Murino

Batrić Babović
Piše: Batrić Babović
Murino je najkravija polimska riječ. Prije 26 godina izgubilo je šest svjetova od strane NATO bombardera. Ni dan danas ne znamo ime pilota koji je te svjetove poslao u Hristovo naručje. Kad se oslika Hram Svete Paraskeve ukazaće se onovremeni most u Murinu sa dušama Julije, Miroslava, Olivere, Vukića, Milke i Manojla. Šestodnevni niz krvave podčakorske sage o trajanju srpskog naroda. Od Princa Eugena do Gvozdenog puka novog doba. Brojanici od raspetih i raspeća nikad kraja!
U našoj duši na današnji dan teče Lim iz tog dana 26 godina ranije. To nije repriza nemilog događaja već sjeme za buduće vjekove. Sjeme slično onome u Starom Gracku, Grdeličkoj klisuri, raspetom Kosovu sa Metohijom i ono malo sjeme vječnosti u Batajnici. Sva ta zrna krvave soli temelj su riječi Murino. Krov Murina zove se Nebo, a krovni pokrivač Carstvo Nebesko. Još ne nailazimo na mjesto gdje počiva Strašni Sud našeg Murina!
Rane su ostale. Spomen česma teče vodama svih svetinja na svetijim vodama Lima. Uvijek ostaje pitanje zašto? Kome ili čemu treba ovo svetilište za stratište? Pitanjima nema kraja. Ćutanje je jedini odgovor.
Istina čeka svojih pet minuta. Zločin i kazna ne zastarijevaju. Ne može dnevna politika sa kolonijalnim obrisima da natjera na zaborav tog petka iz daleke 1999.godine. Tri sedmice posle Velikog petka i početka krvavog košarskog boja. Metafizička podudaranja izranjaju iz dubina Lima, iz svakog kamena srušenog mosta koji je najjači metohijski veznik. Na taj dan plače i Velika. Bez Kilika i Julite davne 1944.godine. To je velika tajna za sva buduća pokoljenja!
Neman je otvorila svoje žvale davne 1999.godine. Ništa se ne priča o istoriji i ratovima devedesetih godina. Čekićaju se sjećanja i osjećanja da žrtva nije važna i da agresori nisu bitni. Oni sada postaju naši strateški partneri. Govori se da Murino nije Košare, da Peć nije Srbija. Generalštabna zgrada treba da postane istorija bez riječi Živojina Mišića. Mnogo poruka koje treba dešifrovati a da ne bude prekasno!
Oktoih murinskog stradanja čeka Liturgiju. Tri dana poslije Tomine nedelje i dva dana nakon Pobusanog ponedeljka. Svih 19 godina u razdobljima slavlja Vaskrsenja Hristovog. Na dan sveštenomučenika Simeona episkopa Persijskog, svetog Akakija episkopa Melitinskog i svih svetih pridodaće Gospod u njemu znani čas nisku od šest svetih stanovnika nebeskog Murina. Stradanje koje postaje nadanje.
Gospod je blizu za one koju znaju da čekaju!