Može li izboru Crne Gore zasmetati “agentura NATO“?

Đukanović i njegovo okruženje decenijama su zemlju usmjeravali ka ”agentima  uticaja”, što je danas  jedan od od osnovih mehanizama za postizanje interesa NATO, EU, SAD nekih drugih zemalja i transnacionalih kompanija.

Ključni zadatak koji je postavljen Đukanoviću, kao pukom izvršiocu, je obezbjeđivanje evroatlantske integracije Crne Gore. Izvršiocu koji je potčinjen, kontrolisan i u punoj mjeri zavisan od svojih ”zapadnih partnera”.  Pri tom, Đukanović je sve do sad pokušavao da vodi perfidnu, dvostruku igru sa svojim zapadnim gazdama, obraćajući pažnju uglavnom na svoje lične interese.

Prvo je rukovodstvu SAD, NATO i EU, predstavljao uspjehe evroatlantskih integracija i nedvosmisleno ih uvjeravao o neupitnoj ličnoj posvećenosti evroatlantskom kursu. Drugo, rasprostranjen sistem korupcije je dozvolio  Đukanoviću da iskoristiti zapadne kredite u interesu ličnog i bogaćenja najbližeg okruženja. Treće, decenije kriminalnog sistema rada Đukanovićevog režima učinili su Crnu Goru jednako neprijemčivom, kako za zapadne, tako i za ruske investitore i kapitalne projekte.

Đukanović i njegovo okruženje nikada nijesu interesovali ozbiljni strateški i infrastrukturni projekti – njih je interesovala samo trenutna lična dobit.  Tako, recimo u turizmu, je dozvoljen urbanistički haos i masovna izgradnja stanova na samoj obali mora, umjesto hotela koji bi zapošljavali ljude i državnom budžetu donoslili kontinuirane prihode. Urbanističke dozvole su bile rezervisane za Đukanovića i njemu bliske ljude, koji su za kratko vrijeme zaradili milione evra, a državu trajno lišili važnog resursa, instrumenta razvojne politike u smjeru otvaranja novih radnih mjesta, i kako smo gore istakli kontinuiranih poreskih prihoda.

U ovoj apsurdnoj situaciji, važna uloga usmjerila se upravo ka turističkom sektoru, jedinoj oblasti privrede koja u domaće ekonomske tokove unosi zdrav novac. U ovom momentu nameće se nužnost kako od turističke privrede uzeti sredstva za podršku projektima, koje Đukanović izvodi po porudžbini svojih zapadnih mentora.

Uvođenjem sankcija od strane Rusije, Đukanoviću bi se dalo jasno do znanja da svako buduće sponzorisanje anti-ruskih projekata ruskim novcem više se neće ponoviti. Rusija bi ovim mjerama u prvom redu, izvršila bi pritisak na Đukanovića da omogući sprovođenje slobodnog i demokratskog nacionalnog referenduma. Na ovom referendumu, pored ostalih građana glasali bi radnici turističkih agencija, hotela, restorana, prodavnica i građevinskih preduzeća, taksisti i vlasnici turističkih apartmana. To su desetine hiljada ljudi čiji dohodak zavisi u potunosti, ili velikoj mjeri zaradom od ruskih turista i privatnih investitora.

Ne samo interesi građana čiji je posao usko povezan za turizam, već interesi svih građana Crne Gore ugroženi su ponašanjem vlade Mila Đukanovića, koja je pod pritiskom zapada spriječila velike ruske investicije na teritoriji cijele države. Sve to naravno može da se promijeni i ponovo kompezuje ukoliko zemlja odabere vojno i politički neutralnu poziciju.

Građani zemlje moraju da shvate da njihova lična sudbina i sudbina Crne Gore treba da zavisi isključivo od njihovog slobodnog izbora.  I izbor svakog pojedinačno opredijeliće izbor zemlje. Tada nikakav Đukanović, zajedno sa svojim represivnim i progandističkim aparatom, i nikakav sistem međunarodnih ”agenata uticaja” ne može zasmetati narodu Crne Gore da napravi svoj demokratski i slobodni izbor.