Mangupčić iz Rastoka i NATO
1 min read
Milo Đukanović
Pomislio mangupčić iz Rastoka da može da se nosi s mangupima sa Menhentna. A ovi ga preveslali k’o stari majmun mladoga.
Dopustili su mu da se ubrlja u privatizacijama državne imovine, švercu nafte i cigareta i drugim tranzicionim igricama kao dijete u pijesku. A onda su ga sačekali na odvajanju Crne Gore od Srbije, priznavanju Kosova za državu, sada uvođenju Crne Gore u NATO, i na mnogim manjim krivinama usput. Bukvalno, dušu su mu uzeli. O obrazu, poštenju, moralu nema pomena; toga u njega već odavno nema.
Sazidao je kulu svog političkog postojanja na razvalinama komunizma.
Uveliko većinski narod u Crnoj Gori i danas je pravoslavni, srpskog govornog područja i srpskog korijena, iako su Titovi komunisti rastočili srpsko nacionalno biće u Crnoj Gori i surovo se obračunali sa Pravoslavnom crkvom.
Srba u Crnoj Gori 1909. godine, dakle prije ujedinjenja u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, potonju Jugoslaviju, bilo je 94,38 odsto. Nakon što su Titovi komunisti iskoristili Drugi svjetski rat da u krajnje neregularnim uslovima, ali uz podršku Engleske, preuzmu vlast u Jugoslaviji, na popisu 1948. godine u Crnoj Gori bilo je 1.78 odsto Srba!
Da li su to Srbi iz Crne Gore prognani kao u ratovima na kraju prošlog vijeka iz Hrvatske i sa Kosova i Metohije? Ne, nad njima nije primjenjena ta vrsta presije. Oni su, komunističkom alhemijom, pretvoreni u Crnogorce. Komunisti su uveli pravilo da nijesi ono što jesi, nego si ono gdje živiš, nijesi ono što su ti bili otac, đed… nego si ono što napišeš da jesi, što ti Partija kaže da si. Na popisu 1909. godine u Crnoj Gori niko se nacionalno nije izjasnio kao Crnogorac, ama baš ni jedan jedini čovjek. A na onom 1948. kao Crnogorci po nacionalnosti izjasnilo se čak 90,67 odsto žitelja Crne Gore! Eto, tako su Srbi „nestali“ iz Crne Gore.
Ali, kaže naš narod, „gdje je vrelo i kapaće“. I opet će vreti. Nije bilo moguće da ideološki Crnogorci, danas Montenegrini i slično, zatru sjeme autentičnih Crnogoraca. I ono je ponovo proklijalo.
Zato je režim Mila Đukanovića bio prisiljen da Crnu Goru od Srbije odvoji referendumom koji je sproveo kao svojevrsno nasilje: ucjenama, prijetnjama, podmićivanjem. A sada, na taj način stvorenu državu, uvodi u NATO nasiljem nad većinom građana Crne Gore. Održavajući se na vlasti istovjetnim nasiljem kojim je Crnu Goru odvojio od Srbije, globalistički interes Zapada sprovodi upotrebom parlamentane većine. Dakle, ne voljom naroda Crne Gore, nego nasilnim izborima ostvarene parlamentarne većine.
Pritom se poštapa nacionalnim manjinama, koje u Crnoj Gori imaju sasvim drugi interes od većinskog naroda. Kako njegova Demokratska partija socijalista nije osvojila preko 50 odsto mandata u Skupštini, da bi opstala na vlasti dijeli firme koje su još ostale u državnom vlasništvu kao nadoknadu za koalicionu podršku. Tako dijeli i ministarstva. Krčmi državne resurse kao kasapin: tebi but, tebi plećka…
I dok je, prema „Informaciji o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave“ iz 2011. godine, u državnoj upravi, lokalnoj samoupravi i pravosuđu, od 13.900 zaposlenih, Srba svega 1.194, dakle 8,5 odsto prema oko 30 odsto stanovništva, kao posljedica održavanja u životu privatnog režima Mila Đukanovića, na području Crne Gore utemeljuje se Velika Albanija, za sada samo intenzivnom kupovinom zemlje, stanova, zapošljavanjem u državnim organima i preduzećima…
U funkciji Đukanovićevog opstanka na vlasti, formalnoj ili neformalnoj svejedno je, Skupština Crne Gore je 28. aprila 2017. godine na Cetinju izglasala ulazak Crne Gore u NATO. Tu odluku donijelo je 46 poslanika, od 81 koliko ih čini Skupštinu (već smo vidjeli na koji način je ta većina izdjejstvovana).
Ovih 46 ljudi odlučilo je o sudbini preko 600.000 građana Crne Gore. Režim Mila Đukanovića nije dopustio građanima Crne Gore da sami odluče o svojoj sudbini.
Dio tih 46-toro to je uradilo oboljevši od sindroma Velike Albanije, dio od sindroma prevjere, a većina dodvoravajući se Bosu, koji su se kod njega ubrljali kao što je on kod svojih gazda sa Zapada.
Zadnjica Mila Đukanovića je već duže vrijeme na vreloj ringli, i ta većina krnjeg crnogorskog Parlamenta puva da mu je oladi. Puvaju da im pluća puknu (da ne prođu kao Sveto Marović), bez puvalice, da bi se što više primakli njegovoj zadnjici, ne bi li on primijetio kako revnosno puvaju.
Nekima od tih koji puvaju-li-puvaju znam đedove, čestite Crnogorce, hrabre, kao oni zbog kojih je Crna Gora ponijela slavu „Srpske Sparte“. Ali, unučad se ufatila lošeg društva. I sada puvaju, sve osvrćući se da neko ne kaže da nije dovoljno.
Istorija se ponavlja:
Skupština na Cetinju održana 28. aprila 2017. iznikla je iz „Crnogorskog sabora“, „Petrovdanske skupštine“ održane 12. jula 1941. godine, takođe na Cetinju, koja je Crnu Goru uvela u „akcionu sferu Fašističke Italije“ (kao što je ova sada uvela Crnu Goru u akcionu sferu NATO-a).
Dalje, suđenje Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, koje je Specijalni državni tužilac za zaštitu režima Mila Đukanovića Milivoje Katnić „targetirao“ kao organizatore „državnog udara“ u dan posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, po prototipu je suđenja Draži Mihailoviću 1945. godine.
Mi koji, kao i naši preci Crnogorci kroz vjekove, volimo Rusiju i ruski narod, u Crnoj Gori smo na „Golom otoku2, zasad samo medijskom.
Eto, sve je isto, samo što Tita i Hitlera nema. U stvari, ima – u duhu režima Mila Đukanovića i njegovom lično. Tito i Hitler, komunizam i fašizam, jednojajčani su blizanci, izrasli iz istog duha, duha Francuske buržoaske revolucije.
Još samo da Đukanović zamoli NATO, kao ono Tito 1945. Amerikance i Engleze, da bombarduje Podgoricu, Pljevlja, Berane… To što je NATO 1999. godine bombardovao Danilovgrad, Murino i poubijao dječicu, očito, nije bilo dovoljno. Nijesmo dobri, nijesmo se dovoljno izasrali na sebe i na svoje pretke i – treba nas bombardovati!
Svašta može da padne na pamet tom mangupčiću iz Rastoka, kojem je zadnjica na vreloj ringli.
Da je, barem, Kvartaš…
Bravo oce Jovane…! I od kuce ti je. Pusti komunjare i Cejovice…
Zakon o vjerskim zajednicama je brzo ponovo na stolu.Prije novih parlamentarnih izbora svakako (ne,nego će da pričaju o ekonomiji).Njegovim usvajanjem (a ne,neće) stiču se uslovi da Crnogorci bez mnogo natege završe proces svog nacionalnog i državnog osamostaljenja u potpunosti.Srbi u CG kao i obično,dok im i ono jedno oko što je ostalo ne ispane,neće znati što ih je snašlo i ko im ga sve stavlja,a konačne odgovore od svojih političkih prvaka o svom pravno-političkom statusu (ima ili nema konstitutivnog Srbina iđe na horizontu) sačekaće tamo negdje do….eshatona,je li.
Ali to ne treba da nas uznemirava,jer,eto,sve je to na kraju isto.Izobražen loMi na malteru u Crkvi, ovamo ili tamo,svejedno je,bitno je da se Bogu poje.
A Bog je jedan.
Srbi,braćo,svoga posla!
Kao i uvijek, neko nam baci kosku i mi se pokoljemo.
Umjesto da komentarišemo ovaj odlično napisani tekst mi se ovdje prepiremo oko prošlosti oca Jovana,zaboravljajući da svi mi imamo prošlost, neko ovakvu a neko opet sasvim drugačiju.
… Ne znam da li je otac Jovan, onda Jovan novinar Duge, nekoć bio Crnogorac i komunista, još i na platnom spisku UDBE! … Ne znam, niti me je briga!
Znam da u te godine UDBA, nije ona UDBA!
Da se UDBA presvlači u nacionalno, nacionalističko ruho. Da se skriveno od očiju javnosti cijepa na prosrpsku i prohrvatsko-slovenačku frakciju, koja svaka ima svoj cilj, u svemu suprotan drugoj strani!
U to vrijeme, ne Duga, nego i Duga, pod „prijateljskim “ je uticajem prosrpskih, nacionalno orijentisanih krugova bliskih “ službi „!
Koja, ta srpski orijentisana služba, u sveopštoj pometnji naslućenog raspada Jugoslovenske zajednica, jedina ima srpski stav i jedina zastupa „srpsko stanovište „! U svemu, pogotovo po pitanju narastajućeg šiptarskog separatizma i hrvatskog šovinizma!
Pri čemu Duga najprezentnije zastupa srpski pogled na jugoslovenski krizu i prednjači u formulisanju srpskih interesa! Tako ovaj magazin pod paskom srpskog dijela „službe “ vrši snažan uticaj na srpsku javnost. Kako takav uticaj nije zabilježen, ni prije, ni poslije Duge!
Zato …
Ako je kojim slučajem mirjanin Jovan, u to vrijeme novinar Duge, bio Crnogorac i komunista, u šta čisto sumnjam, e baš tamo u Dugi, mogao je i skoro pa morao, da postane nacionalno osvješćen Srbin!
Ako je …
Iako jeste, iako nije, svejedno, novinar Jovan je u međuvrjemenu izabrao jednog drugog Jovana, koji je taj Jovan, izabrao mantiju da sebe drugog saobliči, a crkvu za svoju kuću!
On svakako više nije onaj Jovan iz Duge, što gođ da je drugo, a to je što svi znamo da jeste!
… S druge strane, što fali njegovoj kolumni?
Koja je perfektna i danas, kakva je bila i u vrijeme Jovana, prestižnog novinara, prestižne Duge!!!
Zato, i iz hiljade drugih razloga, dripačko prekopavanje njegove biografije, i nebulozne imputacije, krajnje su neprimjerene i u osnovi besprjedmetne!
Ništa one neće i ne mogu da kažu o ocu Jovanu, a da to što kažu nije gola laž!
p.s. Rekoh li jednom, onaj koji na svijet gleda crno-bijelo, slijep je kod očiju!
Pogrešno. Treba na svijet gledati crno bijelo, jer on i jest takav. Sivo ne postoji. Samo je pitanje ko koliko ima bijeloga a koliko crnoga.
Ih?
Đe me prosvjetli na prečac!?
Kako tebe uopšte ne vidim, obiđi!
Nebitni, nevidljivi čovječe.
Kako ti i sami nik kaže, jadi ga znali!
M, dobar ti komentar, oba. Neka karavani prolaze
Cejovicu brate ne pretjeruj.
Tacno je da je otac Jovan radio za udbasku „Dugu“
Da.
Tacno je da na polozaj jednog od glavnih novinara tog udbaskog casopisa nije mogao doci tek tako i vjerovatno je bio clan partije i prije samo 28 godina po nacionalnosti je bio Crnogorac.
Aliii??
Avaj brate, on je postao svestenik i njega nije rukopolozio bilo ko, nego licno nas presveti Mitropolit, kojega samo dusmani zovu pukovnikom (misli se na udbu).
Vremena se mijenjaju, te stoga ne brzaj.
Eto toliko.
Postujem Mitropolita ali je isti presudno uticao da ovaj iz Rastoka pobijedi 1997-me.
… Tačno!
Da bi svi krepali, tačno!
Tačno!
Rijetki su poput tebe m koji nemaju selektivno pamćenje- jedno za naše, drugo za njihove.
Pa to je otprilike to.
Sve politicke bitke u ovih 20 godina srpski narod je izgubio. Treba da dobro razmislimo zasto, I sazto nas ovaj iz Rastoka tuce u male svaki put na svakom pitanju. Izgubili smo zajednicku drzavu, jezik, pravo na jednakost. Mozda je malo I do nas a ne samo do NATO-a, Mila I ostalih sila.
Mozda ovakvi osvrti vise nemaju smisla, I danas 2017-te nije vazno sta je bilo 1918-te.
Pređi na sledeće slovo, pod ovim ti ne ide.
Zašto “ m “ tolikih crvjenih!?
Zašto?
U čemu je to pogrješio, kada je istinu kazao!?
Potpuno si upravu, dragi moj m. Moj komentar podrške tebi nije objavljen.
Saglasan.
Gospodine Plamenac, koje ste Vi bili nacionalnosti, kada ste 1988 godine u udbaskoj „Duzi“ bili jedan od glavnih novinara i kada ste zajedno sa Zoranom Markovicem, vasim kolegom i udbasem pisali svasta protiv mene.
Jos cuvam primjerak „Duge“ u kojemu su i Vasi straubalni tekstovi.
Da li ste to pisali po direktivi PARTIJE, ili samovoljno.
Ti nijesi vuk, ti si straubalna hijena.
@vukman cejovic
Ne znam ko ste Vi g Cejovicu ime a još manje prezime mi ne znači ništa, ali način obraćanja autori, uglednom novinaru one velike Jugoslavije i elementarno nepoznavanje pravopisa( nije Duzi već Dugi) znači mnogo. Čovek govoreći o drugima najčešće kvalifikuje ili diskfalifikuje sebe. Kod Vas je gospodine Čejoviću ovo drugo, tako da konstatacija da je Duga udbaski magazin takodje je u domenu greske ali ne pravopisne već moralne. Može se reći da je Udba dosta medija imala pod kontrolom, ali ako je i jedan medij tog vremena u SFRJ uspio da se otrgne bila je to upravo Duga. Ona je kasnije u vreme SPSa, JULa sa kojima je u koaliciji bio DPS i dečko sa nikšićke periferije ( Rastoka) srozana, kao i sve sto su klepto komunisti urušili i srozali.
Znas ti dobro pobratime ko je Vukman Cejovic, nego se pravis Toso.
Sto se tice obracanja autoru teksta, obratio sam mu se savim normalno, bez pretjeranih kerefeka.
Uostalom obratio sam mu se pristojnije nego ti meni.
Sto se tice pravopisa i ono „Dugi“ a ne „Duzi“), to je bila stamparska greska i vec malo kasnije u istom tekstu napisao sam „Dugi“.
Nego ti si napisao „obracanja autori“ umjesto „obracanja autoru_“. Takodje, posle rijeci „pravopis“ nisi napravio razmak, nego si odmah otvorio zagradu.
Pravo da ti kazem, mene bi sramota bilo da takve pravopisne greske pravim.
Ali, zasto tebe boli, sto sam rekao ono sto je opste poznata stvar, da je casopis „Duga“ bio organ tajnih komunistickih sluzbi, koje su zamutile rat na ovim prostorima.
Eto, Milomir Maric, Zoran Markovic, paganin Dragos Kalajic i SVI ili skoro svi novinari u tom casopisu, kojeg su kontrolisali tajne komunisticke sluzbe, kojima je dirigovao Milosevic i Mira Markovic, su bili na platnom spisku UDBE.
NARAVNO, jedini, koji nije bio udbas je bio gospodin Jovan Plamenac, jer da jeste, ne bi njega Risto rukopolozio za svestenika, uprkos njegove slabosti za novinarima.
Poznato je da Risto nikada nije radio za UDBU i da je laz da je on cak i pukovnik te sluzbe.
Neka je sram one koji tako pisu i govore.
G. Gavrilo, više je on kreten i antihrist, nego nepismen. Da se kojim slučajem pitam, kao što se ne pitam, „odstranio“ bih njega i još nekoliko komentatora koji „zagađuju atmosferu“.