MontenegrinGo tip 2006

Piše: Saša Dr. Đurović

Telefonira mi jedan dps kadrovik pa mi veli: „Vidje li ovaj pokušaj atentata na Đukanovića?“ / „Ma to je otrcano, pričaj nesto novo.“ / „Pa novo“, veli, „na putu za Cetinje, udario jedan u kolonu koja ga je pratila – šta misliš, je li to pokušaj atentata?“

Ne znam zašto bi neko htio da ubije Đukanovića. Ne znam da je ijedna jedina služba zainteresovana za Đukanovićevu likvidaciju. To što on lamentira o ugroženosti, pa makar i kad ćuti, a njegovi ljubitelji i klika iz partije „strahuju“ to je drugo, oni ga doživljavaju tako pa misle da je Tramp u odnosu na njega litle.

Bio sma prisutan za vrijeme referenduma kad jedna avetinja reče da je Milo kao Tito. A irelevantan je, osim u nakaradnoj percepciji poltrona i sluga, bitan samo u Crnoj Gori, onima koji od njega zavise. I dok sam ja čekao drugaricu „Redhead“ da se oglasi zvanično te da objasni „slučaj“ sa stanovišta pravne nauke u drzavi Šangaj, Vijesti već bijahu javile šta je bilo i kako, pa kad čuh prezime „atentatora“ rekoh „au, a đe će na plemenika?“

Baba moje žene voli toga Đukanovića mimo ljude. „Što je to baba?“ pitam, mislim valjao joj je nešto, on, ili neko iz vamelje, u Crnoj Gori se voli iz interesa obično. „Ne, vala, nikad“, al’ je njen, Čevljanin, baba od Milića selo Resna, Bjelice, nahija katunska. I baba bi ga skrila „da ga neko ćera da ga ubije..“ davno je rekla još. A ne ćera ga niko, baba, ne brini. Goniće ga, zbog nekih transakcija u kojima se pominje, al’ to nije opasno toliko, al’ da neko pokuša da ga ubije, neće.

Nego o ljubiteljima lika i djela i o tom mentalnom profilu novoga Crnogorca tzv. MontenegrinGa. Inače, autohtoni Gringo je jedna raritetna vrsta koja egzistira u Meksiku, uz pojas koji graniči sa Amerikom, nema zube, i potpuno je neobrazovan. Svaka sličnost između ta dva profila je prosto sličnost. Nosi levor i sombrero, koji po potrebi zadjene za pojas. Razlika između autohtonog i MontenegrinGa je u tom što domicilni imaU zube, na šarafe, ili na žabicu. Prirodne zube ima tek poneko. Od tih, MontenegrinGa. Autohtonom gringu kad se smije „sijevaju“ trojke jer prva četiri nema. Gringo, vrsta zastupljena u špageti-vesternima. Ali gringo je obično odan ovnu predvodniku, odnosno lideru, zna za elementarno poštenje, makar bio i bezubi tigar.

A evo kakav je profil prosječnog MontenegrinGa. Poveo jednog DPS kadrovika da mi uplati kladionicu, eto nijesam neporočan, ali igram s malim parama, skromno, i taj ljubitelj lika i djela gospodaaaaara, MontenegrinGo tip 2006, ulazi u auto. Auto je moje žene, ja više volim da pješačim. Kad sam izvan Crne Gore dodijele mi nekakvo službeno auto i pratioca, a ja vazda kažem da pretjeruju, da nijesam ja baš toliko bitan, a oni onda „reku“ da im je tako odnekud rečeno, pa mi „reku“ da tako treba. Ajd’ OK, pa onda pratiocu dam i da vozi. Kad sam u Crnoj Gori imam i pratioce i „slušaoce“ teleVona, to me država čuva. Država Šangaj! Uglavnom, retro sam potpuno, umjesto da „bidnem in“ kao crnogorski bizmismeni, ja volim pješke. Moguće jer sam imao auto kad ga je malo ko u Crnoj Gori imao, tačnije, imao je moj otac jedan od ponajboljih auta tada, onda kad ih u Crnoj Gori nije bilo 100-tinjak ukupno. Iživio se na vakat, a ne kao ovi sad što kupuju kola pa onda i ljubav s kolima, a onda tim ljubavima kupuju gardArobu, farmArice, i slično. I neka kupuju, željno to a ne umije drugačije nego da plati, ali je problem što kupuju od narodnih para.

Elem, kupio neke novine pa mi ostale na prednjem sicu, a DPS kadrovik, drug MontenegrinGo, veeeliki ljubitelj lika i djela crnogorskog gospodaaaaara, sjeo na naslovnicu tih novosti na kojoj piše o tom nemilom događaju na putu za Cetinje, sve sa Đukanovićevom slikom u gro planu na kojoj on „grana“ rukama, onako prepametan a ljut (Britva!) objašnjava nešto, stručno, neukome plebsu. Prošvecuje ih, i plebs a pogotovo partijsko članstvo, jer oni misle njegovim mozgom. Svi oni imaju samo jednu glavu, njegovu. I, realno, tu mu nije lako, treba mislit za svu tu silesiju dembela i poltrona. I pošto je sjeo DPS kadrovik, kažem mu: „Sjede ti stražnjicom na gospodara?!“ / „Ma…to su novine…“ / „Ma novine su, ali imaju dvije strane, a ti izabrao da sjedneš direktno na lik voljenog ti gospodara…stražnjicom na lik i djelo…!?“ / „Ma nema veze, ionako neće znat…“ E to je suština. Neće znat… E to su vam Crnogorci, ovi novokomponovani. Tip „MontenegrinGo 2006“ ljubi svaku vlast ako ima vajde. Odgovorno tvrdim da bi ga 98% makar prodalo za kakvu privilegiju. Alav je MontenegrinGo. I osim što nema elementarnu naobraznu, nema ni karakter. MontenegrinGo 2006 radi sve za pare. Sve gleda kroz materijalno, MontenegrinGo tip 2006 je Crnogorac isključivo iz interesa! Liše ženine babe. Ona ljubi Mila iz ljubavi jer je njen, Čevljanin. Rođen sam u Crnoj Gori, a nacionalno mogu da budem i Eskim ako mi se prohtje, mada, ne zaboravljam da mi u matičnoj knjižici djeda Miloša, iz godine 30 i neke piše nacionalnost „Srbin“. Mogu ja, dakle, bit i Eskim, al’ od đeda Srbina realno ne mogu bit Eskim. A da budem egzibicionist pa da budem Eskim mogu, nije problem, egzibicionizam je negdje i primjeren umjetnosti. Elem, ustade DPS kadrovik, vidim one izgužvane novine, naružio lice gospodaru, stražnjicom, na naslovnici novina.

„Likvidirao“ ga, za razliku od „Rusa“ koji to nijesu uspjeli ni u naznakama. Pa opet prije nego li sjede rekoh: „Vidi, fino li si ga ispegl’o…“ Ma to su samo novine, a ionako neće znat. E moj MontenegrinGo, autentični gringo, onaj meksički, nikad ne bi sjeo na sliku svoga lidera, makar on bio i na potjernici.