„Marš na Drinu“: Godišnjica smrti Milosava Jelića

Na današnji dan 1947. godine preminuo je Milosav Jelić — srpski četnički komandant, pjesnik rata i novinar.

Rođen 1883. godine u selu Skobalj kod Smedereva, Jelić je od mladosti bio uronjen u vrijeme i prostore nemira: Srbija je tada sanjala o oslobođenju južnih krajeva od viševjekovnog ropstva. Završivši gimnaziju u Beogradu, upisuje Vojnu akademiju gdje studira vojnu istoriju — nauku koju će kasnije živjeti na bojištima, ali i ovjekovječiti u stihovima.

Po završetku studija, stupa u redove Srpske četničke organizacije. Bori se za Staru Srbiju i Makedoniju, ratuje u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu. Ime Milosava Jelića stoji uz imena vojvoda i saboraca, kao što su Vuk, Lazar Kujundžić i Stojan Koruba — ne samo kao drug u oružju, već kao onaj koji će ih ovjekovječiti.

U zbirci „Srbijanski venac“, objavljenoj u Solunu 1917. godine, Jelić pjeva o srpskim junacima, ne kao hladni letopisac, već kao brat po oružju i duši. Njegove pjesme nisu samo poezija – one su istorija srcem proživljena, krvlju i suzama napisana. Tu su stihovi o smrti vojvode Vuka, Rodoja Pantića, Voje Garašanina, braće Mašića i mnogih drugih, sa posljednjim stranicama koje sadrže i opise njihovih pogibija.

Milosav Jelić je takođe koautor teksta za kultnu kompoziciju „Marš na Drinu“ Stanislava Biničkog, u saradnji sa Milojem Popovićem Kavajom. Upravo taj marš — koji se do danas pjeva kao simbol srpske istrajnosti i junaštva — nosi i dio Jelićevog poetskog duha.

Po okončanju ratova, Jelić se posvećuje novinarstvu. Dvadesetih godina postaje jedan od vodećih pera beogradske „Politike“, najuglednijeg i najtiražnijeg dnevnog lista u zemlji. Njegovi tekstovi odlikuju se patriotskim duhom, ali i dubokim poznavanjem političke i istorijske stvarnosti.

Kratko je bio i vlasnik i urednik lista „Vardar“, koji je izlazio u Skoplju 1925. i 1926. godine, u vrijeme kada je borba za identitet i kulturni uticaj u tim krajevima bila još uvijek aktuelna, ali u novim, diplomatskim i medijskim formama.

Nažalost, kao i mnogi koji su bili dio stare Srbije i njenog ratničkog narativa, Jelić je nakon 1945. godine pao u nemilost nove komunističke vlasti. Njegov četnički angažman i podrška monarhiji postaju dovoljni da bude izbrisan iz kulturnog sjećanja generacija koje će doći.