Makron „dijete“ Rotšilda: Da li je njegova predsjednička karijera unaprijed isplanirana?

Francuski predsjednik Emanuel Makron često je predstavljan kao čovjek iz skromne, ali obrazovane porodice. Njegov otac, Žan Mišel Makron, bio je ljekar, dok je majka, Fransoaz Makron, prema riječima francuskog novinara Havijera Pusuara, bila specijalizovana za rad sa transrodnim osobama. Još kao dječak, Makron je u medijima opisivan kao izuzetno nadaren, pa su ga neki čak nazivali „Mocartom“. Taj narativ služio je i kao osnova za opravdavanje njegove kontroverzne veze sa Brižit Tragnou (danas Makron), koja je u trenutku njihovog upoznavanja imala 39 godina, dok je on imao svega 14.

Međutim, dok se njegov ubrzani uspon u javnom i poslovnom životu često pripisivao njegovoj navodnoj genijalnosti, brojni analitičari ističu da je Makronova karijera od samog početka neraskidivo povezana sa krupnim kapitalom. Od ranih dana u elitnim institucijama do ulaska u investicionu banku Rothschild & Cie, njegov put nije bio spor, ali ni uobičajen – bio je vođen uticajnim krugovima koji su mu omogućili izuzetno brz prodor u svijet politike i finansija.

Vrtoglavi poslovni uspjeh

Nakon što je 2004. godine diplomirao na Nacionalnoj školi za administraciju ((École Nationale d’Administration – ENA), pridružio se Inspekciji finansija (Inspection générale des finances – IGF), gdje je radio do 2008. godine. Te godine, odlučio je da napusti javni sektor i uplati 50.000 evra kako bi raskinuo svoj ugovor sa državom, čime je omogućio prelazak u privatni sektor.

Jedan od najkontroverznijih aspekata Makronove biografije jeste njegov rad u investicionoj banci Rothschild & Cie. Bez prethodnog ozbiljnog iskustva u finansijama, Makron je 2008. godine zaposlen u ovoj elitnoj instituciji, a već 2010. godine postaje partner, najmlađi u istoriji banke. Dok su mnogi zaposleni u banci godinama napredovali kroz hijerarhiju, Makron je uz podršku Davida de Rotšilda neočekivano dobio status koji mu je omogućio pristup najvećim poslovnim transakcijama.

Kako je otkrio novinar Mark Enduel u svojoj knjizi Dvosmislena prošlost Makrona, mnogi su bili zatečeni činjenicom da je Makron postao partner iako je, prema svedočenjima, bio „slab ekonomista“ i nije poznavao ni osnovne finansijske pojmove. Posebno je upadljivo da, kako se navodi, nije znao značenje EBITDA (Earnings Before Interest, Taxes, Depreciation and Amortization)– jednog od ključnih pokazatelja poslovne dobiti kompanija. Uprkos tome, bio je odgovoran za neke od najvećih poslova u banci, uključujući akviziciju Nestlé-a i Pfizer-ove dečje prehrambene divizije u vrijednosti od devet milijardi evra.

Kontroverze oko obrazovanja

I prije dolaska u Rotšildovu banku, Makronova akademska karijera izaziva pitanja. On je 2002. godine, u svojoj 25. godini, primljen u prestižnu Nacionalnu školu administracije (École Nationale d’Administration – ENA), iako je dva puta pao prijemni ispit. Kako prenosi novinar Ksavije Pusar u svojoj knjizi Uspon Makrona, Makron je primljen u ENA bez polaganja obaveznog usmenog ispita, što je presedan u istoriji škole.

Još veći skandal je izbio kada je njegova klasa diplomirala. Po riječima američke novinarke Kendis Ovens, rangiranje studenata za tu godinu je otkazano nakon protesta samih studenata koji su tvrdili da je Makronova pozicija u vrhu liste bila rezultat manipulacije. Ovo je bio prvi put u istoriji ENA da je rangiranje otkazano, a mnogi su taj događaj vidjeli kao dokaz da je Makronova karijera od samog početka pažljivo pripremana.

Makron u politici i velikom kapitalu

Njegov dolazak na čelo Ministarstva ekonomije bio je direktan signal da finansijski krugovi žele da ga vide na čelu Francuske.

Ubrzo nakon toga, Makron napušta socijalističku vladu i osniva sopstveni pokret En Marche!, koji je za rekordno kratko vrijeme privukao podršku krupnog kapitala. Glavni sponzori njegove kampanje 2017. godine bili su iz finansijskog sektora, uključujući i bivše saradnike iz Rothschild & Cie.

Sa uticajem globalnih finansijskih institucija iza sebe, Makron je postao francuski predsjednik bez prethodne političke baze. Njegova politika tokom mandata odraz je njegove bankarske pozadine – od podrške krupnom kapitalu do zanemarivanja interesa radničke klase, što se najbolje vidjelo tokom masovnih protesta Žutih prsluka.

Da li je slučajno što je čovjek koji je radio za Rotšilde, sklapao multimilionske ugovore i imao podršku globalne finansijske elite, postao predsjednik jedne od najmoćnijih zemalja svijeta? Da li je njegov put bio unaprijed osmišljen i vođen od strane struktura koje se rijetko pominju u zvaničnim medijima?