Mitropolit Amfilohije: Montenegrini bi da prisvoje ono što je osnovao naš Sveti otac Sava
1 min read
Mitropolit Amfilohije
A ovi montenegrinski Crnogorci bi htjeli da se odreknu te Crkve, da se odreknu svetinja Da svetinje, koje je ta Crkva podizala kroz vjekove, prisvajaju oni obezboženi. Šta da rade sa njima? Ono što su uradili sa Lovćenom, kazao je juče Mitropolit Crnogorsko primorski Amfilohije na jučerašnjoj Svetoj liturgiji u crkvi Svetih Pantelejmona i Klimenta Ohridskog u Barama Radovića u Donjoj Morači, kada je proslavljena hramovna slava.
U toku službe Vladika je u čin jerođakona rukopoložio monaha Josifa (Joksimovića), nastojatelja manastira Kostrikovača. Svetu tajnu krštenja primila je Teodora Blagojeva Radović.
U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja Mitropolit Amfilohije je rekao će Gospod hrišćane na Strašnom sudu i u vječnosti prepoznati po pečatu dara Duha Svetoga.
„To primanje pečata dara Duha Svetoga se dogodilo sa našom Teodorom, to se dogodilo sa svima nama koji se krštavamo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To se dogodilo i sa svima koji su kroz vjekove služili Bogu i koji su se Njemu jedinome klanjali i za Njega žrtvovali svoj život“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da su takvi bili i Sveti velikomučenik Pantelejmon i Sveti Kliment Ohridski.
„Takvi su bili svi koji su senj kroz vjekove krštavali i na Hristov način živjeli ovdje na zemlji. A On je pastir dobri koji dušu svoju polaže za bližnje svoje. Došao je, ne da mu služe, kako kaže u Jevanđelju, nego da služi. I ne samo da služi, nego i da život svoj položi za ljude svoje, za narod svoj, za čovječanstvo“, kazao je Vladika Amfilohije.
On je rekao da na toj Njegov bogočovječanskoj ljubavi počiva ovaj svijet.
„Pri čemu je pozvan ovaj svijet da uzrasta, svako ljudsko biće da uzrasta, ne prosto u mjeru svoje tjelesne zemaljske prirode, nego u bezmjernu mjeru, Hristovu mjeru, u mjeru rasta visine Hristove“, objasnio je.
Vladika je podsjetio da ove godine slavimo osam vjekova Crkve koju je ovdje osnovao Sveti otac naš Sava.
„A ovi montenegrinski Crnogorci bi htjeli da se odreknu te Crkve, da se odreknu svetinja… Da svetinje, koje je ta Crkva podizala kroz vjekove, prisvajaju oni obezboženi. Šta da rade sa njima? Ono što su uradili sa Lovćenom. I kao što su na Lovćenu srušili crkvu Svetoga Petra Cetinjskog i oskrnavili Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, hoće da unište i svo njegovo djelo koje je ostavio“, poručio je Mitropolit Amfilohije.
Nakon Litije i blagosiljanja slavskog kolača, održana je promocija knjige Dobrije Radovića „Svedragi mi brate Hipokrate.“
Promocija je održana u okviru ovogodišnje kulturne manifestacije „Trg od ćirilice“, u organizaciji Udruženja književnika Crne Gore.
Sabor u Barama Radovića nastavljen je slavskom trpezom hrišćanske ljubavi sa bogatim kulturno-umjetničkim programom.
Izvor: Mitropolija
Pročitajte još:
Drevni srpski manastiri: Manastirske ruševine na Skadarskom jezeru
Neka Bog da zdravlja i sreće Vama, Vaše Visokopreosveštenstvo i Vašim Radovićima.
Baš kao i Vi, Sveti Vladiko, skoro svaki dan je i delima i rečima Hristos Judu opominjao, ne krijući da mu je poznat onaj koji će ga izdati.
Ali Juda sve to preziraše dok ga opet Bog ne htede silom na dobro privoleti, pošto nas je stvorio da slobodno možemo da biramo između dobrih i zlih dela, i pošto želi da mi svojom voljom, a ne po prisili dobri budemo i dobro činimo. Zato ako nećemo, On nas neće prinuditi, niti silom koga primoravati. Jer, KO JE PO PRINUDI DOBAR, TAJ NIJE DOBAR! Pa je i Juda, kao i ovi MONTENEGRINI, u svojoj volji slobodan ostao i u svojoj vlasti je imao ne pokoravati se te je tako srce svoje do slepila doveo.
A i slepilo to kao i silu Gospodnju ne dokazuje samo ta okolnost, no i ono što kad je tihim glasom Hristos zapitao koga traže, “odstupiše nazad i popadaše na zemlju (Jov. 18, 6). Jer tek onda, kad ni ovo nije pomoglo da od svog bezobraznog dela odstupe, sam se je Isus predao kao da je ovako govorio:“JA SAM ONO ŠTO SE MENE TICALO UČINIO ; MOĆ SAM SVOJU OTKRIO I DOKAZAO DA VI NEMOGUĆE DELO PREDUZIMATE; HTEDOH DAKLE GNEVLJIVOST VAŠU UMIRITI ALI KAD VI TO NE HTEDOSTE, NO PRI SVOM BEZUMLJU OSTADOSTE, EVO VAM SE JA SAM PREDAJEM.“
I sve ovo je davno rečeno da ne bi ko Hrista krivio što Judu nije obratio i pametnijim i dobronamernijim učinio. Jer pitanje i jeste kako je trebalo dobronamernim da ga učini, prinudom ili da on sam to izabere? Ako je prinudom to trebao učiniti, ništa bolji ne bi bio jer niko silom dobar ne može biti, a ako je htenjem i voljom trebao to učiniti onda je već sve učinjeno. NE HTETI MELEM PRIMITI NIJE KRIVICA LEKARA NEGO ONOG KOJI KORIST ODBACUJE.
Mora da sam neko odveć tupo : razumijem ja što su “ oni“, zna se i koji naumili, uostalom, oni to i ne kriju …
Ne razumijem što će naša crkva, koji je to njen pravi i puni odgovor!?
To je ono što mnogo više interesuje od onoga što znam.
Interesuje me da saznam ono što ne znam : kojim će to putom srpska crkva u Crnoj Gori?
Ili su možda i pitanju one složene strategije koje ja ne mogu da pojmom, nije mi dato.
Može biti …
Samo ja jedno pouzdano znam “ te složene strategije“ običnom čovjeku nerazumljive, ako ih uopšte ima, ne kažem, pitam se – one nikada nijesu davale neki dobar rezultat, već ako nijesu u pitanju, na desetine njih, antisrpske strategije!
Dakle, što namjerava naša crkva?
Bruka i nečast žive dovijeka!
Sve su drugo prodali, ostale su svetinje da ih naplate. No svako vrijeme služi da se pokaže kakav je ko. Paradoksalno, zahvaljujući takvima, nikada nije lakše bilo biti čovjek.
Ponavlja se ’45, samo je dekoracija malo drugačija. Svako svojim precima liči
montenegrini bankrot , okomili se na crkve i manastire, i nikad nijesu čuli za,,izgore ka vladika Lesendrom ,, a što rade od njega
Ko ide protiv crkve, Bog ce protiv njega. Ne valja to. Kada bi bili protiv Mila kao protiv Amfilohija davno bi skinuli DPS jaram
Ludilo. Pa Crnogorci samo vidite koliko mjesta i crkava je posvecemo Svetom Savi
Lako će oni cr sv Save na Njegušima pretvoriti u sv Franje asiškog koji je i Dubrovčane otrovao mržnjom prema pravoslavnima. Isti duh mržnje je i njih zahvtio od istih svetaca spodoba.
Sramota šta radi u Montenegru, da li se plašite Boga
Ja živim u Crnoj Gori,makar tako piše na mapu,a za Monenegro ti ne znam.
A da se čuda čine – čine se.Ni manjeg naroda ni većih izroda.
Đedo naš!
Joanikija za Arhiepiskopa!
Hitno!
Sto
Mislis da nijesu ista struja
I kakav arhiepiskop
Mamajev kurgan je bio poprište velike bitke kada su snage nemačke 6. armije počele napad na centar Staljingrada 13. septembra 1942. Na Mamajev kurganu su se vodile žestoke bitke između nemačkih agresora i sovjetske 62 armije. Kontrola nad brdom je postala izuzetno važna zato što je ona omogućevala kontrolu nad celim gradom. Da bi ga odbranili Sovjeti su izgradili jaku odbranu na rubovima brda koja je uključivala rovove, bodljikave žice i minska polja. Nemci su napredovali ka brdu sa velikim gubicima. Kada su konačno zauzeli brdo otpočeli su paljbu na centar grada, kao i na železničku stanicu Staljingrad-1 koja se nalazila ispod brda. Zauzeli su je 14. septembra. Istog dana sovjetska 13. gardijska-streljačka divizija po komandom Aleksandra Rodimceva stigla je u grad preko reke Volge pod teškom nemačkom vatrom. Divizija od 10.000 ljudi je odmah jurnula u krvavu bitku. Dana 16. septembra sovjeti su ponovo zauzeli Mamajev Kurgan i nastavili da se bore za železničku stanicu, pritom pretrpevši velike gubitke. Sledećeg dana skoro cela divizija je nastradala. Jedinice Crvene armije su nastavile da pristižu u grad što su brže mogle. Nemci su napadali i po dvanaest puta na dan, a sovjeti su uzvraćali sa jakim protivnapadima. Komanda nad brdom se nekoliko puta menjala tokom bitke između zaraćenih strana. Nemci ponovo zauzimaju Mamajev Kurgan 27. septembra 1942. Sovjeti su tada držali svoje pozicije na obroncima brda. Nemci su se grčevito branili do 26. januara 1943. kada je sovjetska zimska ofanziva uništila i zarobila nemačke snage unutar Staljingrada.
Kada je bitka završena, krvlju natopljeno blato na brdu je oranjem pomešano sa ostacima metala od bitke. Blato je sadržalo izmeću 500 i 1.250 komada metala po kvadratnom metru. U proleće zemljište je ostalo crno tako da trava nije mogla da nikne na njemu. Strmi delovi brda su postali poravnati zbog intenzivnog granatiranja i bombardovanja. Čak i danas je moguće pronaći delove kostiju i metala zakopanih duboko u brdu.