Markuš: Uvreda je časti i inteligencije tražiti od Srba da zaborave najneregularniji izborni proces u Evropi

Istoričar, publicista i bivši gradonačelnik Cetinja Jovan Markuš rekao je da je 21. maj politički, a ne državni praznik i da je pravi praznik nezavisnosti Crne Gore 13. jul 1878. godine kada su na Berlinskom kongresu države Crna Gora i Srbija stekle međunarodno priznatu nezavisnost, piše Borba.

Markuš naglašava da je uvreda časti i inteligencije tražiti od Srba da zaborave ovaj najneregularniji izborni proces u Evropi i da ga prihvate kao politički praznik. On svakako smatra da je normalno da je Crna Gora i njihova država jer su je stvarali njihovi preci, ali i da je ne osjećaju kao svoju, ne bi ni učestvovali na referendumu.

Markuš smatra i da je sve ono što su radili na izgradnji novog identiteta a što je bilo zasnovano na falsifikatima, mora kad tad propasti, jer „što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“.

BORBA: 16 godina je prošlo od obnove nezavisnosti. Znamo na kakav se način došlo do toga. Kako Vam sad, sa ove distance izgleda sav taj proces? Šta je „nezavisna“ Crna Gora?

Puno se priče i puno prašine podigne svakog političkog praznika 21. maja.

Da smo jasni, za mene je ovo politički a ne državni praznik. Politički praznik zbog toga jer služi za dnevno političke potrebe onih partija koje su navodno tada pobijedile na referendumu a pravi državni praznik nezavisnosti je 13. jul 1878.g. kada su na Berlinskom kongresu države Crna Gora i Srbija stekle međunaarodno priznatu nezvisnost.

Iako je premalo vremena prošlo, slike ipak počinju da blijede, a istoriografske činjenice se zaboravljaju ali što je rekao naš najveći pravnik Valtazar Bogišić: ,, što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“. Naravno, nekolicina upornih, među kojima smo i sami, odbija da prihvati normativne modele i nametnute predstave o prošlosti bez preispitivanja i uz pokornu saglasnost. Oprostiti da, ali zaboraviti ne.

Ne zaboravljamo da je monahinji Sergiji iz Manastira Duga odbijen upis u birački spisak iako je zadovoljavala rezidencijalni uslov, da je i protojereju Veliboru Džomiću zabranjeno da glasa, kao i Gojković Dobrili, Srpkinji iz Podgorice, i njenim punoljetnim ćerkama Gordani i Mileni, iako su državljanke Crne Gore, ili Vojinović Slađani, Srpkinji iz Hercegovine, koja je od 1992. stanovnik Crne Gore, udata za Pljevljaka i ima dvoje djece rođene u Crnoj Gori. Sjećamo se i kako je samovoljom vlasti iz biračkog spiska izbrisan i Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, sjećamo se i Bijele knjige koja je ovakvih nezakonitih, a dobro dokumentovanih, primjera pribilježila — nekoliko hiljada! A opet, isto se tako sjećamo Dukaja L. iz Tuzi, koji je, prezimenima, Dukaj, Đokaj i Đukić, sa tri lične karte glasao ni tri različita mjesta. Sjećamo se i ne zaboravljamo, podsjećaćemo do smrti, da je za nezavisnost glasao Gojčaj N. (preminuo 2003), kako je C. Prelji dodijeljen JMBG preminulog B. Rajka, E. Eliviru je određen JMBG preminule Radović M., kako je M. Ateljević dodijeljen JMBG preminule Đ. Fikrete, i kako je ovakvih primjera, preminulih koji glasaju, pribilježeno — nekoliko hiljada!

Opet, sjećamo se kako je 133 (!) lica koja se nalaze u biračkom spisku grada Sarajeva glasalo u Crnoj Gori, kako je M. Marina iz Nikšića upisana na šest različitih biračkih mjesta, kako je iz biračkog spiska u Beranama protivzakonito izbrisano 47 lica, da je u Budvi iz biračkog spiska protivzakonito izbrisano 189 građana (po režim nepodobih), da je ovakvih primjera bilo — nekoliko hiljada! Pamtimo, i ne zaboravljamo, da je, iako su bili Vasrkšnji praznici, samo u opštini Plav tokom tih neradnih dana upisano 376 birača (a koji se svi nalaze u biračkom spisku Autonomne pokrajine Kosova i Metohije). Sjećamo se i kako je glasao fantom Šaljanin Emil (na tri različita mjesta!) iako prema evidenciji prebivališta i ličnih karti u Crnoj Gori ovo lice NE POSTOJI, sjećamo se kako je i ovakvih primjera bilo — nekoliko stotina! Pamtimo i kako je sprječavan uvid u službenu dokumentaciju, kako su kupovali lične karte, kako su direktno prijetili fizičkim nasiljem, kako su ucjenjivali poslom, i sjećamo se kako je imao pravo glasa svaki Albanac iz Toronta, a nije nijedan Crnogorac iz Srbije!

BORBA: Vi ste autor Bijele knjige, zbornika dokumenata koji ukazuje na brojne malverzacije tokom referendumskog procesa od strane pripadnika bloka za nezavisnost. Možete li nam reći šta Vas je motivisalo da napišete Bijelu knjigu i kakav je efekat ona proizvela kad je objavljena? Kolika je njena vrijednost kao istorijski dokument?

Sve učesnike u priređivanju Bijele knjige motivisala je očigledna krađa koju samo slijepi i maloumni nije primijetio.

Kada je 2007.g. objavljen ovaj voluminozni zbornik dokumenata od 1292 stranice tadašnja vlast se potrudila svim silama da je prećuti ili ili da pokvari promocije čak i van granica Crne Gore. Proteklo vrijeme je dalo odgovor kolika je njena vrednost kao istorjskog dokumenta, jer od preko 1000 zvaničnih dokumenata do danas za ovih 15 godina niko ni jedan nije osporio.

Nažalost Bijela knjiga je štampana u 700 primjeraka, koji nijesu prodavani već poklanjani, tako da je mali broj i od onih koji su učestvovali u referendumu upoznat sa ovim dragocjenim dokumentima.

BORBA: Kako se Srbi osjećaju u današnjoj Crnoj Gori? Da li je ona i njihova država?

Tražiti od Srba da zaborave najneregularniji izborni proces u Evropi i da ga prihvate kao politički praznik , to je uvreda časti i inteligencije. Pa normalno je da je Crna Gora njihova država jer su je stvarali njihovi preci. Da je ne osjećaju kao svoju ne bi ni učestvovali u referendumu.

U svakom slučaju u većoj mjeri je njihova država za sve poštene ljude, nezavisno od nacionalne pripadnosti, nego za lopovčine i njihove pomagača koji je iz svojih sebičnih interesa rasturaju.

BORBA: Može li se danas nakon 16 godina utvrditi koliko je vlast u Crnoj Gori uspjela da izgradi novi identitet? Vidimo da je srpsko ime i dalje jako u Crnoj Gori i da je kreiranje novog identiteta Crnogoraca ipak projekat koji nije u potpunosti zaživio…

Sve ono što su radili na izgradnji novog identiteta a bilo je zasnovano je na falsifikatima mora kad tad propasti. Skoro mi je objavljen zbornik dokumenata ,, Crna Gora kroz istorijska dokumenta: narod, jezik, crkva,država“ pa kome je nejasno ko su bili naši preci neka pogleda.

Mislim da je njihov projekat izazvao samo kontra efekat jer mladi ljudi su počeli da postavljaju logička pitanja i vidjeli da su ih stariji lagali a vlast neumorno obmanjivala falsifikatima.

BORBA: Kako vidite budućnost Crne Gore?

Ne znam da li oni koji odlučuju o našoj budućnosti dovoljno jasno vide ovaj užas na mnogim poljima u koji su nas doveli referendumski ,, pobjednici“ ? Kome je nejasno neka samo pogleda stanje u pravosuđu, u ekonomiji,….., gdje god ,,zagrebete“ samo lopovluk referendumskih ,,pobjednika“.

Kada se poređaju nesporne činjenice ja ne vidim slijetlu budućnost, posebno kada se pogleda odliv mladih i sposobnih ljudi, koji bi mogli da razmontiraju ovaj čudovišni upravljački mehanizan. Ulaskom u EU taj odliv će se samo nastaviti.