Ljepota kartografije

Priznaću vam nešto u sedmici u kojoj se kalendari preklapaju kao dvije prave u matematičkoj beskonačnosti, pa najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs ili Uskrs (opet) pada u isti nedeljni dan.

Godinama pokušavam i ne uspijevam da nacrtam konture Boke Kotorske.

Nacrtati konture jednog od zvanično najljepših Zaliva na svijetu, i jedinog fjorda na Mediteranu, jednako je teško kao i povući dvije savršeno paralelne linije. Geografija na kojoj s ostalima u suživotu žive Srbi na moru, umnogome je čudna: ima duhovni istok na zalivskom zapadu, i duhovni zapad na zalivskom istoku.

Jozef Ru objavio je u Marseju 1764. kartu Boke koja danas izgleda smiješno, koliko je samo netačna. Prije njega istog se posla dohvatio Đovani Franćesko Kamocio, u Veneciji, 1574. g, poslije obojice – Tripo Smekija u Veneciji 1785. pa i Ambroa Tardiju – 1824. Tek su potom zemljopisni epigoni uzeli da na Zalivu vježbaju vlastiti osjećaj za kartografiju.

Gotovo da bi se moglo reći kako su, u odnosu na prve, sasvim već precizne bile karte peraškog opata Antona Zambele, objavljene u Veneciji 1716, i karta Boke Žaka Nikolasa Belina, štampana u Parizu 1771, ali su ove dvije tek kopije još savršenije mape što ju je u Veneciji 1685. sačinio Vićenco Marija Koroneli, osnivač najstarije geografske asocijacije na svijetu – Accademiae cosmographiecae degli argonauti.

Upitno je: po kojima bismo se to danas kartama mogli rukovoditi u vazda uzaludnom pokušaju da Boku nacrtamo iz glave? Naravno, po savremenim kartama. One su precizne, njih često kopiraju razni turistički savezi kad pred ljeto na brzinu čine svoje brošure, ove su karte konačno savršene. Prikazuju Boku onakvom kakva jeste, kakvu je vide, snimaju i memorišu digitalne satelitske oči. Ali, avaj! ne nude one gušt čitanja kakav su pak nudile stare handmade izvedbe. Nema više patinirane čarolije, nema više umjetnosti u kartografiji. Ostala je samo prosta i ogoljena – kartografija. Bez ič umjetnosti. I to je, rekao bih, sušta slika progresa. Dobija se savršenstvo slike, no se zanemaruju ine dimenzije. Jer kako iz savremenih karata vidjeti mamutski brod kruzer s trinaest paluba? A na starim su se mapama vidjeli i tipovi jedrenjaka, i vrste naoružanja, i tokovi bitaka i nošnja u posade.

Danas o tome ko nam uplovljava u vode možemo samo da slutimo. O porobljivačkim scenarijima za naredne epizode, tek.

Turistička sezona kalendarski počinje Uskrsom. Tada Evropa pomisli da bi se mogla da liječi putovanjem i talasoterapisom (talasa – more na grčkom). S tim da more liječi, uvijek bih se složio. S načinima na koji vidim da ljudi okupiraju more umjesto da ga ljube, ne.

Ipak, ima dana kada se putuje, i ima dana u kojima uvijek valja ostati kod kuće. Zašto? Pa zarad vjere da razlog za zajedništvo uopšte postoji. Hristos Voskrese, srećan Uskrs.