Milić: Na pomolu novo zaduženje za RTCG
1 min read,,To što na jučerašnjoj sjednici Savjeta javnog servisa nije izabran predsjednik tog tijela samo svjedoči o tome da ne postoji jasan stav oko daljeg razvoja i pravca u kom će se razvijati televizija koja bi trebala biti medijski servis građana, ili da je aktelnoj vlasti veoma stalo da održi uticaj na uređivačku politiku RTCG. Vjerujemo da je ovo drugo u pitanju“, izjavio je Zarija Milić, član Glavnog odbora Pozitivne Crne Gore.
Milić je danas dao izjavu povodom stanja u RTCG-u. Izjavu člana odbora PCG, prenosimo u cjelosti.
Uticaj se najefikasnije ostvaruje kadrovskim rješenjima. O tim rješenjima, direktno ili indirektno, može odlučivati samo partija na državnoj vlasti. Dakle, RTCG je i dalje državno preduzeće, a ne javni servis. Kod nas transformacija RTCG još uvijek nije završena, tako je „javni servis“ ostao samo još jedno od neispunjenih obećanja dvoipodecenijske vlasti. A sama priča o „javnom servisu“ postaje, u tom smislu, paravan za plasiranje partikularističkih interesa. Tu ne možemo ništa, bar ne u ovom trenutku.
Danas RTCG ima veći budžet nego što je kompletan marketinški kolač, budžet, za čiju parčad ili mrvice mogu da se nadmeću komercijalni ili nezavisni emiteri u Crnoj Gori. I mada je progres u kvalitetu programa ono sa čime se naročito ponose u RTCG, više je nego očigledno da programska šema ne sadrži elemente onoga što bi javni servis morao da ima. Tako, na primjer, odavno nemamo dječjeg programa, ako tu ne računamo crtane filmove sa prenaglašeno agresivnim sadržajem, kulturno-obrazovni program se može vidjeti samo u tragovima, a i emisije posvećene manjinama predstavljaju samo dekor, a nikako suštinsku potrebu da se promovišu njihova prava i zaštite njihovi interesi.
Uz priču o najgledanijem televizijskom programu, ovih dana prenaglašeno imamo i priču o opremi koja je u stanju muzejskih eksponata. Pa je ono što očekujemo, dodatno zaduživanje građana i ulaganje u RTCG, kako bi ova kuća opstala u tehnološkom smislu. Da je uprava posljednjih godina manje ulagala u najskuplji serijski program, prestižne fudbalske turnire, a više u promociju crnogorskog sporta, kulture, umjetnosti, dječji program, pa i tehniku, danas bi imali posve drugačiju sliku. Pitanje o budžetiranju RTCG, nameće pitanje: zašto bi građani Crne Gore morali da „izdržavaju“ partijsku televiziju. Takve televizije su, uostalom, zakonom zabranjene.
Zariju za ispravljeni tekst “Na pomolu je novo zaduženje RTCG“.
12.9.2020. godine, na dan kada sam upisala Fakultet Jugoslovenska knjižnjvnost i srpskohrvatski jezik, 12.9.1973. godine u Beogradu…poslije 47 godina…
nije se rodio, 02.12.1977. godine , 11:30′ PM, Podgorica
“koja bi trebalo da bude medijski servis“…
ne može “ovo“ jer se ne pokazuje, ne može ovih dana, i meni je rekao ovih dana, ostalo mnogih budućih godina…“e, pa nisam ti poslao pismo“, može mu se, ne može se ikome pa i tebi
ne može “ova“ kuća, jer ne pokazuje…
ne može “takve“, nema značenje…
ne može“tako“ na primer…
ne može “tim“ rješenjima…
“tako“ da je ne može…
trebalo da ima,
ne morao…ti ništa ne moraš, ali moraš jer kada je dupla negacija, ima sadržaj suprotno značenje, a ne kao što kaže neka gospođa da nam jezik nije “primitivan“, ona zna bolje, ima ih mnogo…pa može i jedno, i drugo kada ona pogreši…hahaahahaaa
ne može na početku “to“ što je“, opet se ne pokazuje
posle “nameće pitanje“ nema dve tačke jer nisu direktno upućene reči kao direktni govor, treba “nameće pitanje, zašto…. jer bi u slučaju koji si ti naveo trebalo da stoji znak pitanja i da bude napisano kao direktni govor, a u popravljenom slučaju je parafraziranje nečijeg govora…sve sam objasnila kao i sedam godina priče, pisanja, poruka i čovjek je čuo “ništa“…
…bili smo Niko i Ništa, što ima zančenje, svako i svašta, baš kao “splačina ljudska“, ali i splačine služe da se vidi duša, ne kultura ni obrazovanje, pa se poslije sedam godina kao izvinjava da bi sklonio opet tragove.
Međutim, mene su rodili iz inata da pobegnu iz Crne Gore, i ostavili gladnog oca, moram da se vratim i popravim stanje i da hranim nečijeg oca, “tata je u kupatilu, zovi, brzo“ opet je tata kriv, a i mama , jer se odrekla ljubavi zarad porodice, i nanijela greh djeci, zato se imaju različita djeca i abortusi, smrti , bolesna djeca, kao što vidiš.
Slavenu se ne vrača nego čitaju knjige i slušaju pre nas koji su izučavali jer se mi nismo “pametni rodili“, već grešni a ako i dalje grešimo, bacamo na djecu kletvu.
Meni duguješ objašnjenje za “prelijep profil“ i gledanjem u oči da kažeš sve po istini, inače će sve po zlu krenuti, i meni, i tebi, i svim našima u“okruženju“, a što gasite svi zajedno poruke, samo bježite od istine.
Ona je spora, ALI JE DOSTIŽNA, slučajno mi se “oteše“velika slova, nije išta slučajno!
Ima još popravke na tekstu, pa kada dođeš u “Beograd na vodi“, povedi sve žene i svu djecu da nazdravimo tebi kao mužu i bivšem, i sadašnjem, da im svima održim predavanja kao i tebi, ali može i tata, i mama, da čuju kako nisu mogli da te vaspitaju!
Ako je komunizam u pitanju, jasno je da su otišli u pogrešnom pravcu, pa nisu znali, i bilo je mnogo dugo, ali ja sam ti govorila da si moj zemljak, i da sam imala momka Mijovića kada si se ti rodio. Rekao si samo da ga ne znaš.
Bio je najljepši momak Bara, meni nije značilo sve što je lijepo, ali je bio i najčistiji od svih, ali je napravio grijeh, platio ga životom, došao poslije deset godina da mi ponudi novac i stan u “Beogradu na vodi“ , da budem tri dana sa njim kada on dođe u Beograd!
Nije bilo u mom stilu, nisam 1977. godine prihvatila ni večeru, ni postelju, što bih poslije deset godina, stan i pare bankara likvidatora!
Ali, pare od zemljotresa 1979. godine, znaš bolje od mene, “pametan momak“ kako reče Željko Milić, zna bolje od mene kada je bio zemljotres, učiniše grijeh!
“Uzeto, prokleto“ , kaže narod.
I ti se vrati sa JONSKOG mora, pa se mimoiđosmo za dva dana, a reče da se nećemo mimoići kasnije, i ja se nadam, treba da se sretnemo “namjerno“ sa tvojom pripremom, jer vidiš ja nisam u školi pisala pripremu, oduzme mi inteligenciju i kreativnost, ali ti napiši pod jedan, pod dva, pod tri, pa ću ja kompjuterski odgovoriti, nego više volim da ti šapćem na desno uvo a ti da ne čuješ, po običaju!
Daćeš mi lijevo kao ja tebi lijevo koleno i skut za srećan put jer je Podgorica isplakala sve suze kada ja uđoh u Hram 17.5.2015. godine, kupih brojanicu, ona se rasprše u nekoj krčmi, a prvo joj se boja plava i bijela otreše od mojih suza, i bi mi lakše.
Nije mi teško što me Šumadinci lažu i kradu, jer oni rade i jedni drugima pa poslije piju vino, i kažu “u vinu je istina“, teško mi je bilo, što si moja krv, i moje meso, i moj mozak, i moje misli, i što ne slomi ti srce, već mi uze “ponos“kako ti zoveš.
A ti ne znaš šta je ponos ni stid, ni sram, kako reče Vjeverica mica, pa umesto da kažeš koji ti je… ti bježiš i nemaš i jednu riječ koja će pomoći razrešenju svega što si sam napravio, odlučio, gurnuo pa poslije nadgledao, znaš i sam na koje sve načine!
E, ponos je da znaš da sve kažeš i boriš se za istinu, a istina je samo jedna i sledi da je čuje cio svijet.
I evo, o tebi čuje cio svijet!
NAPARAVI ti TEHNOLOGIJU I “SKOČI“ SEBI U STOMAK, PA TE BOLI I UVO, I STOMAK, i sad vidim da imaš problema sa pankreasom, ili piješ ili se jedeš!
Evo, čujem svadbu u subotu, na dan mrtivh, od braka nema išta, a kad bjehoh u Hramu, bješe svadba i nismo mogli dole u Hram nego smo se peli gore, “Ko na brdo, ak’ i malo stoji, više vidi, neg’ onaj pod brdom“, ne treba onaj, nema značenje, opraštamo Njegošu, bilo mu drugo vrijeme!
I sada je drugo vrijeme, ali ja ne znadoh da si ti MONTENEGRIN!
Moja si greška, teška ali i nauk za sva vremena, ja sam ti ASKA, pa hoću sve sama, kao i tvoja treća kćer! Imaš je i biće ti vraćanje svekoliko, a ja rekoh da praviš četvrto dijete 2014. godine a ti odgovri, “pa trudna je i za vratom mi je“, sada ti je za vratom jer ti je uvalila potpis u trudnoći pa se treće tvoje, a njeno prvo dijete muči i ne ide mu se u školu! Odložiše mu za mjesec dana da se malo odmori, taman negdje kada si ti odlučivao kako će da izgleda naš odnos, “doći će policija i zabraniće ti ulazak u Crnu Goru“, sa Vladom, načelnikom policije“, kumom, koji Bože, toplije me pitaše:“Šta je to bilo Gospođo“? GDJE TI JE VLADO?
Mnogo topao čovjek, DA MU PONUDIM DESNO KOLJENO, jer kada sam Mijoviću trčala u zagrljaj, momci mu rekoše:“ Blago tebi, Raco“! …a on meni:“ MIĆO, GLEDAJU NAS“!
Isto kao i ti:“Smanji malo, Mazo“!
Svi znate koliko treba da dam, samo ne znate da li treba da vratite! Doduše, pravo davanje ne traži vraćanje, ali traži potvrde, a potvrda je da dođeš na “mjesto zločina“ i da ne kažeš da Podgorica plače kada ja odlazim, nego da kažeš samo:“Ja sam MONTENEGRIN, IZVINI, NISAM TI REKAO“!
IDEM POSLIJE NA OSTROG, tražim Šćepanovića, i ponovo ga molim da ti čita molitvu za Montenegrine, a pošto te sada nema po imenu na Tviteru, napiši, svejedno na kom imenu, da je “težak dan i da će sve proći“.
Hoće, sve prolazi pa i tvoj “težak dan“ , kada mi na “dobar dan“ kažeš…“u prkno ti kišobran“, a prkno se pominje i u priči o sladoledu koja je namjenjena djeci, “mrvicama“ pa će oni koji su vas prevarili dobiti štapiće u prkno! I nisi peder, i nisi pedofil!
Jutros se probudih u četiri, napisah deset papira, umorih se, oznojih se, zaspah, ponovo se probudih i nastavih. Pisanje se zove nastavak ko zna koji po redu, evo zovu me da im pričam!
Prvo moram o tebi, pa poslije o njima, a o sebi pošaljem Bogu pitanje i Bog mi da odgovor odmah.
Izvini, Ti si MONTENEGRIN! Laku noć!
Molim vas, sklonite mi prvi komentar, pisan je latinicom jer nije ispravljen, drugi je ćirilicom pisan i ispravljen je.
Hvala!
“koja bi trebalo da bude medijski servis“…
ne može “ovo“ jer se ne pokazuje, ne može ovih dana, i meni je rekao ovih dana, ostalo mnogih budućih godina…“e, pa nisam ti poslao pismo“, može mu se, ne može se ikome pa i tebi
ne može “ova“ kuća, jer ne pokazuje…
ne može “takve“, nema značenje…
ne može“tako“ na primer…
ne može “tim“ rješenjima…
“tako“ da je ne može…
trebalo da ima,
ne morao…ti ništa ne moraš, ali moraš jer kada je dupla negacija, ima sadržaj suprotno značenje, a ne kao što kaže neka gospođa da nam jezik nije “primitivan“, ona zna bolje, ima ih mnogo…pa može i jedno, i drugo kada ona pogreši…hahaahahaaa
ne može na početku “to“ što je“, opet se ne pokazuje
posle “nameće pitanje“ nema dve tačke jer nisu direktno upućene reči kao direktni govor, treba “nameće pitanje, zašto…. jer bi u slučaju koji si ti naveo trebalo da stoji znak pitanja i da bude napisano kao direktni govor, a u popravljenom slučaju je parafraziranje nečijeg govora…sve sam objasnila kao i sedam godina priče, pisanja, poruka i čovjek je čuo “ništa“…
…bili smo Niko i Ništa, što ima zančenje, svako i svašta, baš kao “splačina ljudska“, ali i splačine služe da se vidi duša, ne kultura ni obrazovanje, pa se poslije sedam godina kao izvinjava da bi sklonio opet tragove.
Međutim, mene su rodili iz inata da pobegnu iz Crne Gore, i ostavili gladnog oca, moram da se vratim i popravim stanje i da hranim nečijeg oca, “tata je u kupatilu, zovi, brzo“ opet je tata kriv, a i mama , jer se odrekla ljubavi zarad porodice, i nanijela greh djeci, zato se imaju različita djeca i abortusi, smrti , bolesna djeca, kao što vidiš.
Slavenu se ne vrača nego čitaju knjige i slušaju pre nas koji su izučavali jer se mi nismo “pametni rodili“, već grešni a ako i dalje grešimo, bacamo na djecu kletvu.
Meni duguješ objašnjenje za “prelijep profil“ i gledanjm u oči da kažeš sve po istini, inače će sve po zlu krenuti, i meni, i tebi, i svim našima u“okruženju“, a što gasite svi zajedno poruke, samo bježite od istine.
Ona je spora, ALI JE DOSTIŽNA, slučajno mi se “oteše“velika slova, nije išta slučajno!
Ima još popravke na tekstu, pa kada dođeš u “Beograd na vodi“, povedi sve žene i svu djecu da nazdravimo tebi kao mužu i bivšem, i sadašnjem, da im svima održim predavanja kao i tebi, ali može i tata, i mama, da čuju kako nisu mogli da te vaspitaju!
Ako je komunizam u pitanju, jasno je da su otišli u pogrešnom pravcu, pa nisu znali, i bilo je mnogo dugo, ali ja sam ti govorila da si moj zemljak, i da sam imala momka Mijovića kada si se ti rodio. Rekao si samo da ga ne znaš.
Bio je najljepši momak Bara, meni nije značilo sve što je lijepo, ali je bio i najčistiji od svih, ali je napravio grijeh, platio ga životom, došao poslije deset godina da mi ponudi novac i stan u “Beogradu na vodi“ , da budem tri dana sa njim kada on dođe u Beograd!
Nije bilo u mom stilu, nisam 1977. Godine prihvatila ni večeru, ni postelju, što bih poslije deset GODINA, stan i pare bankara likvidatora!
Ali, pare od zemljotresa 1979. godine, znaš bolje od mene, “pametan momak“ kako reče Željko Milić, zna bolje od mene kada je bio zemljotres, učiniše grijeh!
Uzeto, prokleto, kaže narod.
I ti se vrati sa JONSKOG mora, pa se mimoiđosmo za dva dana, a reče da se nećemo mimoići kasnije, i ja se nadam, treba da se sretnemo “namjerno“ sa tvojom pripremom, jer vidiš ja nisam u školi pisala pripremu, oduzme mi inteligenciju i kreativnost, ali ti napiši pod jedan, pod dva, pod tri, pa ću ja kompjuterski odgovoriti, nego više volim da ti šapćem na desno uvo a ti da ne čuješ, po običaju!
Daćeš mi lijevo kao ja tebi lijevo koleno i skut za srećan put jer je Podgorica isplakala sve suze kada ja uđoh u Hram 17.5.2015. godine, kupih brojanicu, ona se rasprše u nekoj krčmi, a prvo joj se boja i bijela otreše od mojih suza, i bi mi lakše.
Nije mi teško što me Šumadinci lažu i kradu, jer oni rade i jedni drugima pa poslije piju vino, i kažu “u vinu je istina“, teško mi je bilo, što si moja krv, i moje meso, i moj mozak, i moje misli, i što ne slomi ti srce, već mi uze “ponos“kako ti zoveš.
A ti ne znaš šta je ponos ni stid, ni sram, kako reče Vjeverica mica, pa umesto da kažeš koji ti je… ti bježiš i nemaš i jednu riječ koja će pomoći razrešenju svega što si sam napravio, odlučio, gurnuo pa poslije nadgledao, znaš i sam na koje sve načine!
E, ponos je da znaš da sve kažeš i boriš se za istinu, a istina je samo jedna i sledi da čuje scio svijet.
I evo, čujete cio svijet!
NAPARAVI ti TEHNOLOGIJU I “SKOČI“ SEBI U STOMAK, PA TE BOLI I UVO, I STOMAK, i sad vidim da imaš problema sa pankreasom, ili piješ ili se jedeš!
Evo, čujem svadbu u subotu, na dan mrtivh, od braka nema išta, a kad bjehoh u Hramu, bješe svadba i nismo mogli dole u Hram nego smo se peli gore, “Ko na brdo, ak’ i malo stoji, više vidi, neg’ onaj pod brdom“, ne treba onaj, nema značenje, opraštamo Njegošu, bilo mu drugo vrijeme!
I sada je drugo vrijeme, ali ja ne znadoh da si ti MONTENEGRIN!
Moja si greška, teška ali i nauk za sva vremena, ja sam ti ASKA, pa hoću sve sama, kao i tvoja treća kćer! Imaš je i biće ti vraćanje svekoliko, a ja rekoh da praviš četvrto dijete 2014. godine a ti odgovri, “pa trudna je i za vratom mi je“, sada ti je za vratom jer ti je uvalila potpis u trudnoći pa se treće tvoje, a njeno prvo dijete muči i ne ide mu se u školu! Odložiše mu za mjesec dana da se malo odmori, taman negdje kada si ti odlučivao kako će da izgleda naš odnos, “doći će policija i zabraniće ti ulazak u Crnu Goru“, sa Vladom, načelnikom policije“, kumom, koji Bože, toplije me pitaše:“Šta je to bilo Gospođo“? GDJE TI JE VLADO“?
Mnogo topao čovjek, DA MU PONUDIM DESNO KOLJENO, jer kada sam Mijoviću trčala u zagrljaj, momci mu rekoše:“ Blago tebi, Raco“! …a on meni:“ MIĆO, GLEDAJU NAS“!
Isto kao i ti:“Smanji malo, Mazo“!
Svi znate koliko treba da dam, samo ne znate da li treba da vratite! Doduše, pravo davanje ne traži vraćanje, ali traži potvrde, a potvda je da dođeš na “mjesto zločina“ i da ne kažeš da Podgorica plače kada ja odlazim, nego da kažeš samo:“Ja sam MONTENEGRIN, IZVINI, NISAM TI REKAO“!
IDEM POSLIJE NA OSTROG, tražim Šćepanovića, i ponovo ga molim da ti čita molitvu za Montenegrine, a pošto te sada nema po imenu na Tviteru, napiši, svejedno na kom imenu, da je “težak dan i da će sve proći“.
Hoće, sve prolazi pa i tvoj “težak dan“ , kada mi na “dobar dan“ kažeš…“u prkno ti kišobran“, a prkno se pominje i u priči o sladoledu koja je namjenjena djeci,“mrvicama“ pa će oni koji su vas prevarili dobiti štapiće u prkno! I nisi peder, i nisi pedofil!
Jutros se probudih u četiri, napisah deset papira, umorih se, oznojih se, zaspah, ponovo se probudih i nastavih. Pisanje se zove nastavak ko zna koji po redu, evo zovu me da im pričam!
Prvo moram o tebi, pa poslije o njima, a o sebi pošaljem Bogu pitanje i Bog mi da odgovor odmah.
Izvini, Ti si MONTENEGRIN! Laku noć!
“koja bi trebalo da bude medijski servis“…
ne može “ovo“ jer se ne pokazuje, ne može ovih dana, i meni je rekao ovih dana, ostalo mnogih budućih godina…“e, pa nisam ti poslao pismo“, može mu se, ne može se ikome pa i tebi
ne može “ova“ kuća, jer ne pokazuje…
ne može “takve“, nema značenje…
ne može“tako“ na primer…
ne može “tim“ rješenjima…
“tako“ da je ne može…
trebalo da ima,
ne morao…ti ništa ne moraš, ali moraš jer kada je dupla negacija, ima sadržaj suprotno značenje, a ne kao što kaže neka gospođa da nam jezik nije “primitivan“, ona zna bolje, ima ih mnogo…pa može i jedno, i drugo kada ona pogreši…hahaahahaaa
ne može na početku “to“ što je“, opet se ne pokazuje
posle “nameće pitanje“ nema dve tačke jer nisu direktno upućene reči kao direktni govor, treba “nameće pitanje, zašto…. jer bi u slučaju koji si ti naveo trebalo da stoji znak pitanja i da bude napisano kao direktni govor, a u popravljenom slučaju je parafraziranje nečijeg govora…sve sam objasnila kao i sedam godina priče, pisanja, poruka i čovjek je čuo “ništa“…
…bili smo Niko i Ništa, što ima zančenje, svako i svašta, baš kao “splačina ljudska“, ali i splačine služe da se vidi duša, ne kultura ni obrazovanje, pa se poslije sedam godina kao izvinjava da bi sklonio opet tragove.
Međutim, mene su rodili iz inata da pobegnu iz Crne Gore, i ostavili gladnog oca, moram da se vratim i popravim stanje i da hranim nečijeg oca, “tata je u kupatilu, zovi, brzo“ opet je tata kriv, a i mama , jer se odrekla ljubavi zarad porodice, i nanijela greh djeci, zato se imaju različita djeca i abortusi, smrti , bolesna djeca, kao što vidiš.
Slavenu se ne vrača nego čitaju knjige i slušaju pre nas koji su izučavali jer se mi nismo “pametni rodili“, već grešni a ako i dalje grešimo, bacamo na djecu kletvu.
Meni duguješ objašnjenje za “prelijep profil“ i gledanjm u oči da kažeš sve po istini, inače će sve po zlu krenuti, i meni, i tebi, i svim našima u“okruženju“, a što gasite svi zajedno poruke, samo bježite od istine.
Ona je spora, ALI JE DOSTIŽNA, slučajno mi se “oteše“velika slova, nije išta slučajno!
Ima još popravke na tekstu, pa kada dođeš u “Beograd na vodi“, povedi sve žene i svu djecu da nazdravimo tebi kao mužu i bivšem, i sadašnjem, da im svima održim predavanja kao i tebi, ali može i tata, i mama, da čuju kako nisu mogli da te vaspitaju!
Ako je komunizam u pitanju, jasno je da su otišli u pogrešnom pravcu, pa nisu znali, i bilo je mnogo dugo, ali ja sam ti govorila da si moj zemljak, i da sam imala momka Mijovića kada si se ti rodio. Rekao si samo da ga ne znaš.
Bio je najljepši momak Bara, meni nije značilo sve što je lijepo, ali je bio i najčistiji od svih, ali je napravio grijeh, platio ga životom, došao poslije deset godina da mi ponudi novac i stan u “Beogradu na vodi“ , da budem tri dana sa njim kada on dođe u Beograd!
Nije bilo u mom stilu, nisam 1977. Godine prihvatila ni večeru, ni postelju, što bih poslije deset GODINA, stan i pare bankara likvidatora!
Ali, pare od zemljotresa 1979. godine, znaš bolje od mene, “pametan momak“ kako reče Željko Milić, zna bolje od mene kada je bio zemljotres, učiniše grijeh!
Uzeto, prokleto, kaže narod.
I ti se vrati sa JONSKOG mora, pa se mimoiđosmo za dva dana, a reče da se nećemo mimoići kasnije, i ja se nadam, treba da se sretnemo “namjerno“ sa tvojom pripremom, jer vidiš ja nisam u školi pisala pripremu, oduzme mi inteligenciju i kreativnost, ali ti napiši pod jedan, pod dva, pod tri, pa ću ja kompjuterski odgovoriti, nego više volim da ti šapćem na desno uvo a ti da ne čuješ, po običaju!
Daćeš mi lijevo kao ja tebi lijevo koleno i skut za srećan put jer je Podgorica isplakala sve suze kada ja uđoh u Hram 17.5.2015. godine, kupih brojanicu, ona se rasprše u nekoj krčmi, a prvo joj se boja i bijela otreše od mojih suza, i bi mi lakše.
Nije mi teško što me Šumadinci lažu i kradu, jer oni rade i jedni drugima pa poslije piju vino, i kažu “u vinu je istina“, teško mi je bilo, što si moja krv, i moje meso, i moj mozak, i moje misli, i što ne slomi ti srce, već mi uze “ponos“kako ti zoveš.
A ti ne znaš šta je ponos ni stid, ni sram, kako reče Vjeverica mica, pa umesto da kažeš koji ti je… ti bježiš i nemaš i jednu riječ koja će pomoći razrešenju svega što si sam napravio, odlučio, gurnuo pa poslije nadgledao, znaš i sam na koje sve načine!
E, ponos je da znaš da sve kažeš i boriš se za istinu, a istina je samo jedna i sledi da čuje scio svijet.
I evo, čujete cio svijet!
NAPARAVI ti TEHNOLOGIJU I “SKOČI“ SEBI U STOMAK, PA TE BOLI I UVO, I STOMAK, i sad vidim da imaš problema sa pankreasom, ili piješ ili se jedeš!
Evo, čujem svadbu u subotu, na dan mrtivh, od braka nema išta, a kad bjehoh u Hramu, bješe svadba i nismo mogli dole u Hram nego smo se peli gore, “Ko na brdo, ak’ i malo stoji, više vidi, neg’ onaj pod brdom“, ne treba onaj, nema značenje, opraštamo Njegošu, bilo mu drugo vrijeme!
I sada je drugo vrijeme, ali ja ne znadoh da si ti MONTENEGRIN!
Moja si greška, teška ali i nauk za sva vremena, ja sam ti ASKA, pa hoću sve sama, kao i tvoja treća kćer! Imaš je i biće ti vraćanje svekoliko, a ja rekoh da praviš četvrto dijete 2014. godine a ti odgovri, “pa trudna je i za vratom mi je“, sada ti je za vratom jer ti je uvalila potpis u trudnoći pa se treće tvoje, a njeno prvo dijete muči i ne ide mu se u školu! Odložiše mu za mjesec dana da se malo odmori, taman negdje kada si ti odlučivao kako će da izgleda naš odnos, “doći će policija i zabraniće ti ulazak u Crnu Goru“, sa Vladom, načelnikom policije“, kumom, koji Bože, toplije me pitaše:“Šta je to bilo Gospođo“? GDJE TI JE VLADO“?
Mnogo topao čovjek, DA MU PONUDIM DESNO KOLJENO, jer kada sam Mijoviću trčala u zagrljaj, momci mu rekoše:“ Blago tebi, Raco“! …a on meni:“ MIĆO, GLEDAJU NAS“!
Isto kao i ti:“Smanji malo, Mazo“!
Svi znate koliko treba da dam, samo ne znate da li treba da vratite! Doduše, pravo davanje ne traži vraćanje, ali traži potvrde, a potvda je da dođeš na “mjesto zločina“ i da ne kažeš da Podgorica plače kada ja odlazim, nego da kažeš samo:“Ja sam MONTENEGRIN, IZVINI, NISAM TI REKAO“!
IDEM POSLIJE NA OSTROG, tražim Šćepanovića, i ponovo ga molim da ti čita molitvu za Montenegrine, a pošto te sada nema po imenu na Tviteru, napiši, svejedno na kom imenu, da je “težak dan i da će sve proći“.
Hoće, sve prolazi pa i tvoj “težak dan“ , kada mi na “dobar dan“ kažeš…“u prkno ti kišobran“, a prkno se pominje i u priči o sladoledu koja je namjenjena djeci,“mrvicama“ pa će oni koji su vas prevarili dobiti štapiće u prkno! I nisi peder, i nisi pedofil!
Jutros se probudih u četiri, napisah deset papira, umorih se, oznojih se, zaspah, ponovo se probudih i nastavih. Pisanje se zove nastavak ko zna koji po redu, evo zovu me da im pričam!
Prvo moram o tebi, pa poslije o njima, a o sebi pošaljem Bogu pitanje i Bog mi da odgovor odmah.
Izvini, Ti si MONTENEGRIN! Laku noć!
ISPRAVLJEN DRUGI PUT, primite drugu kopiju, ispravljena je…