Na Vaskrs – Posveta ćiriličnom pismu

Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Koliko god po svijetu slova latinice naviru – naša ćirilica nikad neće biti mrtvo slovo na papiru.

Ovo tim prije – što će, kao i ranije, biti isto moćna i kasnije…

Ćirilica će vazda biti jaka i zato što njena zlatna slova krase humke naših predaka… Naših pradjedova… Što su njome vjekovno pisana imena naših vrlih umrlih…

Što je njome pisan „Gorski vijenac“ i brojni drugi pisani spomenici naše cjelokupne kulture…

Što su njome zabilježene sve naše radosti i boli, sve pobjede i porazi na istorijskoj stazi, sva naša istorija i kultura, sve naše što je trebalo da ostane zapisano u knjige starostavne do dan danas. A tako će biti i ubuduće…

Bez ćirilice – mi nijesmo ono što jesmo…

Jer bi se, od prilike do prilike, pogubile naše izvorne arhetipske slike…

A tako je vazda i bilo – jer to tako htjede jezikoslovac Ćirilo. Pa prvobitna glagoljica i nosi vječno ime: ćirilica…

Poznata je i ovovremena storija da stranci sa Zapada, kad dođu u Crnu Goru, i vide da naši građani bez ikakvih problema pišu dva pisma: ćirilicu i latinicu, ostaju u šoku..!!! To za njih biva nepojmljivo…

A to je za nas nešto sasvim uobičajeno, na šta i ne obraćamo pažnju… Naša duhovnost je obogaćena sa dva pisma…

Pa nek nama vječno žive i ćirilica i latinica…

Dvije latice jednog kulturnog pelcera, jednog cvijeta, dok je vijeka i dok je svijeta…