Lični stav: Optužujem
Emilo Labudović
Piše: Emilo Labudović
Riječima onoga koji je, mojom voljom i nevoljom, isturen da govori u moje i u ime stotine hiljada nas, riječima „čovjeka, roditelja i premijera“ kojima se „duboko klanja žrtvama NATO bombardovanja, a kao, takođe, čovjek i roditelj (premijer ni u snu) dodajem nedostajuću, onu bez koje su prethodne samo puka mimikrija i krokodilske suze nad našim, srpskim, izgubom, riječ: OPTUŽUJEM! Jer, nevine žrtve koje premijer oplakuje nijesu stradale u zemljotresu, poplavama, požaru, saobraćajnoj nesreći… one su žrtve ZLOČINA! Zločina nezapamćenog u novijoj istoriji svijeta, mimo pravde i zakona, mimo onog minimuma humanosti kojem se teži u modernom ratovanju. A svaki ZLOČIN zahtijeva, ako ne PRESUDU a ono makar OPTUŽBU. Onaj Igoov prst uperen u aferu Drajfus.
A onaj što „kao čovjek, roditelj i premijer duboko žali nad nevinim žrtvama“, danas je opet zaključao kapije kasarni kako oni koji neće da zaborave ne bi tom nezaboravu priložili po stručak cvijeta. Dakle, ne OPTUŽUJEM toliko agresore (jer, o AGRESIJI je riječ, premijeru), oni su to bili vjekovima i biće dok je i nas i njih, koliko nas, ovako uboge, ponizne i puzajuće koji umjesto prsta uperenog u ZLOČINCA i pogleda u NEBO skrštaju ruke i pogledom upiru u zemlju. Pa makar bili „LJUDI“ (prevelika je to riječ za nas tako male), „RODITELJI“ (mali je to otac u odnosu na očeve OLIVERE, JULIJE, MIROSLAVA, MILICE…) i posebno „PREMIJERI“ (čija je prevashodna obaveza da čuvaju dignitet onih u čije ime govore.
Dakle, pamtim, možda jednom i oprostim, ali dok sam živ OPTUŽUJEM!!!
Nikad zaboraviti, ni oprostiti. Ono juče od premijera baš suvoparno, minimalno, posebno uz fotografiju od pre izbora.
Slažem se, ali zar nije malo licemjerno u isti kontekst ne staviti i Vučića. Mislim, jeste on sinoć govorio istinito i ubjedljivo o zločinu i agresiji, ali mi se čini da mu to što govori nimalo ne smeta da svakodnevno otpjeva i poneku slavopojku na račun zapadnih „prijatelja“. U suštini, znam da mora tako, ali ako mora Vučić, može li biti da ponešto mora i Zdravko. Volio bih zaista da mi objavite komentar i da svi zajedno shvatimo da su naši vlastodršci ustvari samo okupacioni namjesnici. Poslije Slobodana Miloševića mi nemamo ni državu ni vlast već samo okupaciju i njene podčukle prevare.
Zola, Zola, a inače Labudoviću, PODRŽAVAM!!!
Bravo!
PS.: Nije Igo nego Zola.