Na pola koplja

Zastava na pola koplja: Generalni konzulat Republike Srbije u Herceg Novom, Trg Belavista (Foto: N.M.)

Svaka tragedija ima nekoliko činova, tako i poplava.

Baš kao i zemljotres ili požar, dogodi se u malo vremena, za čim slijedi vječnost. Ta se vječnost zove sanacija iliti obnova.

U čovjekovoj je prirodi, želim da vjerujem, da pomogne bližnjem, kao što je u prirodi nevolje da stalno rađa nove izdanke. Hoće li se količina pomoći ugroženima tanjiti kako vrijeme bude odmicalo? Hoće. Hoće li svako postradalo domaćinstvo dobiti frižider prije žarkog ljeta, i peć prije hladne zime? Neće. Domaći svijet nema za (baš) toliko, a stranome ne pada na pamet da daje, pošto se isključe kamere. Negdje se, netom, rodio nov razlog za davanje obećanja drugima, ugroženima takođe. Čak i unutar istog pasusa, nevolje ne prestaju da rađaju nove izdanke.

Subotnja tema dana Radija Slobodna Evropa bila je solidarnost među zemljama regiona. Naćuljio sam uši. Kakav atipičan ugao pripovijedanja na talasima poznatim po tome što sa svih strana podižu mostove ka Srbiji krivoj za sve ratove unazad 20, 100 i 1001 godinu. Otkud akcenat na – zaista – neočekivanoj, masovnoj i iskrenoj želji da se pomogne postradalima, fizički i materijalno? Znaju li talasi Slobodne Evrope (koje smo po pravilnosti zapljuskivanja i medijskih cunamija naučili da čitamo uvom) – nešto što mi ne znamo? Da li storijom uronjenom u empatiju oni bruse oružje da udare po Vučiću ako bude prevjerio, pa odlučio da po potopu zbilja pomogne narodu, a ne mu dodatno stegne MMF kaiš?

Počele su vrućine. Naša zemlja smrdi. Uskoro će hiljade nevoljnika da sagore adrenalin u sebi, i hiljade će onih koji su pomagali s razlogom pitati: kuda se dede adrenalin u nama, da ne bude zabune u redosljedu – ljudima, pa Srbima?

Deboto jedini način da se pomogne postradalima jeste – bože me prosti u anahronoj metafori, crnogorska formula – a to će reći stvaranje humanitarnog ambijenta za dugotrajno disciplinovano odvajanje naših suvišaka, ma koliko oni bili mali. Samo dvije institucije mogu da obdrže upravo decenijski nivo apela da se brižnjima iz 2014. g, mi i 2024. nađemo uz rame: Republika Srbija i Srpska pravoslavna crkva.

Kako su krenule, ovako pronađene zakopane u mulju do pola, da li će se ove dvije tvorevine održati do MMXXIV?

U danu u kome su primorskim kamenim skalinima snishodili neki srećni klinci da se okupaju u sve toplijem moru, upisao sam se, sa suprugom, u Knjigu žalosti. Na samo 20 metara od hercegnovskog Generalnog konzulata Republike Srbije, vidio sam nebo kroz krov kamene palate – za koju se drži da će biti budući Generalni konzulat Republike Srbije. To zdanje u Starom gradu postradalo je u zemljotresu iz 1979. I, premda se nalazi na glavnom trgu, još stoji neobnovljeno.