Medojević: Vrijeme je za promjene

Stvari su kristalno jasne. Evropska komisija je u svom izvještaju za 2013. jasno ukazala na suštinski strukturni problem crnogorske tranzicije jedinstvo partije na vlasti i države. Srastanje partije sa državom je glavna karakteristika jednopartijskih sistema i ovaj izvještaj predstavlja dokaz moje tvrdnje da se političke reforme u Crnoj Gori nijesu desile i da je na djelu perverzna tranzicija iz jednog jednopartijskog sistema u drugi.

Dvadeset pet godina nakon pada Berlinskog zida i propasti jednopartijskih režima u zemljama bivšeg Varšavskog pakta, Crna Gora se susreće se istim pitanjem kako izvesti demokatske promjene i umjesto jednopartijskog sistema i monopola jedne partije izgraditi višepartijski politički sistem i slobodno građansko društvo. Ako su, ponekada i neki tadašnji antikomunistički prodemokratski disidenti u Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj i imali neke dileme i nedoumice, iz prostog razloga jer se prvi put u istoriji dešava takav proces i ne mogu koristi iskustva drugih, crnogorski prodemokratski i antirežimski disidenti, danas ne bi smjeli imati nikakve dileme.

Esencijalni korak, koji se ne može preskatati, prvo su fer, demokratski i slobodni izbori u kojima će svi učesnici imati podjednake šanse i u kojima država i njeni organi neće učestvovati niti favorizovati bilo koju partiju.

Iz našeg dvadesetopetogodišnjeg tragičnog iskustva zaključujemo da je Crna Gora i dalje jednopartijska država u kojoj partija na vlasti čvrsto drži pod kontrolom sve monopole i nad silom i nad finansijama i nad službama bezbjednosti i nad državnim medijima, državnim registrima, evidencijama, sudovima, tužilaštvima.

Politički procesi su se u proteklih 25 godina umjesto u društvu odvijali domintano u vladajućoj partiji. Tako je smjena vlasti sa ulice 1989. godine u suštini bio puč unutar Saveza komunista gdje su novi, mladi komunistički funkcioneri smijenili stariju garnituru.

Za razliku od, recimo, Češke, Poljske i drugih, naša politička elita ’89. je bila komunistička i nije imala na umu političke refrome i demokratizaciju zemlje, već nastavak kontrole i upravljanja društvom uz zloupotrebu novih mehanizama koje je sa sobom donosio proces demokratizacije.

Mladi komunisti tada prihvataju formalno višestranački sistem, ali razvijaju čitave mehanizme kontrole nad društvom zadržavajući partijski monopol nad kadrovskim rješenjima u svim važnim institucijama države.

Izborne prevare

Osnovni zadatak je bio i ostao: glavne političke tokove i procese zadržavati unutar DPS-a i nikako ne dozvoliti, po bilo koju cijenu, političke reforme i slobodne izbore. Tako je umjesto ćoravih kutija” kreiran monstruozni sistem “siguran glas”, pomoću kojeg DPS drži svoje biračko tijelo u nekoj vrsti poluropstva i direktne korupcije.

Podjele oko odnosa prema Miloševiću i zajedničkoj državi 1997. su takođe bile traumatično rješavane kroz proces u partiji, a ne u državi. Bivši mladokomunisti Đukanović, Bulatović, Pejanović, Stanković, Darmanović, Krivokapić, Lazović, ni trenutka nijesu dali šansu demokratiji koja se ne može uvesti bez fer i slobodnih izbora.

Zemlja je 25 godina bila predmet unutarpartijskih procesa koji su veoma pažljivo zadržavani unutar partije. Niko od mladokomunista nikada nije doveo u pitanje kupovinu glasova, fantom birače, političku korupciju, ulogu službi, mafije, državnih medija, zato što oni duboko vjeruju da je demokratija opasna, a da su prvi fer i slobodni izbori istovremeno i njihov politički kraj, a mnogi dobro znaju i kraj njihove slobode za duži period.

Demokratski front je prva prodemokratska antirežimska, pa samim tim i disdentska politička snaga u istoriji Crne Gore. Dvije ideološki, nacionalno, programski, politički apsolutno različite stranke PzP i NOVA su se dogovorile da se zajednički bore za samo jedan zajednički cilji demokratsku smjenu vlasti. Demokratija i sloboda, su postavljeni kao cilj političkog udruživanja i borbe.

Slično kao i disidenti, antirežimski pokreti krajem 80-ih prošlog vijeka. Postojanje snažne antirežimske alternative sa jasnim ciljem, odlučnošću i upornošću da se bore za kristalno jasan i čist cilj – demokratske promjene i fdr i slobodne izbore, vraća nas ponovo na raskrsnicu iz januara ’89. na kojoj smo promašili pravac.

Politička alternativa

Istorija nas ponovo vraća na početak. Postojanje jasne, snažne i odlučne političke alterative (DF), jasni demokratski politički cilj dovoljan su uslov za pokretanje pitanja pada Vlade i formiranja tranziocione vlade koju bi sačinjavale sve parlamentarne stranke i koja bi pripremila prve fer, slobodne i demokratske izbore.

Potreban, ali ne i dovoljan uslov. Neophodno je i da postojeća Vlada, koja je sami epicentar mehanizama za sprečavanje fer i poštenih izbora, padne. Očekivali smo da će SDP biti svjesna istorijske potrebe za demokratskim promjenama i da će se u parlamentu formirati nepohodna većina za pad Đukanovićevog kabineta i formiranja ove tranzicione Vlade, ali nekadašnji mladokomunisti su pokazlai svoje pravo lice i stali u odbranu ovog bolesnog jednopartisjkog sistema koji razara zemlju i društvo.

Izgleda da ćemo i mi kao sve naše slavne disidenstke kolege iz Češke, Poljske, Mađarske, Bugarske, Rumunije, Letonije, Estonije, morati pozvati narod da se zajedno sa nama izbori za promjene.

U mnogim državama u sličnim situacijama osnivani su tzv. demokratski okrugli stolovi na kojima su najuticajniji predstavnici disidenata i društva definisali osnovne demokratske zahtjeve, ciljeve i političke akcije u cilju demokratskih promjena. Sa tih demokratskih orkuglih stolova slali su proglas svom narodu da je došao čas da se bori za slobodu, državno, nacionalno i lično dostojanstvo.

Nijedan diktator niti autokrata nije sam bez pritiska raspisao fer i slobodne izbore. To ne postoji. Očekuje nas još jedan istorijski test i izbor na raskrsnici. Ako nastavimo pravo, ishod će biti fatalan. Ako na vrijeme skrenemo na put demokratije, slobode, reformi, pravde imamo šansu. Put je krivudav i pun rupa i odrona. Ali jedini vodi ka cilju.

 Autor je predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević.