IN4S

IN4S portal

Linta: Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji – radi protiv Srbije

"Inicijativa za ljudska prava iznosi zlonamjerne i izmišljene optužbe da se u sabirnim centrima tobože vršilo sistematsko zlostavljanje hrvatskih zarobljenika. Hrvatski zarobljenici su imali mogućnost da slučajeve eventualne torture prijave predstavnicima Međunarodnog Crvenog krsta.".

Miodrag Linta

Predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije, Miodrag Linta, najoštrije osuđuje seriju tekstova Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji s ciljem da se Srbija optuži za ratne zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine i za teška kršenja ljudskih prava tokom devedesetih godina na njenoj teritoriji.

Linta ističe da se u tekstovima, između ostalog, zastupa apsolutno lažna teza da su tokom 1991. i 1992. godine u Srbiji tobože postojali logori za Hrvate koji su zarobljeni tokom borbi za oslobođenje Vukovara.

„Snage JNA su 19. novembra 1991. godine oslobodile Vukovar od hrvatskih paravojnih formacija koje je osnovao ustaški režim Franja Tuđmana s ciljem stvaranja Velike Hrvatske bez Srba. Skandalozna činjenica je da Inicijativa za ljudska prava u Srbiji zastupa hrvatsku tezu o tobože padu Vukovara a sramno prešućuje nespornu istinu da su hrvatske paravojne formacije do početka rata u Vukovaru ubile najmanje 120 srpskih civila i napadale garnizon Jugoslavenske narodne armije koja je bila jedina legalna vojna sila.“.

On podsjeća da su u Srbiji na više lokacija osnovani sabirni centri za hrvatske zarobljenike u skladu sa međunarodnim pravom a ne logori. Važno je naglasiti da su predstavnici Međunarodnog Crvenog krsta prisutvovali razoružanju pripadnika hrvatskih paravojnih formacija i svakodnevno ih oblilazili u sabirnim centrima u Begejcima i Stajićevu kod Zrenjanina, u Sremskoj Mitrovici i drugim lokacijama.

„Inicijativa za ljudska prava iznosi zlonamjerne i izmišljene optužbe da se u sabirnim centrima tobože vršilo sistematsko zlostavljanje hrvatskih zarobljenika. Hrvatski zarobljenici su imali mogućnost da slučajeve eventualne torture prijave predstavnicima Međunarodnog Crvenog krsta. Među zarobljenicima je bilo više od 200 onih kojima se sudilo za ratne zločine protiv srpskih civila i ratnih zarobljenika. Međutim, tadašnji premijer SRJ Milan Panić je donio sramnu odluku da se primijeni razmjena zarobljenika „svi za sve“  što je omogućilo da i hrvatski ratni zločinici budu razmijenjeni i tako izbjegnu suđenje i stroge presude za počinjene ratne zločine.“, zaključuje Linta.

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *