Markuš: Izmišljanje novih mitova u režiji Vlade Crne Gore

Vi u Zakon (jer imate većinu u Skupštini) možete napisati da je Paja Patak ili Miki Maus izgradio Cetinjski manastir iako postoji dokument da ga je izgradio Gospodar zetski Ivan Crnojević 1484.g. kada nije ni postojala država Crna Gora.

Iz Vlade Crne Gore saopšteno je sljedeće:

„Istina: Najbolja potvrda da utvrđivanjem državnog vlasništva nad vjerskim kulturnim dobrima država ne namjerava da ugrožava prava vjernika jeste činjenica da je Prijestonica Cetinje, a ne SPC, upisana kao vlasnik Cetinjskog manastira, pa to ni na koji način ne ograničava prava i slobode svještenstva i vjernika SPC u jednom od najznačajnijih kulturnih, istorijskih i vjerskih zdanja u Crnoj Gori. Dakle, predloženi zakon utvrđuje imovinska prava države nad vjerskim objektima koje je sama država gradila i sticala kroz vjekove i koji predstavljaju kulturnu baštinu i imovinu svih građana Crne Gore. Ovim zakonom se ne uređuje vjerski život unutar bilo kojeg vjerskog objekta, niti se bilo ko izbacuje ili useljava u vjerske objekte.“

Vi i u katastar (jer je pod upravom Vlade) možete napisati i da je Mjesna zajednica Stari grad na Cetinju vlasnik Cetinjskog manastira jer se nalazi na teritoriji Istorijskog jezgra, međutim ne postoji ni jedan dokument čak ni od komunističke vlasti da je Cetinjski manastir oduzet Pravoslavnoj Mitropoliji crnogorsko – primorskoj. Kao nekadašnjem predsjedniku Cetinja sigurno bi mi bilo poznato da je drugačije. 

Umjesto izmišljenih novih mitova u režiji Vlade Crne Gore prilažem Vam Osnivačku hrisovulju Cetinjskog manastira datu od Gospodara zetskog Ivana Crnojevića koja glasi:

Vozljubljena braćo!
Noć u snu, a dan približi se!
Odbacimo djela tamna i budimo čeda svjetlosti!
I čujmo šta govori Slovo Božje besmrtno ka ljudima:
– Priđite k meni svi utruđeni i obremenjeni, i ja ću vam dati pokoja!
I opet, tvoreći čistotu, koju hvali rekavši:
– Blaženi čisti srcem, jer će ti Boga ugledati!

Stoga i ja, grijesima smjerni i nedostojni rob Hristu nazvati se Ivan Crnojević, popuštanjem Božjim zaradi sagrešenja mojih, kad sam bio izgnat iz moga otačastva izmailtskim carem, sultanom Mehmedom, koji mnoga carstva primi i mnoge careve pobijedi, i niko njemu suprotstaviti se ne uzmože, i kada sam došao u strane Italije, nađoh prečudni hram Prečiste Vladičice naše Bogorodice, blizu grada zvanog Jakina, zvani De Lorita, i u njemu vidjeh nerukotvoreni obraz Presvete Matere Boga našega, koja mnoga čudesa i znamenja stvara, što i očima našim vidjesmo, i padoh ničice na zemlju pred njenim strašnim obrazom, i pomolih se njenom milosrđu, i objete moje svesrdačno dadoh njenom blagoutrobiju:

Ako se umilosrdi na mene, nedostojnoga roba svojega, i povrati me u zemlju otačastva mojega, da potrudim se crkvu stvoriti u časno ime njeno.
I prošenje moje ispuni, i ja se potrudih svedušno i svesrdačno objete moje ispuniti, koliko mi bi mogućno. I sazdah hram na mjestu zvanom Cetinje, u slavu i hvalu te Gospođe, Matere Božje, u ime Roždestva njenog.

I manastir pri njoj stvorih za pokoj monasima, koji i Mitropolija zetska nazvasmo, ako bude ugodno milostivoj Gospođi.

I priložih njenom prečasnom hramu koliko mi bi moguće, u dogovoru sa podružjem mojim i sinovima mojim.

Najprvo priložih podvinograd moj, na dobro, koji sam nasadio trudom mojim, da se daje vina gotova polovina crkvi od svake ljetine.

I još priložih što god su imali Ostojići, Ratko sa bratom i sinovcima, donje dobro, pa Ilijinu zemlju i loze i goru i vodu i svekoliko. A njima dadoh u zamjenu dobrom voljom na Začiru zemlju za zemlju, a lozu za lozu, dub za dub – uvijek u vlasništvo. I još darovah jednu vodenicu moju u Obodu, koja je prema vodenici komske crkve, da bude zamjena. I što je bilo kućne zemlje, to sve rekosmo da su stubovi crkovni. I još priložih strugare sa metohom njihovim, da tu stanuju kmetovi crkovni, koji će raditi crkvi.

I tako učinismo za kmetove koji se nasele na crkvene baštine, sve na dobro, da ni jednoga dana gospodskoga ne daju nikome, niti da im na rabotu zapovijeda iko osim crkva svoju rabotu, a oni su crkveni rabotnici. I još da daju crkvi svaka kuća po tri krblje vina i po jedan star pšenice, a drugi star urodice (?).

I još priložih planinu našu baštinsku Lovćen, što god je radne zemlje svekoliko, ili da je crkva sama obrađuje ili da je daje na dohodak. I ko god bi na dohodak posijao žito, da daje crkvi četvrtinu i da svaki svoj dohodak žita preda manastiru. I da niko ne sije bez pitanja crkvenih otaca – arhijereja s bratijom. I tako, na taj način priložih dohotke od Gornjeg polja na Cetinju što je god naše među kazivanjima i po biljezima koji su postavljeni – ko sije da daje crkvi četvrtinu na Cetinju – dokle smo mi za sebe držali, davana je trećina dohotka.

A za datu zemlju učinismo da se daje crkvi četvrtina, da je svaki sam donosi u manastir. Još priložih jednu vodenicu gornju, na Vrelima. I još priložih stup zemlje gornjem dobru kojim se založio Đorđe Mrkišić za 40 perpera na zalogu. Ako li je uzmogne otkupiti Đorđe za sebe, ali za drugoga nikoga, da da crkvi 40 perpera, a zemlju da uzme za sebe. Ako li bi htio da je crkvi otkupi a drugom da je proda – da ne mogu da je prodaju.

I još priložih drugi stup zemlje na Jablanu koji mi založiše Ostoja Radosaljić i Đorđe Mrkšić za 80 perpera. Ako li bi je mogli otkupiti sami za sebe, a ni za koga drugoga, da daju crkvi 80 perpera, a zemlju da uzmu za sebe. Ako li bi htjeli da je crkvi otkupe, a drugome da je prodaju – da ne mogu da je prodaju. I ova oba stupa zemlje, koje su kod mene založili, i ja im dao gotove dinare moje, poznato je svim Cetinjanima i svim kmetovima dobrskim. I još priložih od carine kotorske 30 perpera da se daju crkvi svake godine na Roždestvo Prečiste.

I još priložih od Dubrave koju posjekosmo na Cetinju kako ide put od Cetinja k Vrtijeljci, desnu stranu od Đinova brda do naše međe, da niko ništa ne smije taći osim crkve. I još priložih drva naša zakonita koja o Roždestvu Hristovu donose Vreljani i Ugnjani: svaka kuća po 80 bremena (sic!), i to uvijek da predaju manastiru. Još priložih na Cetinju komad zemlje pred crkvom, od potoka u ponor i do puta koji ide ka dvoru, neka je crkvi za ćipur ( ćipur – gradina, prev.). I ovo što smo priložili Svetome časnome hramu Prečiste, nijesmo to kome silom zamijenili ni oduzeli što nijesam ja kome dao ili roditelji moji.

I još što je imala mala crkva komska i Gorica, koje su obje sagradili naši roditelji u ime Prečiste. I kako su zapustjeli sudom Božjim, i to i svekoliko priložismo ovome časnome hramu presvete Vladičice naše na Cetinju – ili su kmetovi, ili zemlja ili vinogradi, ili vodenice, ili dohoci od carine ili od soli ili od ribe. A ova crkva da čuva sjećanje na ktitore kad im ishodni dan. I da ima dva ili četiri kaluđera koji će držati službu Božju u Prečistoj.

Ako li bi se kad Gospod Bog umilostivio, i Prečista Njegova Mati, da se one crkve opet naslijede i obnove u smirenju kako je i prije bilo, da je crkva slobodna da svaka svoje uzme. A oci arhijereji ove crkve, ili ko bude stariji, da svime time ovladaju i daju sve pod zapovijest ovoj crkvi. I još učinismo sa najsvetijim ocima arhijerejima, s preosveštenim Mitropolitom zetskim, kir Visarionom, i sa Episkopom kir Vavilom, i sa bratijom cijelom: da bude ovdje u manastiru Prečiste opštežitije, imali malo ili mnogo, i da nijedan brat nije voljan sebi ništa prisvajati ili u svojoj ćeliji držati osim zajedničkog, kako svuda gdje su opštežitija pri manastirima zakon nalaže. Ko se usudi da razruši opštežitije i postane prestupnik zakona opštežitija po svojoj volji, da ga skruši Majka Božja i dušom i tijelom!

I da primi pedepsiju i izgon iz manastira kao Božji prestupnik i zlobnik. Time ti se molim, Mati Prečista Vladičice Bogorodice, i nadam se u Tvorca Boga mojega da će za vjekove biti sačuvana tajna riječju neizrečena. Primi ovaj mali moj prinos u dar kao sina svojeg, i Bog naš dva novčića one uboge udovice. I pokri me krovom milosrđa tvojega i budi mi pomoćnica u danima Strašnog suda. I po sada neka izvoli gospodovati zemljom ovom ili sin moji ili unuk, ili drugi kogod od drugoga plemena i drugoga jezika koji bude određen Sudom Božjim.

Toga srdačno i smjerno molimo i zaklinjemo da naši više naznačeni prilozi budu poštovani neizmijenjeno i stalno, na vjek vjekov ovom časnom hramu Preslavne Matere Boga našega. A ja sam Božjim crkvama ništa ne uzeh, ni porekoh, nego čak koliko uzmogoh – priložih i to potvrdih. Ako li se drzne zlobe sijač i naš suparnik đavo nešto oduzeti ili poreći od onoga što smo napisali, neka takvi bude proklet od krepke desnice Vladike Velikoga našega Tvorca neba i zemlje! I sile časnog i životvornog Krsta!

I od Apostola vrhovnih, i od tajni Svetih otaca poniklih. I od svih svetih od vijeka Bogu ugodnih. I da su podobni Judi izdajniku. I narečene uzmi i razapni, krv njihova da se prolije na nas i na čeda naša, i Prečista Mati Božja suparnica da mu bude na strašnom nelicemjernom sudu!

U ljeto 1485. pisa se, mjeseca januara, 4. dana, na Rijeci. Toga radi i potpisujemo i pečat naš obični postavljamo na znanje svima.

U Hrista Boga blagovjerni i Bogom štićeni gospodar zetski, Ivan Crnojević.