Misle da mogu

Nadviše se oblaci
Nad Gorom Crnom
Ne rone kišu
Već suze braće
U istom krilu rođene
Cjelivane usnama istim
Ponosne majke Srpkinje

Oblaci se nadviše
Sveti Lovćen rasplakaše
Ostrog i Moraču Svetu
I Svetinje kojima broja ne znamo
Srbi što Bogu podigoše
Gdje vijekovima Božje darove
Prinosiše i primaše

Nadviše se oblaci
Tuđina zulumčara
I domaćih janjičara
U zloj svojoj namjeri
Zulum radi da čine
Braću da zavade
Po vražjoj zapovjedi
Volji Božijoj protivno
Majčinsko krilo da raspolove

Ne znaju raskolnici
Antihrista rukom vođeni
Krilo je vjekovno
Osam vijekova braću podizalo
Praznicima saborovalo
U vojsku ispraćalo

Taj korijen isčupati ne mogu
Ni vatru vjekovnu ugasiti
Opeći se mogu
Jadom se zabaviti
S’ jadom i otići

Ne znaju bezbožnici
Na Boga i Roditelja
Ruku ko digne
Osuši mu se
I ruka i pleme
Koje izroda izrodi
Na sramotu mu plemena

Juni ’19.

Z. J.