Medojević: Narod osjeća NEPRAVDU koja dolazi iz bolesnog i potrošenog sistema – hoće SLOBODU!

Piše: Nebojša Medojević

Jedan od najvećih antikomunista i demokrata i reformatore Evrope češki disident Vaclav Klaus je u jednom svom čuvenom govoru na Institutu za ekonomiju u Londonu , 25.03.1991. godine rekao proročke rijeci o tranziciji:

“Nemamo namjeru da stvaramo nestabilan i neproduktivan hibrid uzajamno nespojivih elemenata dva različita svijeta- SLOBODNOG DRUŠTVA I ROPSTVA”

Demokratija, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i sloboda, ravnopravnost i jednakost građana pred zakonom, NIJESU mogući, ako JEDNOM ZA SVAGDA ne raskrstimo sa KOMUNISTIČKOM DIKTATUROM I TOTALITARIZMOM!!!

Zato se danas crnogorsko društvo, 31 godinu poslije pada Berlinskog zida i dalje suočava sa otvorenim pitanjima koja su karakteristična za pretpolitička totalitarna društva.

Poštovanje zakona, jednakost građana pred zakonom, poštovanje religijskih prava, sloboda govora i izražavanja, ustavne garancije imovine, odvojenost Crkve od države, danas su otvorena politička pitanja koja polarizuju zemlju i postaju uzrok nestabilnosti i sukoba.

Sve uspješne zemlje u tranziciju su ova pitanja riješila odmah nakon formalnog uvođenja višepartijskog sistema .

Odmah nakon nužnih mjera diskontinuiteta sa totalitarnom prošlošću ( otvaranja dosijea tajnih službi, lustracija, osuda političkih zločina i rehabilitacija žrtava političkog progona, zabrane rada komunističkih partija. itd)

Nažalost, crnogorski komunisti su odlučili da preskoče ovu kljucnu fazu tranzicije i da na temeljima totalitarizma grade demokratsku i pravnu državu sa efikasnom tržišnom ekonomijom.

Sama promjena vlasništva nad imovinom i privatizaciona pljacka, razaranje tradicionalnog sistema moralnih vrijednosti, prihvatanja globalizacije i neoliberalnog koncepta, bez temeljnih političkih promjena, doveo je do kreiranja jednog neodrživog i nestabilnog HIBRIDA.

Zato je DF, ne samo protiv lopovske satanističke sekte DPS, već i protiv bolesnog SISTEMA koji proizvodi trajnu korupciju i trajno siromaštvo. Smjena DPS je “conditio sine qua non” normalizacije odnosa i početka političke, moralne, institucionalne i ekonomske obnove društva.

Totalitarni poredak Đukanovića je nestabilan i neodrživ. On proizvodi društvene konflikte. Nepodnošljivi osjećaj nepravde. A nepravda koja postane endemska tj. trajna i sistemska, tj. modus operandi režima na vlasti neminovno dovodi do socijalnih, vjerskih, etničkih, političkih, tenzija i nestabilnosti.

Masovna upotreba policije, tužilaštva i sudova u represiji prema građanima koji konzumiraju svoja elementarna ljudska prava i slobode , ukazuje da se temperatura društvenih procesa i konflikata podiže i da se približavamo tački poslije koje neće biti povratka na mirna politička rješenja.

Kad Vlada počne da vlada dekretima, naredbama, suprotno Ustavu i svojim odlukama masovno krši osnovna ljudska prava i slobode, ( NKT) kad se degradira ustavna pozicija Parlamenta , kupuje uređivačka politika privatnih medija novcem iz budžeta, kad se od strane Vlade stvara bolesna društvena klima da je svako kritičko mišljenje ili otpor kršenju ljudskih prava, neprijateljski akt prema državi , jasno je da država i društvo srljaju ka sukobima. Postajemo rizično društvo.

Ako tome dodamo i izvjesni bankrot javnih finansija i dužničko ropstvo i enormni jaz između malog broja ekstremno bogatih ( pripadnika vladajuće klase) i ogromne većine ekstremno siromašnih, lako se može uočiti zašto je smjena aktuelne vlasti imperativ za sprečavanje najgoreg scenarija destabilizacije i sukoba.

Iskustva drugih bivših komunističkih zemalja, nedvosmisleno pokazuju da je hibrid totalitarizma i slobodnog društva NEODRŽIV, a ja bih rekao i OPASAN.

Zato je borba za slobodu vjere, slobodu izražavanja i političkog djelovanja, zaštitu imovine i statusa SPC, mnogo više od toga. To je u suštini pobuna naroda zbog NEPRAVDE I NESLOBODE.

I u pravu je Mitropolit Amfilohije kada je sinoć kazao da je “ovaj narod poslije 75 godina postao SLOBODAN”

Narod osjeća NEPRAVDU koja dolazi iz bolesnog i potrošenog SISTEMA, zasnovanog na ličnoj vlasti JEDNOG ČOVJEKA. Endemska korupcija, endemsko siromaštvo i endemski kriminal. To je, nažalost slika Milove Crne Gore, danas.

To ugrožava same temelje države Crne Gore i njenog društvenog bića.

Trebalo nam je 29 godina da počnemo da shvatamo proročke rijeci Vaclava Klausa iz 1991 godine.

Sloboda ili ništa.

(Autor je poslanik Pokreta za promjene i funkcioner Demokratskog fronta)