Mandić: Srpski narod je najveći protivnik mafije koja vodi Crnu Goru

Predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera Demokratskog fronta Andrija Mandić kazao je da montirani proces za aferu „državni udar“ i osuđujuće presude predstavljaju svojevrsni pokušaj političkog obezglavljivanja srpskog naroda u Crnoj Gori, odnosno finalizaciju dukljanskog projekta.

On je naveo da je neko pogrešno naučio Mila Đukanovića da se ovakvim postupcima može slomiti politička kičma srpskom narodu u Crnoj Gori.

-Zato smo morali da pošaljemo jasnu poruku da nas ne pokušavaju hapsiti, jer ne pristajemo i ne prihvatamo tu vrstu terora. Na osnovu presude koja počiva na riječi jednog bolesnog čovjeka i ne uvažava nijedan materijalni dokaz odbrane koji ruše te laži kao i konstrukcije tužilaštva, nas neće niko ponižavati, kazao je Mandić u intervju za „Blic“.

Šta tačno znače ove osuđujuće presude – da je bilo (pokušaja) državnog udara ili nešto drugo?

-Naravno da nikakvog udara na vlast nije bilo, ali je na srpski narod u Crnoj Gori izvršen klasični prepad uz upotrebu državnog terora. Iz montiranog sudskog postupka proistekla je i ovakva presuda, kojoj su iznos zatvorskih kazni diktirala braća Milo i Aco Đukanović, a njihov kurir ministar pravde Zoran Pažin sastavljao obrazloženje. Radi se o projektu koji je poslužio crnogorskom režimu da na dan izbora 16. oktobra 2016. maltene zavede ratno stanje i uvede atmosferu haosa. U toj situaciji došlo je do pada izlaznosti koja je pogodovala režimu, koji je na taj način ostvario tijesnu većinu, uz već ustaljenu krađu, kupovinu ličnih karata, zloupotrebu državnih organa… Nakon toga, slijedi progon Demokratskog fronta, hapšenja, montirani sudski procesi protiv lidera i funkcionera DF-a. U suštini teror nad srpskim narodom je ulazio u najsnažniju fazu koja je kulminirala presudama Milanu Kneževiću, Mihailu Čađenoviću i meni, kao i nevino osuđenim državljanima Srbije.

Jeste li očekivali ovakav rasplet?

– Očekivali smo ovakvu nepoštenu i nepravednu presudu, jer je opšte poznato da je srpski narod u Crnoj Gori najveći protivnik mafije koja danas vodi ovu zemlju. Otkako je Milo Đukanović prije dvadesetak godina odustao od srpstva i zajedništva sa Srbijom, on ne samo da je postao šef ovdašnje bande, nego je prešao i na antisrpske pozicije. Od posebnog je značaja da ga jasno identifikujemo i ne razdvajamo i razlikujemo od Haradinaja i Tačija. On, zapravo, mora i više da se dokazuje pred novim gospodarima iz NATO država nego ova dvojica koja su sa puškom u ruci ratovali za interese tog vojnog saveza.

Na konferenciji za štampu ste izjavili da su braća Đukanović imala nameru da vas na dan izricanja presude uhapse. Na osnovu čega to tvrdite, pošto je presuda prvostepena?

– U besudnoj zemlji, privatnom kriminalnom posjedu Mila Đukanovića, sve je moguće. Iz djelova režima koji se ne slaže sa ovakvim nasiljem dobili smo informaciju da će nakon izricanja presude biti sprovedeno naše hapšenje i da ćemo pravosnažnost presude dočekati u spuškom zatvoru. Ovdje ne postoje nezavisne institucije, a tzv. pravosuđe prednjači u služenju interesima kriminalnog režima.

Takav politički monstrum, koji vlada tri decenije, obesmislio je sve zakone, ukinuo pravo i pravdu i zaveo diktaturu u kojoj smo vidjeli da je potpuno ,,normalno” da uhapsite lidere opozicije, kao što je bio slučaj sa Milanom Kneževićem i Nebojšom Medojevićem. Jednostavno, u Crnoj Gori mafija ima svoju državu. Svi smo svjedoci oružanih sukoba zaraćenih grupa u Crnoj Gori, a veliki broj ubistava se desio i u Srbiji. A kada analizirate početke tog nesrećnog rata koji je već odnio četrdeset života, neće biti teško zaključiti da su baš one iste crnogorske režimlije koje predvode antisrpsku histeriju imale značajnog udjela u zavađanju i podsticanju tog sukoba.

Samo mogu da nas ubiju iz zasjede

Da su vas, ipak, uhapsili, šta bi time postigli?

– Neko ga je pogrešno naučio da se ovakvim postupcima može slomiti politička kičma našem narodu u Crnoj Gori. Zato smo morali da pošaljemo jasnu poruku da nas ne pokušavaju hapsiti, jer ne pristajemo i ne prihvatamo tu vrstu terora. Na osnovu presude koja počiva na riječi jednog bolesnog čovjeka i ne uvažava nijedan materijalni dokaz odbrane koji ruše te laži kao i konstrukcije tužilaštva, nas neće niko ponižavati. Mogu oni lično ili neko drugi njima blizak da nas iznenadi, ubije iz zasjede, na prevaran način uhapsi ili nam napravi neko slično nepočinstvo, ali svi neka znaju da smo mi veoma precizno identifikovali naručioce i donosioce ovih zločinačkih odluka. Mi im nećemo okrenuti drugi obraz da nam opale šamar, već će svi dobiti po zasluzi.

Za braću Đukanović, koju ste optužili da direktno stoje iza ovog procesa, rekli ste da ih više ne držite za političke protivnike već za krvnike. Teške reči, šta one praktično znače?

– Kad neko želi da vas nevine strpa u zatvor na pet godina, da vas praktično uništi silom aparata kojim diktatorski upravlja, kad krene na vašu porodicu i prijatelje, onda taj ne može biti samo politički protivnik. Taj direktno kreće na vašu nevinost, slobodu i život, a takve osobe se stotinama godina na ovim prostorima zovu krvnici. Dakle, to su uradili Milo i Aco Đukanović i zato smo ih javno obavijestili da su oni naši krvnici.

U Crnoj Gori smo i bez ovoga imali uzavrelu političku atmosferu i podeljenost društva. Kako će ovakav epilog suđenja uticati na stanje u zemlji?

– Crna Gora je duboko podijeljeno društvo, a vlast je odabrala taj put, političke sukobe, tenzije, stalne trzavice. Ona istrajava na pokoravanju ne samo ljudi nego i čitavih nacionalnih zajednica, ne poštuje Ustav i zakone i ne traži partnere za dogovor već sluge. Jedini izlaz iz te situacije i ono što bi donijelo toliko potrebnu stabilnost Crnoj Gori su promjene i obaranje režima. Ne zaboravimo tragičnu činjenicu da se u Crnoj Gori vlast nikada nije promijenila na izborima, što je nezabilježeno u Evropi.

Koliko su proces i presude, pre svega opozicionim liderima, naneli štete srpskom narodu, a može li se vratiti i kao bumerang vlastima?

– Ovo je svojevrsni pokušaj političkog obezglavljivanja srpskog naroda u Crnoj Gori, finalizacija dukljanskog projekta. Krajnji cilj toga projekta je da Crna Gora, koja je nekada bila srpska Sparta, postane antisrpska država, po ugledu na fašističku tvorevinu iz 12. jula 1941. godine čiji je idejni tvorac Pavelićev saradnik Sekula Drljević. Dakle, Crna Gora se pokušava uspostaviti na fašističkim principima, antisrpstvu i rusofobiji. Čini mi se da je sve eskaliralo u proteklih godinu dana. Izdvojio bih dva „zanimljiva“ primjera – pojavljivanje predstavnika crnogorske vlasti u Kninu na obilježavanju zločinačke akcije „Oluja“ i zabrana roditeljima žrtava NATO agresije da odaju poštu svojim sinovima u kasarnama Vojske Crne Gore…

Posebno je histerija uzela maha tokom obilježavanja 100 godina oslobođenja i ujedinjenja. Tu smo bili svjedoci jednog ludila – da su predstavnici režima žalili za austrougarskim okupatorom, da im je bliži bio Stjepan Sarkotić, Hrvat, austrougarski oficir koji je oskrnavio Njegoševu kapelu na Lovćenu 1916. godine od ljudi koji su oslobodili Crnu Goru, ili od besmrtnih heroja sa Mojkovca, Cera, Solunskog fronta. Uostalom, Milo Đukanović je od Srbina sa početka devedesetih došao do pozicije veleizdajnika i lokatora u NATO agresiji 1999.

Duško Knežević da progorio i o krađi na referendumu

Rekli ste da imate plan za odbranu od hapšenja. Znači li to da nemate nameru da dobrovoljno postupite po sudskoj presudi?

– DF za sve ima plan, pa i za eventualni pokušaj hapšenja. Rekli smo i ponavljamo – mi nećemo dozvoliti da nas uhapse.

Očekujete li, ipak, da se drugostepena instanca malo odgovornije i razumnije ponese spram ovih presuda ili će potvrditi prvostepenu odluku?

– Ne znam koliko riječ „razum“ korespondira sa zarobljenim crnogorskim pravosuđem. Oni rade po nalozima braće Đukanović, jer je Crna Gora diktatura i tu se završava sva priča o crnogorskim sudovima, a posebno o tužilaštvu koje je u rukama karikaturalnih likova koji isključivo znaju da bespogovorno služe. Naravno, posebno priča je da je i Milo Đukanović sluga bezbjednosnih službi SAD i NATO.

Stiče se utisak da je politički zemljotres koji je izazvao biznismen Duško Knežević insajderskim pričama prilično uzdrmao i unervozio režim. Kako to tamo sada izgleda?

– Duško Knežević je čovjek iz srca režima, koji je decenijama finansirao DPS i lično Mila Đukanovića. On je pravi predstavnik vladajućeg tima, koji je sličan svima njima po mnogo čemu, ali za razliku od većine njih neobično hrabar da saopšti sve ono što se dešavalo u tom društvancetu. Za razliku od nedostatka bilo kakvih dokaza za presude izrečene nama, ponudio je snimke korupcije, konkretne račune i tokove novca prilikom legalizovanja sumnjivog kapitala, dokumenta vezana za vlasništvo nad korupcionaškim firmama, razotkrio načine i modele koji se primjenjuju u izbornim krađama, prozvao imenom i prezimenom ljude iz vrha vlasti i pravosuđa koji su počinili teška krivična djela… Iz onoga što on govori jasno se nazire i da je referendum iz 2006. godine bio pokraden i da se crnogorska nezavisnost finansirala prljavim novcem. Nažalost, on je crnogorski separatista koji ne želi da otkrije i taj model krađe kao i načine nedozvoljenog finansiranja njihove referendumske kampanje.

Takođe, on je razotkrio ljudsku i političku figuru Mila Đukanovića kao prevaranta, sjecikese, koji zloupotrebljava sve državne strukture i ponižava saradnike, izdaje najbliže prijatelje i služi stranim bezbjednosnim centrima moći. Kneževićeva akcija dovela je do protesta u Crnoj Gori, koji sa promjenljivim intenzitetom traju mjesecima.

Priča se da je dobar deo vladajućeg establišmenta pod “pojačanim nadzorom”, kako se ne bi pojavili novi insajderi. Znate li nešto o tome?

– Pukotine u vlasti su očigledne. Mi smo se u to uvjerili tako što smo ključne insajderske informacije o planu prilikom odmjeravanja sudske presude dobili od političara iz DPS-a koji se nisu slagali sa planom braće Đukanović. Otuda smo i saznali ko su glavni planeri i nalogodavci, a ko izvršioci ovog sramotnog procesa. Sve to „obećava“ da će raspad tog političko-kriminalnog monstruma biti dramatičan i da postoje ljudi koji žele da napuste jednu takvu organizaciju.

Đukanović je neprijatelj Srba

Neposredno posle presude dobili ste poziv od zvaničnika Srbije da u petak prisustvujete vojnoj paradi u Nišu. Kako ste doživeli taj gest?

– Pre svega, kao gest solidarnosti ne samo sa nama koji smo osuđeni nego i sa srpskim narodom u Crnoj Gori i koristim priliku da izrazim zahvalnost intelektualcima u Srbiji, političarima iz opozicije i državnom rukovodstvu na podršci. Prisustvo na paradi sam iskoristio da predsedniku Vučiću i Dodiku skrenem pažnju da je Milo Đukanović neprijatelj srpskog naroda i da kao takav teško može biti prijatelj Srbije, Republike Srpske ili lično njihov. Zato bi bilo očekivano da neprijatelj Srba ne bude prijatelj ili saradnik bilo kojega srpskog političara. Zato sam pozvao predsjednika Vučića i Dodika da se distanciraju od takve političke figure, koja je u suštini jedan nesrećnik, konvertit, koji služi interesima pojedinih službi NATO-a, ali je i dio organizovanog kriminala.