Mitropolit Amfilohije: Učimo se od Hrista Gospoda velikoj, vječnoj i neprolaznoj ljubavi

Besjeda blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija na Veliki petak u Cetinjskom manastiru, 10. aprila 2015. godine

Pripremamo se, draga braćo i sestre, za ovaj subotnji dan, za koga čusmo da je on najveći od svih dana ove nedjelje Strasne, kao što je ova Strasna nedjelja najveća u odnosu na sve one nedjelje Velikoga posta, a Veliki post, da su to dani i velike tajne koje nam se u njima daruju veći od svih onih tajni kojima je čovjek obdaren od nastanka svijeta pa do danas.

Dakle, pjevasmo pjesmu: ,,Vaskrsni Bože, pomozi nam, izbavi nas slave imena Tvoga radi.” Nije slučajno da se taj stih pjeva upravo danas, kada Gospod počiva u grobu, u subotnji dan. Subota je od pamtivijeka, od stvaranja svijeta, bila dan odmora, i kada je Bog završio Svoja djela, stvaranje svijeta i čovjeka, onda je počinuo od svih djele Svojih. A evo i Gospod, koji je izašao i nastavio to djelo Boga Oca i Svoje djelo i Duha Svetoga, On je izašao na djelo Svoje, od rođenja u utrobi Presvete Djeve, pa onda redom kroz sve ono što je učinio i što se sa Njim dogodilo do ovoga svetoga dana, i On je, dakle, u ovaj subotnji dan počinuo od tih Svojih djela. Počinuo je da bi se sedmi dan, dan odmora, preobrazio Njegovim Vaskrsenjem, u osmi nezalazni dan, dan vječni i neprolazni, dan obasjan svjetlošću Njegovoga Vaskrsenja.

Taj dan, uključujući i ovaj dan ulaska u sve dubine Svoje tvorevine, taj dan je dan nepobjediv, neuništiv. Zato nije slučajno rečeno da je jači Onaj koji je u nama nego sve sile koje su oko nas. Pita mene kada smo se vraćali iz Crkve naš brat Zoran: ,,Kad će doći Gospod?”

,,Pa brate Zorane, pa On je tu sa nama?”

,,A gdje tu sa nama? U našem srcu?”

,,Evo Ga tu, pred nama ide raspet iz beskrajne ljubavi Svoje za nas.’’

I On je rekao da nas neće ostaviti same i to potvrđuje i Svojim djelima i Svojim Raspećem i Svojim Vaskrsenjem: ,,Neću vas ostaviti same, poslaću Duha Utješitelja koji će vas uvoditi u svaku istinu!” ,,Sa nama je Bog! Razumite narodi, jer je sa nama Bog!” Tako je pjevao drevni prorok, tako pjeva i Crkva Božija kroz vijekove i potvrđuje se ta velika i sveta istina ,,Bog sa nama”, a to i znači ime koje je dato Hristu, Emanuil, što znači ,,sa nama je Bog”. Dakle, i ova sveta noć potvrđuje da je sa nama Gospod. Neki kažu ovdje kod nas koji služe nekim svojim idolima, odričući se ove velike svetinje, ove sile Božije koja nam je data kroz naše pretke, kroz našega Svetoga Petra Cetinjskog, Petra II Lovćenskog Tajnovica, kroz Svetog Jovana Krstitelja, čiju ruku ovdje imamo kao živo svjedočanstvo Božijega prisustva i Božije svetinje sa nama, kroz dio Časnoga krsta na kome je raspet Gospod, i to je veliko čudo, to nam potvrđuje da je zaista sa nama Bog, dakle, neki koji misle da su oni veći od Boga, da su moćniji od Boga, da su njihova djela moćnija i dugovječnija od Božijih djela, oni kažu: ,,Jača Crkva od države.”

Pa prirodno! Država je od juče do sjutra, a ova Crkva koliko je država ispratila, velike imperije, rimska, koji su gonili i progonili hrišćane, pun je kalendar mučenika iz tog vremena, koji su se ponašali prema hrišćanima kao što su se Pilat i prvosveštenici jevrejski ponijeli prema Hristu! I zato su, da bi Ga izbrisali, da bi Ga pobjedili u ime države, u ime ideologije, u ime drugih ideja, lažnih ideja svoga vremena, progonili Ga, pa Ga razapeli, pa Ga sahranili i računali: ,,Nema ništa više od Njega.” A tek onda kad je bio najnemoćniji, kad je u zemlju bio sahranjen i u grob, i kad se računalo da nikad više neće se pojaviti, tek onda se projavila Njegova sila i Njegova nepobjediva moć! Velike imperije, veliki carevi, moćni osvajači svijeta do najnovijih vremena, i crvene, i crne, i kakvih sve nije bilo, male i velike države koje su zasnivale svoju moć na ljudskoj snazi, one su trajale koliko traje ljudska moć, a ljudska moć je nemoć! Sve nam to potvrđuje koliko je čovjek nemoćan jer mu je dah u nosu! A pogotovo bezbožan čovjek, koji ne gradi djela svoja na Bogu, na Hristu kao kamenu temeljcu nepokolebivom, koji ne gradi svoje države, ne gradi svoja carstva i svoja imovinu na Onome koji je darodavac svakoga znanja i svake imovine! Prirodno, dok traje ljudska moć traju i takve ljudske tvorevine i ljudska djela i ljudske države. Treba da ih ima, i Bog je blagoslovio da ih ima, ali samo one države, i oni državnici i ona carstva i ona djela koje ljudi stvaraju koja se temelje ne na pjesku, jer mudar čovjek gradi kuću svoju na kamenu tvrdom i od kamena, a bezuman čovjek on gradi na pjesku! I dunu vjetrovi i sve što je sagrađeno na pjesku razvije se i nema traga od njega!

Dakle, neka državnici savremeni, koji sad misle da su moćniji i od Boga, i od Hrista, neka se malo razmisle, neka pogledaju šta se događalo sa mnogo moćnijim prije njih! Pa razmislivši, neka i oni grade svoje države i svoja djela, neka grade na onome što je vječno i što je neprolazno, na Božijoj sili, zajedno sa Bogom! A Crkva upravo i jeste spona, ona je građevina sagrađena na Hristovoj ljubavi, ljubavi Raspetoga Hrista, na sili Njegovog Vaksrsenja, na sili Božijoj, nepokolebivoj! Na onoj sili koja drži nebo, zemlju i svu tvorevinu! Na onoj sili kojom je Bog zadahnuo i nebo i zemlju i ljudsko biće i sve što postoji, na toj sili neka grade i oni, kao što je Crkva Božija to gradila i gradi, pa zato i uvijek i svjedok u tim prolaznim građevinama ljudskim i u tim prolaznim ljudskim djelima i poduhvatima, djelujući djelo Božije i gradeći i sebe i gradeći i svijet na tome. Crkva Božija opstaje ne snagom mojom, nekog vladike, nekog popa ili nekog vjernika, nego upravo snagom živoga Boga, snagom Hrista raspetoga, koji je pogreben, a sa Njim pokušali da unište svako dobro i nosioca dobra na ovoj zemlji. Ali sila Božija vječna, svaka povremena, a Božija svevremena!

Evo, i ovaj sveti dan šta je drugo nego je svjedočanstvo i priziv svima nama ljudima, bez obzira gdje se nalazili, u koje vrijeme živjeli i na kom mjestu bili i kime i čime vladali, da se osvjestimo, da se vratimo, da gradimo svoje građevine, svoje države i svoja društva, da gradimo na tom kamenu nepokolebivom, da gradimo na Božijoj ljubavi, na Hristovoj ljubavi koja ne traži svoje. Hristos je po tome veliki i moćan, što je samoga Sebe bez ostatka darovao. I najveći i najsnažniji su oni ljudi koji ne traže ništa za sebe, nego sve daju drugima! Takav je bio Hristos, On je nama primjer. A i u životu najveći su oni ljudi, bilo da je majka, da je otac ili ratnik, najveći su oni koji žrtvuju sebe za bližnje svoje. Učimo se od Hrista Gospoda, učimo se toj velikoj, vječnoj i neprolaznoj ljubavi i kroz nju stičemo tu snagu Božiju, noseći je i svjedočeći je pred svima ljudima i pred svim zemaljskim narodima.

Zato je divna ova rečenica svetoga proroka: ,,Vaskrsni Gospode i pomozi nam i obasjaj nas svjetlošću Tvojom i radi imena Tvoga vječnoga i neprolaznoga.” Kome neka je slava i hvala, u vijekove vijekova. Amin.

Transkript Danilo Balaban, Mitropolija