Manipulacije DPS-a sa Srebrenicom

Piše: dr Blažo Zlopaša

Šta li je sve Kamenelon smislio u svom programu da izvodi opstrukciju prvoj Vladi izabrana prvi put u crnogorskoj istroriji demokratskim putem. DPS, stranka prevaziđene ideologije, nikako da shvati da je voljom naroda završila svoju destruktivnu vladavinu, nastavlja opstrukciju Vlade na svim nivoima, što je u suprotnosti po dobru za Crnu Goru.

U svom besčašću gurnuli su crnogorske muslimane u Skupštini, na insistiranje da Crna Gora prizna genocid u Srebrenici, a ta nametnuta provokacija od strane DPS, u ovom trenutku za crnogorsko društvo je beznačajna, jer ima mnogo važijih problema da rešava crnogorsko društvo, u duboko podjeljenoj i opljačkanoj državi.

Crnogorski muslimani nasjeli su na podlu provokaciju DPS, jer, i crnogorske muslimane treba da intertesuje bolji život i mir, ukidanje korupcije, kriminala i pljačkanje države. Stavovi jedne jedne stranke o zločinu koji se desio u jednoj opštini, kao satavovi pojedinaca u Skuptini CG, naravno i pisca ovog teksta nijesu mjerodavani. Postavlja se pitanje šta je šta je sa stradanjima Srba u Sarajevu, koji su u tom gradu nestali? Sa aspekta šarlatanskog razmišljanja moglo bi se govoriti o „opšinskom genocidu“, što je sa načnog gledišta besmisleno. Mjerodavna je istraživačka nauka. I predsjednik Skupštine i Premijer, kao časni i moralni ljudi, nasjeli su na ovu prvokaciju DPS, i ne bi smjeli dozvoliti da se desi raskol u Vladi. Zašto? Morali su malo više proučiti o pojmu genocida, i šta kažu kompetentni istraživači..

U toku poslednjih nekoliko decenija učestalost upotrebe i nepromišljanja primjena riječi „genocid“ toliko su narasli, da zločin 20. vijeka, za koji je prvenstveno skovana ova riječ, često djeluje „devalvirano!“- to kaže Noam Čomski, američki filozof i geopolitičar. A kako to ide u svijetu, jeste samo pitanje među onima koji su podjednako moćni –dok jaki rade šta mogu, a slabi trpe što moraju! Ovo je rekao drevni antički filozof Tokidid!

A šta kaže o Srebrenici, Šeih Imran Nazar Husein, jedan od najvećih islamskih teologa današnjice: „ U Srebrenici nije bilo genocida, jer bi to značilo da je jedan cio narod (srpski) krenuo da uništi drugi narod (muslimanski). To se nije dogodilo, dok pokušaj da se u SB UN donese rezolucija koja bi stavila pečat na ovakvo viđenje istorije, svakako nije imao za cilj pomirenje naroda na Balkanu, kao što su to Britanci tumačili. Genocid je recimo ono što su, zapadni Evropljani napravili kada su došli u Ameriku i kada su Indijance zgazili kao bubašvabe!“

Profesor Univerziteta Pensilvanija, Edvard Herman o događaju u Srebrenici kaže:“ Jedini način da se dokaže istina, da se problemu priđe nepristrasno, s ciljem da se utvrdi istina, a ne da se stiču politički poeni i geopolitički ciljevi. To je posao za jednu nezavisnu, mješovitu komisiju, a zašto se takva komisija nije osnovala do danas? Prema tome što je danas tačno, ne postoji nikakva dokazana veza između strijeljanja zarobljenika i zvaničnih organa RS i Radovana Karadžića! Šta je sa zločinom nad srpskim narodom, nevinih žrtava uzrokovani raspadom Jugoslavije? „Srebrenički masakr“ predstavlja najveći trijumf propagande u balkanskim ratovima.

Neke druge tvrdnje, notorne laži, odigrale su svoju ulogu u balkanskim sukobima, kao što su Račak i Merkale, srpsko odbijanje da se poništi sporazum u Rambujeu o 250.000 . poginulih Bosanaca, i da je cilj stvaranja Velike Srbije, kao motorne snage koja je pokretala sve balkanse ratove, a „srebrenički masakr“ ostaje nedostižan u svojoj simboličkoj moći. To je simbol srpskog zla i muslimanskog statusa žrtve, kao i pravednosti Zapada u rasturanju Jugoslavije, sa posledicama krvoprolića, intervencijom na više nivoa, uključujući i bombardovanje Jugoslavije i kolonijalnu okupaciju BiH i Kosova…“- tvrdi profesor Univeziteta Pensilvanija. Amerikanac Filip Korvin, najviši civilni predstavnik U N na terenu BiH u junu 1995. godine .
Sličnu tvrdnju iznosi Josif Bodanski, direktor Specijlne komisije američkog kongresa za terorizam i nekonvekcionali rat: „ Svi nezavisni forenzički dokazi, ukazuju na broj od nekoliko stotina muslimanskih žrtava, i to vjerovatno u nižim stotinama, a neprestano insistiranje na visokom broju muslimanskih žrtava služi prikrivanju predhodnih ubistava srpskih civila u tom gradu od strane muslimana“.

Direktor instituta „Simon Vizantel“, Efraim Zurof izjavljuje:“ Ono što se dogodilo u Srebrnici nije genocida, a razlozi zašto se taj zločin naziva genocidom, isključivo su politički. Kada je riječ o nekoj vrsti zavisti i ljubomore prema genocidu i holokaustu, mnogi narodi pokušavaju da dokažu da se nad njim desio. Za razliku od Srebrenice, Staro sajmište u Beogradu, gdje je stradalo na desetine hiljada nedužnih ljudi, jedno je od stratišta gdje se desio genocid„- precizirao je ovaj istaknuti istraživač nacističkih zločina. Švjacarski istraživač, Aleksander Dodrin, poslije 14. godina istraživanja o događanjima u Srebrenici iz 1995. njegovo istraživanje zaključuje:“Mogu da tvrdim da u toj enklavi nije bilo nikakvog genocida nad muslimanima- mit o masakru izmislili su Alija Izetbegović i predsjednik SAD Bili Klinton. Tvrdim da žrtve nijesu bili „djeca“, već odrasli borci, ubijeni u borbama sa vojnicima RS, a što nije genocid! U borbama jula 1995. za osvajanje grada ubijeno je 2000, ni taj podatak nije pouzdan, a ne 8000, kako tvrdi propaganda muslimanske mašinerije uz podršku zapadnih političara i medija.

Svi ovi istraživači događanja u Srebrenici, potvrđuju, da je Vladimir Leposavić u Skupštini, na provokacije DPS, kazao istinu i nije negirao zločin u Srebrenici.. Kao doktor pravnih nauka, bio je obavezan, da na osmišljne prokocije kaže istinu, jer nauka leži na istini, a ne na šarlatanstvu. Leposavićev stav u Skupštini temelji se na naprijed navedenim istinama kompetentnih istraživača. Navedeni istraživači su stanci.

Premijer Krivokapić, kao Nikšićanin, da je djelimično poznavao djelo svoga sugrađanina Nikšićanina, profesora pravnog fakulteta u Beogradu, dr Milana-Miša Bulajića, rođenog na Viluse, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Nikšiću, stasavao u Vardarskoj ulici, u potpunosti bi se složio sa stavom svoga ministra, ako poštuje nauku.

Nikšićanin Milan Bulajić, je doktor međunarodnog prava, međunarodni stručnjak za genocid, autor brojnih knjiga iz te oblasti, čovjek čije se mišljenje poštuje, a stavovi prihvataju i međunarodnim organizacijama i institucijama. Doajen je jugoslovenske diplomatije, doktorirao je iz međunarodnog parav-istorije diplomatije 1953. godine, a više od 50. godina aktivno se bavio međunarodnim pravom, pitanjem genocida-naročito preko proučavanja Jasenovca, koji je okarakterisao kao sistem hrvatskih ustaških logora-genocidni sistem. Bio je porotnik Međunarodnog suda na suđenju nacističkom zločincu Ajhmanu u Izraelu, i kao predstavnik SANU, na suđenju zločinci Artukoviću 1988. u Zagrebu. Tražio je da se Artukoviću sudi za genocid. Predlog je odbijen. Ovom monstuoznom ustaškom zločincu sudilo se samo za ubistvo jednog čovjeka, dr Vidića iz sremske Mitrovice . Vrhunac farse, srama i cinizma! Milan Bulajić, bio je osnivač i direktor Muzeja genocida. Inicirao je optužbu i estardiciju i suđenje zloćincu Dinku Šakiću, komadantu Jasenovca. U bogatstvu naučnih radova, objavio je četvorotomno djelo,“Uluga Vatikana u NDH“i „Žrtve Jasenovca i ustaških logora“. U Srebrenici nije bilo genocida, dokazuje ovaj naučnik svjetske reputacije! Dovoljna je činjenica, da je Vojska RS bez ijednog incidenta deportovala preko 2.500 muslimana iz Sebrenice u muslimansku Tuzlu. Da je bilo masakra, da je bilo genocida, prvo bi njih ubili!

A šta je smišljena propaganda i haški Tribunal potvđuje sledeći događaj. U optužnici Tribunala, protiv časnog Žabljačanina, generala JNA Veselina Šljivančanina, postajao je spisak 30. ljudi koje je on „lično ubio“ na Ovčari. Ime, prezime, dan, mjesec, godina i mjesto rođenja, „ubijenih“, su tačni, uzeti iz matičnih knjiga. „Dan smrti“ na Ovčari, koje „lično poubijao“ ovaj oficir JNA. Međutim, dr Milan Bulajić, upornim istraživanjem je utvdio, da su svi „ubijeni“ od strane Šljivančanina poumirali, a ne zna se od kakvih bolesti, između 1970 i 1989!?

Zahvaljujući istraživanju Nikšićanina, Milana Bulajića, istina je oborila lažnu montitiranu optužnicu, a sa takvim optužnicama, izicane se mnoge presude Srbima, čak i doživotne robije! Istina za koju se izborio doktor pravnih nauka Milan Bulać, Žabljačanina, Veselina Šljivančanina, simbola časti i patriotizma dočekala je sloboda!

Kad je u pitanju rat i krvoproliće u BiH, treba da znaju ne saamo crnogorski muslimani, nego i malo šire, da je utemeljitelj Alija Izetbegović, što potrvđuje njegova istorijska izjava: „ Ako treba da ostvarim svoj politički cilj, žrtvovaću mir!“ Kako je u ovom cilju islamskog fundamentaliste, zbog čega prije mnogo godina, nego što će se desio krvavi raspad Jugoslavije, uhapšen u mom Nikšiću, gdje se skrivao kao pravni referennt u građevinskom preduzeću „Crna Gora, učestvovao i predsjenik SAD Bili Klinton, postavlja se pitanje; kako se to pod hitno uredi memorijalno groblje u enklavi jedne male opštine, a po 3000. ubijenih i 500. nestalih Srba u Sarajevu, se gazi bez nadgrobnih spomeniuka!? Koliko bi, i kako bi, po uledu na Srebrenjnicu izgledalo groblje američkog genocida, nad Indijancima, i zločina u Koreji i Vijetnamu, i zločina gdje su u jednoj sekundi sapljivani stotine hiljda živih ljudi u Hrošimi i Nagasakiju?

Na kraju, tekst šalje nekoliko poruka. Istina je neprocjenjiva vrijednost i njoj treba posvetiti čitav život. Ostavimo da o Srebrenici donesu sud naučna istraživanja. Zar nije logična pretpostavka, posmatrajići optužnicu Tribunala porotiv Veselina Šljivančanina, da ispod mnogih bijelih stubova u Srebrenici ne postoji ljudsko tjelo!? Da je DPS ostao na vlasti, hapsili bi onoga ko bi izgovorio da u Srebrenici nije istina to što nije u interesu bivšeg režima.

A kada je u pitanju nesporazum premijera Zdravka Krivokapića i mistra Vladimira Leposavića, za Premijera važi latinska mudrost „Errare humanum est!“ Reference ministra Vladimira Leposavića su toliko validne, da malo koja vlada u Regionu ima ministra sa takvim referencama i znanjem iz domena pravnih nauka, koji je na provokacije DPS-a, preko crnogorskih muslimana, odgovorio istinom, obavezuje Premijera da svom ministru pruži ruku za nastavak saradnje, neophodna u ovom trenutku, gdje bivša vlast vrši opstrukcije, suprotne demokratskim principima. U suprtnom, raskol u Vladi manifestovao bi se sa nesagledivim posledicama.