Mandić: Režim je sluga Američke ambasade

Predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF Andrija Mandić kazao je da se Crna Gora nalazi u stanju okupacije od strane kriminalnog režima, ali i njihovih gazda iz NATO-a.

On je, u intervjuu  za “Slobodu”, rekao da su pojedine ambasade i bukvalno preuzele kontrolu nad političkim i drugim segmentima u Crnoj Gori.

– Uređuju odnose u društvu, organizuju i upravljaju frakcijskim borbama, usmjeravaju aktivnosti dijela opozicije, sastavljaju koalicije, razbijaju stranke, upravljaju novinarima i medijima, naveo je Mandić.

Prema njegovim riječima, pobjeda opozicije u Podgorici žestoko će uzdrmati aktuelnu vlast i otvoriti prostor za promjene i na drugim nivoima.

Predsjednički izbori nijesu donijeli rezultat koji je želio DF. Koji su uzroci takvog ishoda i šta je, po Vašem mišljenju, naravoučenije tih izbora?

– Predsjednički izbori su, prije svega, potvrdili mafijaški karakter ovoga režima koji zna da prvi poraz koji pretrpi na republičkom nivou znači i njegov kraj. Zato su se ponovile masovne zloupotrebe državnih sredstava, kupovina ličnih karata, prijetnje i ucjene… Dakle, režim je upotrijebio širok spektar manipulativnih i nezakonitih radnji, i na kraju su članovi DIK iz reda vladajućih stranaka, bez kvoruma legalizovali izbornu pljačku, na koju je pečat udarila većina sudija Ustavnog suda.  

Želim da odam priznanje našem kandidatu Mladenu Bojaniću na iskrenom i korektnom odnosu tokom čitavog ovog perioda, a posebno zbog činjenice da je uspio da objedini najvažnije opozicione subjekte. On je u prigovoru DIK-u vrlo precizno naveo razloge zbog kojih su izbori bili neregularni i istakao da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima.

DF je ovoj kampanji prišao krajnje ozbiljno i naši aktivisti su, od sakupljanja potpisa do završetka glasanja, naporno radili u kampanji, što ne bih mogao reći za sve političke subjekte koji su podržali Bojanića. Svi naši poslanici i funkcioneri stavili su se na raspolaganje njegovom izbornom štabu koji je donosio odluke vezano za javne nastupe, debate i drugo angažovanje. Nesumnjivo je da je značajnu štetu Bojaniću nanijelo i sklapanje koalicije na lokalnom nivou između Demokratske Crne Gore i URA, usred kampanje za predsjedničke izbore, što je vjerovatno nezabilježen slučaj. Analiza izbornih rezultata jasno govori da je značajan broj  pristalica ove koalicije glasao za nekog drugog, a ne za onoga kojega su javno podržali. Pouka koju treba izvući iz ovih izbora je da opozicija mora koristiti sve raspoložive metode da bi se došlo do uslova za fer izbore. Kombinacija protesta sa istovremenim snažnim parlamentarnim nastupima pokazala se kao nejefikasnije sredstvo u borbi protiv autokratskog režima.

Crnu Goru 27. maja očekuju lokalni izbori u velikom broju opština, od kojih su najvažniji oni u Podgorici. Opozicija na tim izborima nastupa u više kolona. Koliko to otežava namjeru opozicije da preuzme vlast u Podgorici, kao i šta bi značio poraz DPS-a u Glavnom gradu?

– DF je mjesecima ponavljao da je za opoziciju najbolje da na lokalnim izborima nastupi na jednoj listi. Tim potezom bismo poslali jasnu poruku opozicionim glasačima da smo zbog promjena i dobra građana spremni da pređemo preko svih animoziteta. Međutim, odgovor dijela opozicije na predlog DF-a je bilo ignorisanje naših predloga, a zatim ekspresno sklapanje koalicije između DCG i URA, čime je propala još jedna šansa za objedinjavanje svih opozicionih snaga.

DF se, međutim, trudi da, ipak, objedini sve one koji to žele, i očekujem da na izbore u Podgorici, koji su svakako najvažniji, izađemo zajedno sa još nekim značajnim partijama. Valjda smo svi toliko naučili da je rasipanje opozicionih glasova, uz standardne mahinacije, glavno oružje režima, i na svima koji politiku ne posmatraju kao avanturu je da ne dozvole sebi da budu targetirani kao neko ko je, svjesno ili ne, pomogao DPS-u. Iskreno, očekujem odličan rezultat u Podgorici i pobjedu opozicije. Istakli smo potpredsjednika NSD Slavena Radunovića kao kandidata za gradonačelnika, i sigurni smo da on posjeduje kvalitet, energiju i ideje da obavlja zahtjevan posao prvog čovjeka Glavnog grada. Pobjeda opozicije u Podgorici žestoko će uzdrmati aktuelnu vlast i otvoriti prostor za promjene i na drugim nivoima.

Crna Gora je jedna od rijetkih država koja se može “pohvaliti” time da nije imala iskustvo demokratske smjene vlasti. Takođe, u našoj zemlji postoji mali broj ljudi koji je prigrabio ogromno bogatstvo i veliki broj ljudi koji jedva sastavlja kraj sa krajem. Koliko je takvo stanje održivo?

-DF je posljednjih godina otkrio veliki broj afera u kojima su učestvovali ljudi iz vrha režima. Evo, i prije nekoliko dana je Nebojša Medojević objelodanio nezakonitosti vezane za poslovanje Aerodroma CG, i dokaze dostavio VDT.

DF je aktivno učestvovao, koliko smo mogli, sa pozicije političara i poslanika, u razotkrivanju afera Limenka, Telekom, KAP, Boksiti, EPCG, Prva banka… Međutim, u ovoj zemlji ne postoje institucije koje su spremne da se pozabave ovim aferama, jer su to najobičniji poslušnici režima, koji djeluju po instrukcijama predsjednika DPS. I važno je da građani znaju da svako nezakonito bogaćenje u Crnoj Gori ima i potpis ljudi iz vrha tužilaštva i sudstva, jer su oni aminovali i ćutali na prevare, krađu, šverc, i tako učestvovali u tim krivičnim djelima. Procesuiranje ljudi iz vrha režima, između ostalog i zbog teške krađe na štetu građana Crne Gore, biće jedan od prvih poteza koje će povući DF nakon dolaska na vlast. Uz njih će odgovarati oni koji su im pomagali u vršenju i prikrivanju tih djela – vrh tužilaštva, sudstva, policije i ANB. Novac koji su pokrali mjeri se milijardama evra, i on mora biti vraćen građanima.

Godina je od odluke o ulasku Crne Gore u NATO. Kakav je, po Vašem mišljenju, dosadašnji bilans članstva u tom vojnom savezu?

-Crna Gora se nalazi u stanju okupacije, od strane kriminalnog režima, ali i njihovih gazda iz NATO. Godinu dana nakon sramnog ulaska u ovaj vojni savez, suprotno volji većine građana, obistinilo se sve ono na šta smo upozoravali. Prije svega, režim je dobio odriješene ruke da dodatno zarobi inače zarobljene institucije, prije svih tužilaštvo i sudstvo, i da sprovodi torturu prema glavnim političkim protivnicima vlasti. Pojedine ambasade su i bukvalno preuzele kontrolu nad političkim i drugim segmentima u Crnoj Gori, uređuju odnose u društvu, organizuju i upravljaju frakcijskim borbama, usmjeravaju aktivnosti dijela opozicije, sastavljaju koalicije, razbijaju stranke, upravljaju novinarima i medijima… Dakle, imamo paradoks da ambasade demokratskih država isključivo rade na utvrđivanju diktature, razvijanju svoje agenture i pete kolone, iako su NATO promoteri govorili o blagodetima po demokratske procese i standarde kad se dobije ,,stolica“ u Briselu. Takođe, jedna od krupnijih laži tokom NATO kampanje je bilo obećanje da će u Crnu Goru nakon učlanjenja pohrliti investitori iz tih država. Naravno, od toga nema ništa, građani su u sve težem položaju, siromaštvo je sve veće, raste nezaposlenost, najavljuju se masovna otpuštanja radnika iz preostalih preduzeća, prosvjeta i zdravstvo su u katastrofalnom stanju… Građani su vrlo dobro znali sve ovo, i zato je procenat protivnika uvijek bio oko dvije trećine. Crna Gora mora dobiti pravo da se jednom izjasni o ovom pitanju.

Položaj Srba u Crnoj Gori i SPC  je i dalje nepovoljan. Da li se, i kada, može očekivati promjena takvog stanja?

-Crnogorski ideološki koncept, čiji je servis aktuelni režim, kome se priključuje i dio opozicije, zasniva se na negaciji srpske tradicije, duhovnosti i kulture. Uz pomoć diskriminacije kao ključnog alata, ispoljava se neprijateljstvo prema srpskom narodu, na svim poljima. Nasilna asimilacija koja se javlja kao posljedica raznih pritisaka režima na Srbe  smatra se velikim uspjehom u procesu „promjene civilizacijskog kruga“ kome je Crna Gora pripadala vjekovima. Dakle, za ovakvo ponašanje režim ima podršku pojedinih struktura NATO-a, pa zato narušavanjem ljudskih prava prema srpskoj nacionalnoj zajednici ne želi da se bavi gotovo ni jedna zapadna organizacija ili ambasada. Podsjećam, u Crnoj Gori Srbi čine trećinu stanovništva, a u državnim organima njihov procenat je ispod šest odsto. Takođe, srpski jezik nije službeni, iako njim govori ubjedljiva većina građana Crne Gore. Nikada u Crnoj Gori, čak ni u vrijeme bujanja ideologije Sekule Drljevića, nije bilo ovakvih razularenih šovinističkih ispada i ostrašćenosti u odnosu na naš narod, SPC, srpski jezik. Nikada, čak ni u vrijeme ,,onih“ komunista, nije bilo ovakvih napada na tradicionalno duhovno biće Crne Gore, na vrijednosti naših predaka, a sve u pokušaju da se izdaja, kao polazna tačka politike DPS-a, usadi u ovaj narod kao prihvatljiv model ponašanja. Zato se naši tradicionalni saveznici proglašavaju za protivnike, a oni koji su uvijek bili neprijatelji Crne Gore pokušavaju nam se silom nametnuti kao partneri. Nikada u Crnoj Gori nije bilo ovakvog šovinističkog i rasističkog divljanja kao danas, pod firmom neke fantomske i nakazne dukljanske ideologije, a meta su Srbi.

NSD ima konkretna rješenja za probleme sa kojima se suočava srpski narod. To je sve zapisano u našem programu, i u osnovi naše ideje se za početak nalazi ravnopravnost i konstitutivnost srpskog naroda u Crnoj Gori. Program DF-a uvažava te zahtjeve i razrađuje model odnosa unutar pravoslavnog hrišćanskog bića u Crnoj Gori. Srbi su se pokazali kao tvrd orah u svim ovim iskušenjima i nevoljama, i ne sumnjam da ćemo, na kraju, iz ove borbe izaći kao pobjednici.

Farsa “državni udar” razbijena u paramparčad

Mnogi smatraju da DPS koristi pravosuđe kao sredstvo za eliminaciju političke konkurencije, a dokaz je suđenje za navodni „državni udar“. Kakav ishod očekujete kada je taj sudski proces u pitanju?

– Veoma je dobro što se direktno prenosi suđenje, jer građani imaju dobru priliku da vide u kakvom se stanju nalazi ne samo pravosuđe, nego i čitava Crna Gora pod vlašću jedne opasne kriminalne organizacije. Dovoljno je da građani vide šta je sve radilo Tužilaštvo i ko su njihovi svjedoci saradnici, pa da steknu ukupnu žalosnu sliku očajnog stanja koje vlada u ovoj oblasti. Međutim, mi smo, zajedno sa našim advokatima, u paramparčad razbili ovu farsu iza koje stoji šef režima i nekoliko njegovih slugu iz Tužilaštva, sudstva i takozvanog specijalnog policijskog tima. I sada se već sve nalazi u fazi jedne komedije i sprdanja javnosti sa onima koji su DF-u pokušali da podmetnu jednu udbašku igru kojom je režim spriječio promjene 16. oktobra 2016. godine. Naravno, mi smo svjesni sa kakvim poslušnicima imamo posla, oni su na osnovu montiranog procesa u zatvor poslali našeg prijatelja i saborca, člana Predsjedništva DF Milana Kneževića. Prije toga u Istražnom zatvoru su mučeni Mihailo Čađenović, Dejan Vujisić, Željko Šćepanović i Momo Nikolić. Svi znamo, pa i režimski mučitelji, da će pravda zakucati na vrata svih onih koji su radili protiv istine i progonili DF.

Demokrate idu utabanom stazom DPS-a

Opozicionu scenu karakterišu poremećeni odnosi. Koliko DF snosi odgovornost za takvo stanje i kako komentarišete optužbe, dominantno od strane Demokratske Crne Gore, da je DF isto što i DPS?

– Na startu ću reći da se u zatvoru nalazi nevini član Predsjedništva DF Milan Knežević, da se protiv Milana, Mihaila Čađenovića i mene vodi postupak za lažni državni udar, da je Nebojši Medojeviću i velikom broju naših funkcionera počelo suđenje za navodno pranje para, da se na optuženičkoj klupi nalaze Marina Jočić, Milutin Đukanović i Branko Radulović, da se i danas na stotine naših funkcionera i članova privodi, saslušava, progoni… Eto, to je odnos između DF i DPS, i najbolji odgovor na ove gluposti.  

Naravno, svakakve nebuloze i nesojluci se mogu čuti na našoj političkoj sceni, ali ovo što pokušava da plasira koalicija Demokrata i URA protiv DF-a, spada u sam vrh. Dok na jednoj strani guraju prljavu kampanju, da su DF i DPS isto, na drugoj se suštinski Demokrate podešavaju programski prema URA, SDP-u i krajnjem DPS-u. Dok su bili članovi SNP-a, današnji vodeći funkcioneri Demokrata su govorili srpskim jezikom, pripadali SPC, nisu slavili dvadeset prvi maj, nisu se ponosili stihovima Sekule Drljevića, NATO su doživljavali kao agresora, Kosovo i Metohija su se nalazili u sastavu Srbije, Hašim Tači i Ramuš Haradinaj bili su ratni zločinci, Rusija je važila za našeg istorijskog saveznika a 1918. nije bila godina okupacije, nego godina oslobođenja Crne Gore. Oni više, nažalost, tako ne misle niti politički djeluju sa pozicija ideološkog projekta kojem su pripadali. Dakle, možda oni ne žele to da vide, ali, za razliku od DF-a, oni se mijenjaju po sličnoj matrici kako je to uradio DPS nakon velikog rascjepa na krila koja su predvodili Momir Bulatović i Milo Đukanović. Za razliku od Demokrata, političari iz URA se nisu ni milimetra pomjerili od kada su na javnoj sceni i u politici. Mijenjali su stranke, ali nikada uvjerenja. Oni su bili i ostali dio crnogorskog ideološkog projekta koji se temelji na negaciji srpskog identiteta Crne Gore. I sada su sigurno veoma zadovoljni što im je u dio dopalo da, poput njihovih prethodnika koji su DPS Mila Đukanovića prebacili u vlastiti ideološki projekat, oni sada završavaju sličan posao sa Demokratama.