Miholjski zbor: Izgleda da je Mitropolija na čijim temeljima se uspostavila moderna Crna Gora ima manja prava od hrvatske manjine u Crnoj Gori
1 min read
Printskrin
Miholjski zbor obratio se javnosti povodom tendencioznog i zlonamjernog naslova Ine Felker u Maksportal.hr, a koji je u domaćim medijima prenio portal AntenaM u Crnoj Gori.
Oni su se oglasili povodom teksta koji je izašao u hrvatskim medijima gdje oštro napadaju Srpsku pravoslavnu crkvu. Iz Miholjskog zbora navode da mogu da primijete da Ina Felker duboko zadire u unutrašnja pitanja druge države i gradskih vlasti, nanovo otvarajući pitanja ugroženosti hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori.
„Pozvani njenim navodima ćemo govoriti nešto više o pravima upravo ove „ugrožene manjine ,“koja broji 5.151 građanina što je 0.71 % stanovništva u Crnoj Gori po zadnjem popisu, dok u stvarnosti u Boki drže primat u gotovo svim segmentima života. Lako je provjerljivo da hrvatske Nvo koje su umrežene sa hrvatskom državom za svoje potrebe iz gradskog budžeta za nevladin sektor dobijaju 75% od ukupnih sredstava izdvojenih za finansiranje Nvo sektora, za promociju svoje vjere ,kulture ,tradicije itd… Nedavno je na „insistiranje dobrih hrvatskih komšija“ država Crna Gora donijela suludu odluku o poklanjanju susednoj državi Doma kulture u Doljnjoj Lastvi ,gdje većinski živi hrvatska manjina. Naglasićemo da jedan ogroman dio budžeta opštine Tivat ,odlazi upravo na infrastrukturne i kapitalne projekte u pomenutoj mjesnoj zajednici u kojoj se u ovom momentu gradi za potrebe Hrvata, najnoviji vrtić“, kazali su iz Miholjskog zbora.
Oni dodaju da se mogu lako pronaći podaci o zaposlenima „ugrožene manjine“, čijom provjerom bi se lako dalo utvrditi nesrazmjere u korist „ugroženih“, što govori da štivo koje je napisala Ina Felker nije rađeno na bazi realnih i relevantnih provjera i informacija.
„Takođe mogu se lako pronaći podaci o zaposlenima „ugrožene manjine „,čijom provjerom bi se lako dalo utvrditi nesrazmjere u korist „ugroženih“, što govori da štivo koje je napisala Ina Felker nije rađeno na bazi realnih i relevantnih provjera i informacija. Prije bi se reklo da sam tekst ima veze sa propagandom koju u zavisnosti od istorijskih momenata, sprovode uz pomoć katoličkog klira, Austrougarska carevina krajem 19. i početkom 20. vijeka, ustaško-nacistička tvorevina poznata kao NDH 40′-tih godina prošlog vijeka i sadašnja Hrvatska“, kazali su oni.
Dodaje da su u proteklom vijeku sve navedene države su pokušale na neki način da dominiraju Bokom Kotorskom, nikada do kraja uspješno.
„Jasno nam je da Ini kao i Hrvatskoj državi smetaju crkve ,ali oni moraju razumjeti da se crkve ne grade tek reda radi ,nego isključivo zbog porasta pravoslavnih vjernika, čiji se broj nakon pada komunizma uvećao mnogostruko. Šta je to što nam hrvatski portali poručuju? Riječ je naravno o zamjeni teza, kada se teški zločinac predstavlja u najlepšem svjetlu ,a žrtva u najgorem mogućem. Na žalost Ine Felker ,naše organizacije postoje između ostalog da bi pratile istorijske aspekte koje su dovele do velikog stradanja srpskog naroda kroz istoriju , kako nam se nacionalne tragedije ne bi ponavljale više puta kao što se to već događalo u 20. vijeku“, kazali su oni.
Navode i da kroz prizmu njenog pisanija mogu zaključiti oslon na ideologiju nadbiskupa vrhbosanskog Josipa Štadlera kao i vođe jezuita u Bosni, Anton Puntigam, koji je bio generalperfekt i predavao kao profesor gimnazije u Travniku od 1895. godine, pokušavajući učenicima usadi mržnju ka SPC i srpskom narodu.
„U pomenutoj ustanovi se školovalo više ustaških prvaka, među kojima i Ante Pavelić . Škola kao i A.Puntagam je imao puno poverenje i neograničenu podršku bečkog dvora. Osnovni cilj je bio uništiti Srpsku Pravoslavnu Crkvu ,umanjiti njen uticaj u srpskom narodu i Vatikanu otvoriti vrata za katoličenje preostalih pravoslavaca. Više istorijskih dokumenata i događaja ide u prilog našoj tvrdnji ,posebno ona naredba iz doba Ndh ,u kojoj trećinu Srba treba ubiti, trećinu pokatoličiti ,a trećinu proterati. Ova naredba Gvida Kvaternika je sprovedena u delo u potpunosti krajem 90’tih. Hrvatska i danas slavi progon srpskog naroda u akciji Oluja. Ono što indikativno potvrđuje da reč o vekovima ponavljanoj propagandi su zapravo dva pasusa na samom kraju ovog slabašnog pokušaja „brige za Crnu Goru “ i njen građanski i Eu put Ine Felker“, jasni su oni.
Oni su citirali hrvatsku novinarku da „interes Hrvatske nije da SPC u Crnoj Gori gradi crkve na mjestima gdje su nekad stajale hrvatske pomorske škole, ni da se Tivat pretvori u pravoslavni Diznilend uz blagoslov Ministra odbrane.
„Ako SPC može voditi politiku – može i Hrvatska. Ako SPC ima projekat – morala bi ga imati i hrvatska država. I ako SPC računa na lojalnost Srba preko granice – Hrvatska mora računati na lojalnost vlastite kulture i vlastite istorije. Jer ako se to prepusti drugima – neće imati što čuvati, osim praznih deklaracija i zatvorenih konzulata.
“ Izgleda da je mitropolija na čijim temeljima se uspostavila moderna Crna Gora ima manja prava od hrvatske manjine u Crnoj Gori . Ovaj bahati i drzak nastup hrvatske novinarke ,samo nedelju dana nakon ustaškog divljanja u Zagrebu na koncertu Tompsona na kojem se iz grla ,pola miliona tek stasalih ustašoidnih naraštaja mogao čuti zlokobni poklič „Za dom-spremni“ nam dosta toga govori. Uskoro će građani Tivta biti u prilici da javno i besplatno na glavnom gradskom šetalištu Pine, pogledaju dokumentarne filmove o Jasenovcu i Lori gde su naši sunarodnici kasapljeni od ovih i ovakvih „demokratičnih“ sadista. Možda onog momenta, kada prihvate da je njihov narod činio monstruozne zločine nad našim ,promijene narativ . Do tada nam isključivo ostaje da se protiv ovakvih nasrtaja borimo istinom. Za kraj ostavljamo reči kojima je veliki srpski pesnik Jovan Dučić opisao Hrvate. „Hrvati su najhrabriji narod na svetu . Ne zato što se ničega ne plaše ,nego zato što se ničega ne stide“, zaključili su iz Miholjskog zbora.
Pogled.me
Sestro, jel ovo ti nama dajes uputstva kako treba da delamo.
Ili smo, po tebi, ovo vec sve postigli, onda ti se usta pozlatila.
NAJGORA UVREDA PREVARA I LAZ JE DA OVO SADA SE NAZIVA CRNOM GOROM. SJECAMO SE I CRNE GORE I CRNOGORACA A OVO SADA NI PO CEMU NE LICI NA CRNU GORU BAS NI PO CEMU NIKAKVE SLICNOSTI …PREDIZBORNI JAKOV S PREDSEDNIKOM SADASNJIM CRNE GORE MNOGO SLICNOSTI VISE IMA NO CRNA GORA S TERITORIJOM KOJU UN PRIZNAJU KA CRNU GORU …OVO NI PO CEMU CRNA GORA NIJE I STRASNA UVREDA JE ZA SVE KOJI POZNAJU I POZNAVALI CRNU GORU DA OVO SE NAZIVA IMENOM SLAVNIM …JUNACKIM CASNIM …
…https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/kako-spc-preuzima-crnu-goru-hrvatski-tivat-pretvaraju-u-pravoslavni-disneyland/
Ono što je Milorad Dodik u odnosima Srbije i Bosne i Hercegovine, to je Srpska pravoslavna crkva u relacijama Beograda i Podgorice – prst u oko, mitra u čelo, kandilo kao sredstvo političkog djelovanja.
Tamo gdje diplomacija stane, litija nastavi. SPC ne nastupa kao duhovna institucija, već kao agent teritorijalno-identitetskog inženjeringa. I to ne skriva – „Srpski svet“ više nije teorija zavjere, već djelatna strategija kulturne aneksije.
U Crnoj Gori, nominalno sekularnoj republici, SPC drži glavnu riječ. I ne samo riječ – drži zemlju, drži duše, drži ministre, a i gradove poput Tivta gdje su Hrvati pred 1945. godinu bili – većina.
Ministarstvo obrane Crne Gore, u potezu koji podsjeća na vatikanske konkordate iz srednjeg vijeka, ustupilo je četiri tisuće kvadrata državnog zemljišta Srpskoj pravoslavnoj crkvi – zemljišta koje nije pronađeno kad su se tražile škole, vrtići i igrališta za djecu. Ali, kad SPC zatraži novu bogomolju – gle čuda, parcela se otkrije kao zakopano blago.
Od Herceg Novog do Budve – dakle, u pojasu u kojem živi gotovo 100 tisuća ljudi – postoji samo jedna bolnica. Jedna. Ali, srpskih crkava ima koliko i dana u godini, a sad će biti još jedna, monumentalna. Jer, ne liječi narod antibiotik, nego liturgija. Dok se bolesni prevoze uskim cestama do Kotora, srpski crkveni vođe grade, šire se i pišu novu povijest — onu bez Hrvata, bez Crnogoraca, bez ikoga tko nije u funkciji „duhovnog jedinstva” od Subotice do Ulcinja.
U svemu tome, postavlja se pitanje koje bi se moglo činiti retoričkim, ali nije: zašto bi strateški najvažniji grad na crnogorskom primorju ustupao zemljište organizaciji koja ni državu ne priznaje? Koja još uvijek javno tuguje zbog crnogorske neovisnosti i čezne za povratkom u zagrljaj majčice Srbije? SPC u Crnoj Gori mijenja zemljišne knjige, mentalni sklop naroda, politički ustroj,…
Boka kotorska, prostor povijesno prožet hrvatskim kulturnim identitetom, danas se pretvara u pozornicu duhovne i teritorijalne rekonkviste. Etnički i kulturni pejzaž se preuređuje, ne topovima, nego ikonama, ne puškama, nego parcelama. Bruxelles, dok se sve to odvija, izgovara čuvenu diplomatsku mantru: status quo je stabilnost.
Ali, stabilnost za koga? Za SPC – da širi svoj utjecaj. Za Srbiju – da preko svoje crkve ostvaruje ono što više ne može oružjem. Za Hrvate u Boki – zaborav, asimilaciju i egzodus u tišini. Za Crnu Goru – sistemsku demontažu sekularne države. I zato, nije čudo što Crna Gora postaje bogomolja sa statusom države. Jer kad država šuti, crkva govori. I kad crkva govori – nitko više nema što da kaže.
Sve se to odvija ne u Minsku, već samo 200 kilometara od Dubrovnika, u Boki kotorskoj, prostoru koji je jednako hrvatski kulturni zavičaj koliko i onaj u Dalmaciji, Istri, Zagorju ili Slavoniji.
Uloga Demokrata Alekse Bečića?
Politička su pojava kakva se rijetko viđa: počeli su kao nasljednici prozapadne opcije, liberalna frakcija za one koji su smatrali da su i Milo i Amfilohije previše. Završili su – u službi mantije. To se zove politička transfiguracija – od reformista do rekvizitera litijskog procesa.
Jer danas, Demokrate djeluju kao ekspozitura SPC-a za odnose s javnošću. Dok se službeno zaklinju u evropske vrijednosti, na terenu plešu u ritmu crkvenih zvona. Njihov politički kompas više se ne ravna prema Bruxellesu, nego prema Cetinjskom manastiru – to jest, prema njegovim korisnicima.
Ispod tankog sloja građanskog šminkanja, skriva se klasična velikosrpska matrica, samo s mlađim i pristojnijim licima. Nova generacija klerikalnih činovnika. U kravati. S parolom “Europa, da – Crna Gora, možda”. Njihova je politika tihi savez sa SPC-om: crkva ne dira njih, oni ne diraju crkvu. A ako zatreba – dodijele joj parcelu, funkciju, status nacionalnog svetilišta.
Najporaznije od svega je da Demokrate glume racionalni centar dok SPC provodi emocionalni inženjering nacije. Kad Joanikije ili Porfirije zatraže nešto – oni ne diskutiraju. Oni klimaju. Glasaju. Opravdavaju. Ušutkuju. Tretiraju SPC ne kao ravnopravnog društvenog aktera, nego kao nedodirljivog patrona pod čijim se skutima valja grijati da bi se preživjelo na vlasti. Zapravo, najpreciznije bi bilo reći: Demokrate su crkvi ono što je nekad bio Savez komunista vojsci – političko krilo institucije koja je stvarna vlast.
A što to znači za Crnu Goru?
Da su sekularizam, građansko društvo i demokracija prodani za sitne mandate i tihe blagoslove. Da u trenutku kad se trebalo jasno odrediti – jesu li za državu ili za SPC – Demokrate nisu ni trepnule. Otišli su pod skute. Da sve prođe mirno. Da se nitko ne uvrijedi. Da se ne talasa. I tako je “građanska opcija” postala rezervna brigada SPC-a.
I zato, kad danas čujemo Demokrate kako govore o “modernoj Crnoj Gori”, valja ih pitati: je li moderna država ona u kojoj Crkva kad zatraži – dobije zemljište, zakon, vladu? Je li to država ili eparhija? Demokrate su izdali ideju Crne Gore kao građanske države i zamijenili je za kratkotrajnu političku udobnost pod skutima SPC-a.
Interes Hrvatske nije da SPC u Crnoj Gori gradi crkve na mjestima gdje su nekad stajale hrvatske pomorske škole, ni da se Tivat pretvori u pravoslavni Disneyland uz blagoslov Ministarstva obrane. Ako SPC može voditi politiku – može i Hrvatska. Ako SPC ima projekt – morala bi ga imati i hrvatska država. I ako SPC računa na lojalnost Srba preko granice – Hrvatska mora računati na lojalnost vlastite kulture i vlastite povijesti.
Jer ako to prepusti drugima – neće imati što čuvati, osim praznih deklaracija i zatvorenih konzulata.
M. Marković/Thinkstock / Autor: Inna Felker