Ljudi – šta je vama? Novak je odličan!

Novak Đoković je najbolji srpski sportista – svih vremena! Niko od Srba tako dugo i tako individualno, ne vlada svjetskim vrhom, u nekoj sportoskoj disciplini – kao on. I niko nije toliko rezultatski visoko, a vladanjem tako skroman, tako vaspitan, i tako predan svom narodu i svojoj državi. Niko se nije toliko samostalno, poletom svojih najbližih, bez presudne pomoći iste te države i naroda, vinuo toliko visoko. Nikom ne duguje ništa – a toliko je toga lijepog poklonio svima.

Danas je izgubio jedan dug i naprijatan meč ( pun prekida, sudijskih grešaka, i neprijatnog vjetra ). Izgubio je meč, u kom se nekoliko puta vraćao iz čistog poraza. Meč polufinala Rolan Garosa. 

Ovim porazom je ispustio iz ruku nestvaran rekord ( da drugi put u karijeri naniže 4 najveće svjetske titule na svoju adresu ), i da tako postane JEDAN JEDINI čovjek kome je to pošlo za rukom. Pa šta? Pokazao je da je čovjek, a ne vanzemaljac! Čovjek koji ponekad izgubi. Ponekad! Ali je i dalje, i danas, evo baš sad – prvi teniser planete. I gle čuda – ostaće to i poslije turnira u Parizu. I to sa još većom prednošću. Uvećaće razliku u odnosu na Nadala ( jer je, za razliku od prošlogodišnjeg četvrtfinala, ove godine dogurao dalje na Rolan Garosu ).

Pojavili su se mlađi, brži i ambiciozniji. Pojavili su se oni koji još nikad nijesu bili br.1 u svjetskom tenisu, i koji protiv Novaka, Nadala i Federera igraju iznad svojih mogućnosti. I to je tako normalno i prirodno. Jednom će i Novak sići sa trona, i ustupiti mjesto nekom od tih mlađih. Samo, taj dan je još daleko. Em – Novak igra fenomenalno, em – nema nikog među tim momcima koji je u stanju da poveže 3-4 turnira dobre igre, kako bi nakupio neki ozbiljniji bodovni saldo. Sve su to još uvjek bljeskovi.

Dobri stari Federer još nalazi načina da u 37. godini ispraši tur tim novajlijama. Poneki turnir prekoči, malo odmori – pa pokaže šta zna. Ipak, on više nikad neće biti broj 1 svjetskog tenisa. Đoković je još daleko od te potrebe da preskače i bira kao Rožer. On igra sve, dobija, pa gubi, pa dobija. Uglavnom – dobija. I to toliko često da je rezultatski aktivno – najbolji na svijetu. Dosta bolji, prilično konstantniji od svih drigih.

I zato, nemojte da koji Srbin lupa glavu i bude tužan oko Novakovog ispadanja u polufinalu Rolan Garosa! To su teme i dileme Najboljeg. Samo on zna kako je – biti sam na tronu svijeta, i odatle posmatrati ostatak svijeta. Ne zaboravljajmo Novakove pobjede! Nikad! A njegove poraze posmatrajmo kao male predahe u njegovom rvanju sa zlima ”pod nebom što su svakolika”.