Lekić: Junak našeg doba – Novak Đoković

,,Novak, kao i drugi iz srpske teniske generacije, imao je 10 godina kada je Beograd 1999. bio vandalski bombardovan. Novak Đoković je više puta uputio novčanu pomoć svojim sunarodnicima u enklavama na Kosovu, koje zajedno sa preostalim crkvama čuvaju međunarodne snage“, navodi se u saopštenju Miodraga Lekića, predsjednika Demokratskog fronta, povodom pobjede Novaka Đokovića.

Saopštenje prenosimo integralno.

Najprije da kao veliki poštovalac i navijač, čestitam Novaku Đokoviću na njegova dva velika uspjeha. Veliku sportsku pobjedu na Vimbldonu prije tri dana. I veliku životnu pobjedu, današnje vjenčanje sa Jelenom na Svetom Stefanu.

Rekoh da sam veliki Novakov navijač. Ali to ne znači da sam najveći u porodici. Tamo se zapravo ne zna ko je najveći Noletov navijač. To je i nemoguće ustanoviti, jer svi intimno misle da su najveći.

Možda taj epitet zaslužuje moj stariji brat. Bivši je sportista (nekadašnji prvak Crne Gore u stonom tenisu, omladinski reprezentativac Crne Gore u rukometu, rukometaš Sinđelića tokom studija u Beogradu…) On je sada u izvjesnim godinama, ima zdravstvene probleme, skromnu crnogorsku penziju, sticajem životnih prilika živi sam…i kaže mi ,,Spašava me Nole. Ispunjava me lijepim raspoloženjem“. Sport mu je ostala velika ljubav, uz televiziju prati sportske događaje, razumije se u sport, duboko respektuje šampione, zna njihove biografije, osjeća dolazak novih… sve, sve, ali „Novak je najveći“. „Potpuno sam saglasan sa tobom“ kažem bratu tokom vikenda koji provodimo zajedno, uvjek uz temu sporta, uvjek pominjući Novaka Đokovića.

Uz čestitke iz šire porodice Lekić, Novakovom vijenčanju, objaviću ovdje i moj tekst koji sam pisao u Rimu, isto veče nakon Đokovićeve pobjede na internacionalnom rimskom turniru, koji sam objavio u kolumni, tekst koji se kasnije našao i mojoj knjizi „ Sumrak faraona“.
Iskrene Čestitke Jeleni i Novaku!

Junak našeg doba – Novak Đoković

Novak Đoković je prethodnih dana osvojio Rim.
Osvojio ga je teniski, ali i širom popularnošću, zahvaljujući svojoj simpatičnoj ličnosti, koja je kombinacija talenta, rada, discipline, šarma, duhovitosti, pristojnosti…

Gotovo kompletna publika je tokom mečeva protiv Mareja i Nadala skandirala njegov nadimak. Istina, jedan Italijan koji je sjedio pored potpisnika ovih redova uporno je skandirao „Nove, Nove“, valjda smatrajući da je to pravilna skraćenica od imena Novak.

Naravno, nisam ga ispravljao jer je čovjek bio u stanju velikog oduševljenja; plašio sam se da tu nešto ne poremetim, a i njegovo „Nove“ se sasvim uklapalo u ono kolektivno „Nole, Nole“.

Đoković je prilikom dobijanja pehara na odličnom italijanskom iskazao i zavidan diplomatski talenat. Naime, on je saopštio publici da je posebno srećan što je pobijedio na „teniskom Koloseumu“ u Rimu. Novak je pobijedio i na „televizijskom Koloseumu“ kao gost Fijorela, muzičara, glumca i komediografa, inače jedne od najpopularnijih ličnosti u Italiji. Sasvim je razumljivo da u Srbiji vlada veliko oduševljenje zbog Đokovićevih uspjeha.

Novak, kao i drugi iz srpske teniske generacije, imao je 10 godina kada je Beograd 1999. bio vandalski bombardovan. Novak Đoković je više puta uputio novčanu pomoć svojim sunarodnicima u enklavama na Kosovu, koje zajedno sa preostalim crkvama čuvaju međunarodne snage.

Međutim, teško je biti sa jugoslovenskog prostora a ne navijati za ovog sjajnog sportistu, koji je veliki prijatelj i sa hrvatskim teniserima Ljubičićem i Čilićem, o kojima uvijek govori sa velikim uvažavanjem. Stiče se utisak da je najkomplikovanije u Crnoj Gori, gdje inače postoje posebni razlozi da se navija za Đokovića. Naime, zbog važećeg državnog programa podjela u Crnoj Gori, u šovinističko-partijskim medijima, koncipiranim na poznatoj medijskoj analizi, teniski šampion je nepodoban.

Dakle, nije u pitanju samo manifestacija provincijskog refleksa, koji se aktivira poput onog Pavlovljevog, u ovom slučaju pri pojavi nešto širih vrijednosti. Ovdje se radi o programu koji se vodi iz centrale sa preciznim instrukcijama izvođačima medijskih radova.

Ali, vratimo se razlozima za ogromnu popularnost Đokovića u Crnoj Gori. Prvi razlog je jednostavan i univerzalan: u pitanju je veliki sportista i šampion. Druga dva razloga su nešto specifičnija, jer su dio domaće, crnogorske priče. Novakov djed Vladimir Đoković je iz Nikšića, preciznije iz Jasenovog Polja.
On je u jednom periodu svog života iz Nikšića prešao na Kosovo, koje mnogim Crnogorcima nije bilo ni daleko ni strano.

Naprotiv. U jednoj drugoj životnoj situaciji Vladimir Đoković se preselio u Beograd, gdje živi i danas, sada već u nešto poznijim godinama. Može se pročitati da je su nedavno, poslije Australijan opena, novinari obišli Novakovog djeda. Čitamo dalje da je odmah izvadio rakiju, uvjeravajući goste da je domaća, da mu je Novak poslao i da bi zato morala biti dobra. Tema je, naravno, bio unuk i njegovi uspjesi. „Još kao mali bio je talentovan za tenis, a da me ubijete ne znam otkud mu to“. Zbog obaveza Novakovih roditelja koji su zbog posla i ekonomske oskudice često boravili na Kopaoniku, djed je vodio unuka na treninge „sa Banjice na Partizanove terene, pravo kod Jelene Genčić. Svaki bogovjetni dan smo išli…Bio sam mu podrška. Davao sam mu i pare kada je trebalo i kada se moglo. Sada mi je sve to vratio, i to višestruko.“

Zaustavljamo se u nabrajanju razloga zbog kojih je Novak Đoković izuzetno popularan i u Crnoj Gori.
Ostaje nam da mu zahvalimo, prije svega zbog fantastičnih pobjeda na sportskom Olimpu, ali i zbog Novakovih podsjećanja u intervjuima – i to u vremenu svjetske slave – „Moj deda je iz Nikšića“. Bravo, Nole!

Objavljeno u “Danu” 2011. godine