Mitropolit bački Irinej: Ponovo su zagraktali vrani i gavrani vojvođanskog separatizma; Vojvodina je Srbija kao što je i Kosovo i Metohija!

Arhiepiskop novosadski i mitropolit bački Irinej izjavio je sinoć u Novom Sadu, na svečanoj akademiji „Vojvodina je Srbija“ organizovanoj povodom obilježavanja 199. godišnjice rođenja Svetozara Miletića, da je Vojvodina Srbija, uprkos seperatistima koji žele da je odvoje od Srbije.

Podsjećanje na određene činjenice i istine nije na odmet, utoliko prije što su nedavno ponovo zagraktali vrani i gavrani separatizma, ne autonomaštva, jer autonomija Vojvodine već decenijama postoji, nego upravo separatizma. Iako separatisti u stanovništvu Vojvodine predstavljaju potpuno zanemarljiv procenat, pravu statističku grešku – rekao je Irinej.

Dodao je da Vojvodina, ne samo da teritorijalno pripada Srbiji, nego je Vojvodina shvaćena kao Srbija, kao što je i Kosovo i Metohija vjekovima znano kao Srbija.

Ukazao je da riječ „Vojvodina“ znači da je to entitet na čijem čelu se nalazi jedan čovjek – vojvoda, kao što se na čelu kraljevine nalazi kralj, a na čelu carevine – car.

– Izraze vojvoda, vojvodina, vojvođstvo nalazimo u istorijskim tekstovima i zaista je to ogromno dostignuće Srba u tadašnjoj Austriji, potomljoj Austro-Ugarskoj, a za to su veoma zaslužni ljudi poput Svetozara Miletića – rekao je vladika.

Dodao je da je već tada bilo jasno da je Vojvodina Srbija, budući da je Vojvodina precizno određena kao Vojvodina Srbije i Tamiški Banat, i time je određen politički i etnički subjektivitet tog entiteta.

U prilog tome da je Vojvodina neraskidivi dio Srbije Irinej navodi i druge istorijske činjenice, poput toga da su pravoslavni manastiri koji se prostiru širom Vojvodine stariji od Velike Seobe, a poznato je da je Austrija tada bila netolerantna prema pravoslavlju, čime se dokazuje da nije bilo malo Srba sjeverno od Save i Dunava, kako neki tvrde.

– Imamo još starije naše sakralne spomenike i svjedoke našeg trajanja – rekao je Irinej i dodao da je to hram Komoran sa mnogo značajnih umjetničkih ikona i predmeta i on predstavlja najsjeverniju tačku seoba Srba duž Dunava.

Podsjetio je i da je u istoriji krv srpskih graničara i vojnika tekla na frontovima kako bi se sačuvala Srbija.

– Ako posmatramo pod prizmom istorijskih zbivanja sve ovo što pominjem, moramo shvatiti da ničega od svega ovoga, pa ni ovog našeg večerašnjeg svečanog sabranja u čast Svetozara Miletića u Srpskom Narodnom pozorištu u Srpskoj Atini ne bi bilo bez Srpske pravoslavne crkve – rekao je arhiepiskop novosadski i mitropolit bački Irinej.

Dodao je da crkva ima duhovnu misiju da kroz njegovanje vjere održava i narodni identitet i da neki to danas zaboravljaju i crkvu vide kao neku nevladinu organizaciju, partiju ili ideologiju kojoj treba odrediti šta je njen zadatak.

– Svugdje gdje je Crkva vršila svoju istinsku, jevanđelsku, prosvjetiteljsku misiju, ona je automatski ne samo čuvala, nego i njegovala i unaprjeđivala i kulturu, i identitet, i prosvjetu, i svako duhovno blago u pastvi koja joj je povjerena od Boga – rekao je vladika Irinej.

Dodao je da Crkva ne traži zasluge za to, ali da se on ne slaže sa time da neko može da je proziva i kaže da to najviše čine oni koji najmanje o njenoj istoriji i misiji znaju.

– Vojvodina je Srbija. Kome se to ne sviđa, to je njegov problem, a ne sviđa se, koliko vidimo, jednom malom procentu ljudi zanesenih ili zainteresovanih za Bog zna kakve ciljeve, ali treba da čuvamo kao zjenicu oka svoje jedinstvo, deleći sve što je Bog dao našem narodu, sa svima onima koji žive zajedno sa nama, dele isto nebo, istu zemlju, isti vazduh, ali i iste duhovne vrednosti sa nama. Želim da izrazim nadu da sva ova iskušenja neće dugo potrajati – zaključio je arhiepiskop novosadski i mitropolit bački Irinej.

– Oni koji nas ne uspješe poraziti kroz vjekove kao narod osmislili su način da nam podvale jugoslovensku ideologiju i cijepanje države. Mislili su da donošenjem Ustava iz 1974.godine izvršavaju de jure secesiju Vojvodine od Srbije. To je bio najbolni udarac jer dolazi od vašeg roda i poroda. I taj udrac je bio od onih Srba koji pod komunističkom idealogijom nisu željeli, a neki i danas, ne žele da budu. Oni su htjeli da budu neki Vojvođaneri, nacija koja je izmišljena od onih koji su se sramotili što su Srbi.