Miomiris kao predznak božijih čuda: Čudotvorna ikona sa Trikerija
1 min read
Pišu: Predrag Savić, advokat i pisac i Nikola Milovančev, član Pravnog savjeta IN4S
„Ni manjeg ostrva, ni veće svetinje na njemu!“
Ovim rečima dočekao nas je Dimitros, penzionisani tehničar pri helikopterskoj jedinici policije, a sada pasionirani jedriličar, u luci na ostrvu Paleo Trikeri, poznatom još kao Trikeri island (Grčki: Παλαιο Τρικερι) ili Stari Trikeri. U antičko doba se zvalo Kikentos. Ovo malo ostrvo u Pagazitskom zalivu, u Tesaliji, prema popisu stanovništva iz 2001. godine imalo je 87 stanovnika, ali procenjeno je da ih je 15 tokom cele godine. Ostrvo ima površinu od oko 4,5 kvadratnih kilometara i 75 hiljada stabala masline. Na ostrvu nema automobila ni puteva. Ne postoji ni redovna brodska ili druga vodena linija za prevoz do Paleo Trikerija. Ovo ostrvo čuva jedno ogromnu vrednst čudotvorne ikone Presvete Bogorodice ( Grci je nazivaju Panagija ili Svesveta Majka Božija sa Trikerija) o čijim se blagodatima i čudotvornim dejstivima nadaleko čulo, i zbog koje i mnogi Srbi posećuju Paleo Trikeri!
Stanovnici ostrva i brojni hodočasnici koji dolaze da se poklone čudotvornoj ikoni i zadobiju Božiju blagodat i često isceljenja, nerado se podsećaju da je Paleo Trikeri u dva navrata u prošlom veku – bio i koncentracioni logor.
Od kraja 1946. ostrvo se koristilo kao koncentracioni logor za političke zatvorenike, koji su učestvovali u EAM-ELAS, pokretu otpora tokom Drugog svetskog rata. Od 1948. godine ovaj logor je bio samo za žene prokomunističke političke zatvorenike uhapšene tokom Grčkog građanskog rata. Kroz logor je prošlo oko pet hiljada žena i njihove dece, i mnogi od njih ne bi preživeli da nije bilo pomoći i prvenstveno pitke vode iz Manastira, u kojem se čuva čudotvorna ikona Presvete Bogorodice sa Trikerija.
Na ulazu u manastirsko zdanje, stoje dve spomen ploče koje podsećaju da je na ostrvu, u koncentracionom logoru od1948. do 1953. godine boravilo pet hiljada žena.

Iza manastirske kapije krije se ipresivano četvorougano zdanje, u čijem središtu je preliepi hram, okružen limunovima, pomorandžama, palmama, čempresima, tisovinama i drugim ukrsnim rastinjem i raskošnim cvećem.
Fotografisanje u okrilju manastirskih zidina je strogo zabranjeno zbog bezbednosnih mera i direktne zaštitete velike svetinje čudotvorne ikone Presvete Bogorodice sa Trikerija. Zaposleni službenike i parohijskog sveštenik koji služi u Manastiru (poslednji monah je peminuo pre dve godine) molimo za dozvolu da fotografišeme. Obradovali su se kakda su čuli da su u pitanju Srbi, koji su česti među hodočasnicima. U dobijanju uslovno rečeno blagoslova za fotografisanje značajnu ulogu su odigrale i naše gotografije i tekst sa ostrva Kira Panagija objavljen na sajtovima Svetigore, In4s i Tamo Daleko! Pomenuti tekst i fotografije svedoče kako sa dalekog ostrva u Severnim Sporadama, gde se nalazi metoh svetogorskog manastira Velike Lavre, na ostvo Miholjsku Prevlaku poslali krst, u vreme kada je režim Crne Gore, atakovao da sruši tamošnju Krstionicu „Suzu Njegoševu.
Paleo Trikeri i Miholjsku Prevlaku vezuju i pojave miomirisa. Mošti prevlačkih velikomučenika mirotoče i miomirišu. I kada je čudotvorna ikona Presvete Bogororice 10. septembra 1825. godine otkopana, posle gotovo jednog veka provedenog u zemlji, ispod ruševina spaljenog hrama, ona je miomirisala. Usled čega je talas neopisivo prijatnog mirisa poput blage magle prekrio celo ostrvo. I zaista priča o ponovnom pronalaženju ove čudotvorne ikone je čudesna.
Ostrvo Paleo Trikeri od početka hrišćanstva je imalo svoje hramove. Najčešće se pominju dve crkve Aja Sofije i Svetog blagoveštenja. Razorni zemljotres iz 896. godine razorio je te hramove. Ove obnovljene hramove oko 1070. godine porušili su i spalili gusari.
Skoro vek kasnije kaluđeru i isposniku Damjnu u snu se javila Bogorodica i saopštila da se njena ikona nalazi u ruševinama hrama na ostrvu . Starac je od svog arhijereja dobio novac za radnike i počelo je kopanje. Posle više meseci ono je obustavljeno bez rezultata. Starac je ostao sam na ostrvu da traga za ikonom. Onda u septembru 1825. godine ogromna oluja je primorala jedan brod na kojem su bili svatovi koji su plovili za Volos po mladu, da pristane u luku u Paleo Trikeriju. I dok je nevreme besnilo po zalivu putnici sa broda se odluče da prekerate vreme i pomognu monahu u kopanju. I da čudo bude veće oni su zajedno sa sarcom Damjanom pronašli u zemlji čudotvornu ikonu. Neko od njih je svom silinom udario u poleđinu ikone motikom , ona je odskočila, ali je ostala cela. Oprali su je i stavili na obližnje stablo masline. Pojava miomirasa uz sazananje da je ikona otkopana izazvalo je ogromnu radost i interesovanje.Veli broj ljudi došao je da se pokoni i moli pred njom. Pred ikonom su se odmah dogodila i prva čudotvorne izlečenja.
Kada je, nekoliko godina kasnije, kuga zapretila da unšti sav živalj u Pelionu i Magneziji , setili su ove ikone. Izneli su je sa ostrva i pronosili kroz naselja zaražena kugom. Gde je ikona „prošla“, prema mnogobrojnim zapisma, kuga je nestajala! Sve to je ojačalo kult i priče o spasiteljskim i čudotvornim moćima ove svetinje!

Starija Grkinja, meštanka sa ostrva , koja bdi nad čudotvornom ikonom, objašnjava da oko pozlaćenog prestola na kojem se nalazi ikona ( kupili su ga u Barseloni moreplovci sa ovog ostrva) ima dosta dokaza i zapisa o čuduma koji se desila zahvaljujući ovoj kanonizovanoj ikoni. Prema legendi presto na kojem je čudotvorna ikona psotavljena, pravljen je za potrebe Napoleona Bonaparte, ali on ga nikada nije koristio. Svakog 10. septembra u Manastiru se okupi veliki broj vernika na službi u čast ikone Presvete Bogorodice sa Trikerija, za koju mnogi veruju da je delo jevađeliste Luke. Čudotvorna ikona optočena je pozlaćenim i srebrnim omotom (okovom), u čijem centru je Bogorodica sa diademom-krunom na glavi koju nose dva anđela, a sa strane su likovi svetaca. Kažu da je ikona formata 12 puta 18 centimetara i da je rađena enkaustika tehnikom. To je vele, jedna od najstarih likovnih tehnika i najstarija slikarska tehnika koja je još uvek u upotrebi. Podrazumeva slikanje zagrejanim pčelinjim voskom uz dodatak smole i pigmenata. Kakrakteristična je po otpornosti slikarskog premaza i živopisnim bojama. Kaže da je pomenuta čudotvorna ikona imala i nekih promena usled visoke temperature izazvane paljenjem hrama u kojem je bila!
Na mestu gde je pronađena čudotvorna ikona, prvo je izgrađena mala crkvica, a onda je 1835. godine započeta izgradnja velikog reprezentativnog hrama. Njegova gradnja završena je 1838.godine. Pet godina kasnije hram je oslikan i postavljen je prelepi drvorezbareni ikonostas. Potom je usledila gradnja ostalih zdanja u okviru mandrije, u čijem sastavu je bilo 50 kelija za monahe.
Od momenta izgradnje Manastir je često bio utočište za meštane i ostale nevoljnike. Kažu zahvaljujući zaštiti čudotvorne ikone Presvete Bogorodice mnogi stanovnici ostrva i ribari u sušna vremena spas su pronalazili iza manastirskih zidina. I mnogi bugarski vojnici i oficiri, u vreme koncentracionog logora posle Drugog balksnkog rata ne bi preživeli da vodu i hranu nisu dobijali od manatirskog bratstva.
Za vreme Drugog svetskog rata u manastirskim kelijama sapas su pronašli izbeglice iz najuglednijih porodica iz Volosa,
I u vreme grčkog građanskog rata kada je na Ostrvu bilo zatočeno 5000 žena i najmanje 100 novorođene dece , u slučajevima kada je morska voda prodrla u jedina dva bunara na ostvru , vodu su dobijali iz Manastira! U njemu je bila organizovana i zdravstvena služba, koja je pomagala ovom ženama zatočenim zbog pripadnsoti komunističkoj ideologiji.
Intersatno je da austrijski biznismen Alfon Hohauzer (postoje priča da je bio Hitlerov oficir) zakupio od 1957. do 1970. godine 13 monaških kelija. U njih su uz novčanu nadoknadu zakupcu dolazili najbogatriji ljudi iz Nemečke, Austrije i celog sveta, u potrazi za izlečenjem pred čudotvornom ikonom. Taj vid uslovno rečeno kombinovanog „zdravstvenog“ i visokog turizma fukcionisao je 14 godina.
Monasi su živeli od poljoprivrede- cedili su velike količine maslinovog ulja u dva mlina, proizvodili značajne količine vina, sejali ostale žitarice. Maslinjake su uredovno orali uz pomoć volova!

Na kraju ljubazna Grkinja starica daruje nas štampanim ikonicama Presvete Bogorodice sa Trikerija, a onda donosi punu kecelju kajsija koje rastu u manastirskom zdanju. Pristaje i da se za uspomenu fotografiše sa autorom ovog teksta i hodočasnikom Vladom Boškovićem, iz Pričevića kod Valjeva.

Pročitajte JOŠ:
Lepa je priča,samo autori treba da znaju da se u svetinje ne dolazi u bermudama i šorcevima