Materijalni dokaz

Pro forme

Akhm! – pardonijar, malo me grebucka grlo, izgleda da me nasamario prevrtljivi oktombar, taman misliš kako osjećaš da je ugrijalo i da je prebacilo dvadeseti podiok, a ono mućak, stiskavac se uz opadanje lišća pojačava hrleći čitavom idejom šrema zimi, jer priroda nema dar za spontanost i tome slično, i zato, trk nazad u podrum po još jednu kafkijansku lopatu uglja.

Nego, gdje smo ono stali? I dalje kod famoznog „državnog udara“, ni makac da otolen mrdnemo, veliš? U redu. Kakvim, dakle, saznanjima raspolažemo danas, koje li nam vijesti hitaju iz grada Begiša? A? Prvomučenik Vučić je već prvog dana (veliš, ok, evo ja upisujem na hartiju), iznio mišlenije da onaj bašibozluk, safatan i priveden, nagnan da zbori i što jes’ a bogme i što nije, nije bio u stanju ništa konkretno učiniti (u prevodu ispadne: prnula baba u tikvu!), međutim, postoje zakulisne organizacije koje se spremahu napraviti pravi pravcati dar-mar, dok o njima naša mala i ništa manje mila murija, naravno, nije znala i vjerovatno još ne znaje ništa, već se ladovani zadovoljili sa privođenjem, između ostalog, jednog nečemurnog dekice, nafuranog tinejdžera sa sluškama u ušima, i sa jednom tele-bakicom koja je, kako smo detaljno obaviješteni, pravi đavolak u surf-vodama hakovanja. (Zapisao, idemo dalje…)

Prvomučenik Vučić, i/ili veliki tatko Serbije, možda u prenesenom značeniju građanima Černe Gore odašilje drugu poruku, npr.: da je, naime, pomenuta „teroristička organizacija“ Alan Ford – za koju Kontić od časne riječi veli da i oni mogu biti oni koji idu glavom kroz zid, budući da sa teroristima brale nema cenkanja, i ako sagledaš ko ruši Zapad (Pariz, Brisel, Minhen), biće ti više nego jasno da je svako, ama kad ti kažem svako – potencijalni terorista, kao što je, nema sumnje, udbaš, primjer Kilibardija i Vuk Draško-omaško – na dan „fer-plej demokratskih izbora“ bosu idealno poslužila za scenario nekog drugog akcionog trilera, koji će nadalje poslužiti utjerivanju straha u kosti građanima, i još će pride opet nakačiti isfuranu priču o Rusiji i Serbiji kao savezu protiv nezavisnosti, i uz to uprijeti prstom na neke političare iz kruga opozicije.

Ihaha, aj’ sad sroči koju, jer nije mala stvar jednijem potezom, i takvim bašibozlukom, udariti na sve što se u potonju godinu gradilo u narodu, koji je, zaista, konačno ugledao izviiskru slobode za kojom je odlučno krenuo. Takva je ideja vodilja jednog Bebe, koji evo praznu glavu dajem nije čuo za Sartrove Puteve slobode, koje u njihovoj esenciji nije tako lako zabarakadirati. Ne, tu ne pomaže ružičasta propaganda, sloboda je više stanje bića, nikakav totalitarizam joj nije mogao doakati, jer sloboda je preduslov postojanja.

Dakle, dekica sa „šnajserom“, tinejdžer sa levorom na vodu, i tele-bakica sa dronom, ispadaju iz priče? U pitanju je, po materijalnim dokazima kojim raspolaže Prvomučenik Vučić, zajebanija i nešto pak organizovanija ekipa od ove koja je poslužila (kao)da suzbije nekoliko časova tokom kojih izlaznost na izborima govori kuda se rezultati i u čiju korist kreću. Uz to, (kao) neuspjelo sabotiranje izlaznosti u slobodu, trebalo je preko Alan Ford ekipe da proizvede novi karambol međ’ opozicijom, koja jeste tvrđava ili je samo prah… E, pa, malo morgen!

Šta li će sad učinjeti „naša“ mala mila murija? Da li će iz ćuze – kako valjda trebuje i red je – pustiti na svež vazduh dekicu, mladića i bakicu, ili će ih radi efekta rada na daljem procesuiranju stvari, još koji dan držati u memljivom podrumu sa lampama primaknutim zbunjenim i nevninim facama? O tome ne znamo ništa, kao ni o pravoj (po saznanjima Prvomučenika Vučića), pozadinskoj organizaciji, dok u međuvremenu, novocrnogorci leleču sa golijeg brdah: eto, serbijanski teroristi i njihovi politički predstavnici, oćen još i da nas macole, malo im je što su uljezi, malo im jeee! – Kao što vidiš, garava i opora tema, da je bog dragi ubije!

U pauzi, opsijednut bunilom da li smo bezbjedni ili smo još jednom pokradeni na izborima, iskrsava nešto treće i svjetlije što mi se danas prijepodna prilijepilo za pažnju istrecanu temom koju smo gore načeli. Naime, „Svaka limenka se računa“, jeste skluptura koja slavi pivo (muški hobi), Homer Simpsona, fudbal i dobru zezaju… Tako da te ne bi pucala paranoja i be-tripovi, uzmi jedno ladno i iskuliraj! Već je Bendžamin Frenkli znao da Bog voli čovjeka samim tim što mu je darovao pivo. I, tako, svaki mrak može se razgrnuti jedino umjetničkim djelom, kao što to čini ova skluptura koju bih, da se sinji kukavac išta pitujem, odmah dao na bijenale, da nas časno i kako valja reprezentuje. Ali, vjerovatno ti je poznato da se alternativno raspoloženi tipovi u najviše slučajeva zaobilaze u najširim krugovima, pa me tako i u dosuđenoj famelji drže za magarčinu kojoj nema ravne od Novoga do Pljevalja.

(Savjetovao bih te da nipošto ne prelistavaš ovu kolumnu, budući da se radi o dokumentu koji je od povjerljivog značaja.)