Muke Mitropolita Amfilohija i Svetog Petra Cetinjskog su mnogo, mnogo slične

Opet skvika odječe Crnom Gorom, kao da je jesen; raznose je mediji kao vjetar jesenje lišće – „Amfilohije bača kletve“!

Citirajući Svetog Petra Cetinjskog i sa njim se saglasivši kao njegov nasljednik na tronu cetinjskih mitropolita, Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je, prilikom predstavljanja knjige „Vratiti se Rusiji” direktora Ruskog instituta za strateška istraživanja Leonida Rešetnjikova u Beogradu, rekao (kako su prenijeli mediji): „Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene“.

Već smo, nakon što je Mitropolit na Badnji dan 2011. u Baru prokleo onog ko nasrne na crkvu Svete Trojice na Rumiji, neukima objasnili da kletva nije odraz mržnje, nego briga duhovnog pastira za one koji nastoje da razore sistem vrijednosti Crkve, utemljen jevanđeljskim univerzalnim istinama i zapečaćen njenim svetiteljima, njegov trud da neposlušnika odvoji od zločinjenja. Najnovija pometnja svjedoči da ima onih koji to nijesu razumijeli, pa da pojasnim: To vam dođe kao kad vas je učitelj poslao u ćošak, ili vas je mama prutićem po zadnjici, jer ste bili nevaljali…, samo što je kletva vaspitna mjera koja proteže pipke u našem umu nedokučive duhovne svere života, kako ovog zemaljskog, tako i onog u kojeg prelazimo izlaskom duše iz tijela, neuništivog, vječnog.

Svo ovo prnjacanje je posljedica nerazumijevanja civilizacijskih tokova. Pobrkali smo napredak civilizacije i tehnološki razvoj. Da, čovječanstvo doživljava sve brži i brži tehnološki razvoj, ali civilizacija se urušava. Kao i sa nuklearnom energijom koju koristimo da bi dobili struju, ali i bombe, kao nož kojim siječemo hljeb, ali i ubijamo ljude, tako je i sa internetom, kompjuterskim programima, medijima, politikom, nevladinim organizacijama…

„Napretkom“ civilizacije „prevazišli“ smo „zaostali“ sistem vrijednosti monarhije kao društvenog uređenja, moral, porodicu, čednost, lično poštenje…, i dobili demokratiju i njen plod ljudska prava kao farsu (kupovinom glasova i ucjenama pobjeđuje se na stranačkim izborima), dobili smo i homoseksualnost kao mjeru vrijednosti, zatim NATO (vojnu organizaciju koja sije zločin po svijetu, pa i kod nas je), pravo žene da ubije dijete u svojoj utrobi, opšti promiskuitet, prevaru, laž… Dobili smo pravo na slobodu kao zloupotrebu (i negaciju) istinske slobode, koju je Čovjeku dao Bog.

Otuda i nerazumijevanje Svetog Petra Cetinjskog, monaha podvižnika i vladara, molitvenika i vojskovođe, najvećeg Crnogorca ikada. Taj čovjek koji je živio u strogom postu i svesrdnoj molitvi u kamenoj keliji bez furune, a vladar, dubokovjeran i visokomoralan, koji se kroz sav svoj život držao Hrista, kao za stožer ovog i onog svijeta, svoj zemaljski život utrošio je „ućerujući Crnogorcima pamet u glavu“. Za nevjerovati koliko je – uspio.

Čak im je i državu osnovao. Tu državu Svetog Petra Cetinjskog, crnogorskog vladike i vladara, kao svoje nasljeđe baštine današnji crnogorski državnici.
Danas, kao plod truda, žrtve i ljubavi Svetog Petra Cetinjskog imamo Crnogorce koji stoje na njemu kao temelju svoje ličnosti, duhovno i moralno izgrađene i na svojim precima uzraslim na njegovim vrijednostima življenja. To su – autentični Crnogorci.

Ali, danas imamo i – ideološke Crnogorce, one koji su kao mjeru svog opredjeljenja prihvatili vrjednosni sistem „kako si se pisa’“. Znaju i oni za Svetog Petra Cetinjskog, ali gledaju u njega kao u prazno, imaju i oni svoje pretke duhovno i moralno utemeljene na Svetom Petru Cetinjskom, ali nijesu im temelji. Oni vide i svoje pretke i Svetog Petra Cetinjskog, ali ne stoje na njima kao temeljima svog vrjednosnog sistema. Oni stoje pored, na pijesku.

Sve većim sunovratom civilizacije, jaz među autentičnim i ideološkim Crnogorcima sve je dublji i širi: danas oni ne pripadaju istoj naciji, ne govore istima jezikom. A njihovim venama teče krv istih predaka.

Iz razlike u shvatanjima da prava Crna Gora postoji od 1945, ili da je ona Duklja, i da nije tako, proističe i nerazumijevanje pastirske brige i truda Mitropolita Amfilohija, koji se „samo“ drži vrjednosnog sistema Svetog Petra Cetinjskog.
Muke Mitropolita Amfilohija i Svetog Petra Cetinjskog su mnogo, mnogo slične. Donio im ih je isti tron.

Jovan Plamenac
Ilustracija: Aleksandar Orlandić