Lovac na laži

Crna Gora se ne srijeće prvi put sa vojno političkim savezima . Prvi put je to bilo marta 1941. godine , kada je je Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu . Taj sporazum je narodnom voljom i vojnim pučem odbačen . Uprkos kasnijim istorijskim događajima ,   kasnije generacije građana Crne Gore smatrale su odbacivanje Trojnog pakta  ispravnim i to je cijenjeno  kao herojski potez . Da li ovakva ocjena tih događaja i danas stoji , nijesam baš siguran . Ovo temeljim na osnovu  povlačenja određenih istorijskih paralela između odnosa prema Trojnom paktu  tada , i odnosu prema NATO paktu danas, što je sasvim istorijski legitimno.

Kao što je poznato  suština postojanja  vojno političkih saveza je ista i tada i danas . To je svjetska dominacija neke ideologije preoblikovane u određeni način života i društvene vrijednosti koje se promovišu . Svoj put ka svjetskoj dominaciji Hitler je započeo „ anšlusom „ Austrije 1938 godine . Njegovo obrazloženje tog poteza bilo je da su Austrijanci i Njemci jedan narod i da treba da žive u jednoj državi. U to vrijeme u Njemačkoj  postaje zvanična politka „Krvi i tla „- gdje su Njemci tu je i Njemačka . Ako se samo za trenutak vratimo u sadašnjost , možemo se podsjetiti američke politike – gdje god su američki interesi tu je Amerika i sve je legitimno.  Dakle  Hitler je makar bio pošteniji. Amerika kroz ovu politiku zastupa interes kapitala i tačno odabrane male grupe ljudi , kao razlog vojno političkih intervencija . Naravno da je i tada i sada u osnovi obije politike bio ekonomski interes .

Trojni pakt je potpisan u Berlinu 27.09.1940 godine . Ovim sporazumom , kao što piše u članu 1 , Vlade Njemačke ,Japana i Italije smatraju kao preduslov trajnog mira da svaka zemlja na svijetu treba da ima prostor koji joj je potreban . U članu 2 ovog sporazuma promoviše se novi poredak u svijetu pod vođstvom ove tri sile.  U članu 3 države potpisnice se obavezuju da se pomažu svim političkim ekonomskim i vojnim sredstvima ako jedna od njih bude napadnuta od neke sile . Mislim da sadašnjim generacijama ove stavke ugovora zvuče nekako poznato .
     

NATO – pakt je potpisan u Vašingtonu 04.04. 1949. godine . Osnovni ugovor su potpisale 13 zemalja na čijem čelu je SAD . I danas ako neka zemlja želi da pristupi NATO , mora da na kraju složene procedure pristupanja savezu , položi „ instrumente „  pristupanju Vladi SAD koja je „depozitor „ Ugovora . Dakle prva paralela – nekad Njemačka u Trojnom paktu , Danas SAD u NATO – paktu . U skladu sa ugovorom osnovni cilj NATO je da čuva i osigurava bezbjednost zemalja članica bilo političkim ili vojnim sredstvima , da omogući zaštitu osnovnih zajedničkih vrijednosti – demokratije , ljudskih sloboda , solidarnosti ,  blagostanja , mira i stabilnosti .

U kasnijem periodu NATO –u su pristupale i druge zemlje . Baš kao i Trojnom paktu, nekada . I nije to jedina sličnost između ova dva saveza . Ovo je možda i najmanje važna . Za mene fundamentalna sličnost se krije u osnivačkim dokumentima . Dakle , ako uporedimo oba akta , vidjećemo da su i jednima i drugima važni mir i blagostanje . I jedni i drugi promovišu solidarnost , zakon i red . Demokratija koja se pominje u drugom ugovoru je samo teško dostižni ideal svakog društva i teško bi smo mogli to prihvatiti kao postulat nekog ugovora , a još manje ga nametati drugim zemljama . To se zove imperijalizam , kada nekome namećete sopstvene vrijednosti !

Smisao ovog teksta , nikako nije neko ozbiljnije istorijsko razmatranje . Želja mi je samo da na kraju postavim jedno pitanje :

Kako to da smo 1941. godine odbacili pristupanje Trojnom paktu , i time se kasnije ponosili , a sada nezvani hrlimo u NATO ? Trojni pakt i NATO se u osnovi ne razlikuju puno , osim po načinu ostvarivanja svojih ugovorenih vrijednosti . A i po tome se sve manje razlikuju , zar ne ?

Autor teksta je predsjednik podgoričkog Sindikata prosvjete Slobodan Savović.