Miroslav Krleža o Hrvatima: Hiljadu godina traže gospodara

Pripremio: Ivan Milošević

Miroslava Krležu, poznatog književnika iz Zagreba, mnogi citiraju. Većinom to rade van granica njegove Hrvatske, jer tokom NDH-a nije želio da se priključi ustašama i rat je u Zagrebu proveo potpuno izolovan. Nakon rata je prvo bio u nemilosti Broza, ali nakon Informbiroa pistao je jedan od najomiljenijih pisaca u komunističkom sistemu.

Posljednjih godina o njegovom stvaralaštvu u Srbiji i Crnoj Gori snimljeno je bezbroj emisija i objavljeno je puno tekstova. U tim prilikama potpuno su zaobiđeni njegovi stvovi o Hrvatima i njihovoj istoriji. Portal „Rasen“ objavio je dva Krležina teksta gdje on piše o Vatikanu, Rimu, Hrvatima…

U tekstu „Prije trideset godina“ iz 1947, Krleža piše:

„Rim prodaje dim vjekovima, a u vrhu Rima nije bilo većeg smrada na svijetu… Mi smo sveukupnoj našoj inteligenciji govorili da za hrvatski narod nema drugog riješenja nego da se odredi i koordinira spram ostalih, balkanskih seljačkih naroda, a naročito spram srpskog i da u solidarnoj zajednici s njima pristupi preispitivanju svojih takozvanih zapadnjačkih i latinskih kulturnih prdrasuda i obmana. U prvom redu mi smo to govorili našem kleru i gospodi biskupima: verujte gospodo, šta hoćete i kako hoćete, ali ne verujte, da vam mi verujemo da vi radite u interesu našeg naroda! Vi verujete u interesu Vatikana, a Vatikan je dosljedan i hladnokrvan neprijatelj našeg naroda.“

Miroslav Krleža u tekstu „Nekoliko riječi o malograđanskom historizmu Hrvata uopće“ iz 1926. tvrdi:

„U vrijeme poslednjih tristo godina, od Juraja Križanića, prvog pansalvena (1618.-1683.), do poslednje vidovdanske faze (1918.-1926.) hrvatstvo pokazuje sve simptome jedne narodnosti, koja nestaje. Sve to nastojanje hrvatske narodnosti u poslednjih tristo godina i sve ono haotično zbivanje za prvih devet vijekova, sav taj problematičan napor da se hrvatstvo otme rotaciji oko tuđih osovina, sve to ostalo je do danas uglavnom bez rezultata… Hrvati kroz hiljadu godina traže sebi gospodara, da nad njima zavladaju. Od mađarskog Kolomona (g. 1102.) do križevačkog sastanka godine 1526. (kada pada prvi predlog za kandidaturu Habsburga) a papski poslanik u Budizmu to pravilo zove `traženjem drugog gospodara`, trovarsi’altro signore’, od borbe s Mađarima do naših dana uvijek jedno te isto: hrvatstvo traži nekoga da mu se podredi, da potpiše s njim ugovor i da se onda buni protiv tog ugovora… U osamsto godina – trideset dana hrvatskog suvereniteta, to je čitava hrvatska bilanca… dođite i vladajte nad nama, jer smo nesposobni da sami sobom upravljamo! Napor, dakle, da se hrvatstvo otme rotaciji oko tuđih osovina, ostaje do danas jalov.“