako sam postao muž i otac, kako sam pisao naučne radove, učio jezike i sve ostalo – odgovor je jasan: nikad nisam igrao šaha sa životom, već molio Boga da blagoslovi moju namjeru i krenuo da uradim ono što je do mene.
Zato: ne treba nama danas nikava „taktika“ ni oko Kosova, ni oko Srpske, ni oko Crne Gore. Nas su „taktike“ kao sinonimi za gubljenje cilja i smisla i dovele dovde dokle smo sad.
Samo Boga uz sebe i pred sebe. Jednostavne ciljeve i strpljenje da do njih ne moram doći ja, ali da ih iz vida ne smiju izgubiti moja djeca.
I nas u Crnoj Gori na stranputice zavode naši realno ili umišljeno prepametni „samoizabranici Božiji“ , po pravilu indukovane zapadnjačke pameti: što jezuitske, što brozomorne, što montenacističke, što latinofanariotske, zvane još i „nacional-crnogorskom građanistički-pravoslavnom“ prepameću.
Oče Darko, u ovo smutnoe vremja, Vaše kolumne, ponekad studije a ponekad samo crtice, davale su mi, vjerujem i drugim čitaocima, one nasušne odgovore na brojna pitanja! Te odgovore smo teško mogli naći sami! Zbog toga hvala i nastavite da pišete! Neka Vam Bog da snage i mudrosti!