Lekcije iz mržnje: Plenković slavi „Oluju“, Bećirović prijeti, Milatović “odgovorno i dostojanstveno” ali Srbi su krivi za sve?

Dok Srbija i srpski narod nastoje da se sa dostojanstvom odnose prema tragičnoj prošlosti i da istinom grade mostove ka budućnosti, regionalna politička scena ponovo je zapaljena ekstremizmom i otvorenom mržnjom prema Srbima.

Skandalozne izjave člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, povodom obilježavanja 30 godina od zločina u Srebrenici, samo su nova epizoda u kontinuiranoj kampanji satanizacije Srba. Savjetnik predsjednika Srbije, Miloš Vučević, s pravom je uočio da je riječ o jedinom cilju – da se srpskom narodu trajno prišije etiketa genocidnog. Preko teme Srebrenice, Zagreb i Sarajevo ne pokušavaju da odaju počast žrtvama, već da revidiraju istoriju i poistovjete krivce i žrtve.

Uz neosnovane optužbe da je “agresija” na BiH pokrenuta iz Beograda, Bećirović ponovo prijeti naoružavanjem, poručujući da “mir nije siguran ako ga ne brane”. Plenković bezrezervno prihvata najtežu kvalifikaciju o “genocidu”, iako dobro zna da je istorijska istina daleko složenija od političke propagande.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odgovorio je da Srbija ostaje posvećena miru i stabilnosti, ali da neće prihvatiti etiketiranje čitavog naroda kao genocidnog. “Imamo pet sinhronizovanih glasova protiv nas – iz Sarajeva, Zagreba, Tirane, Podgorice i Prištine”, rekao je Vučić, dodajući da je riječ o organizovanoj kampanji koja ima i spoljnopolitičku podršku.

On je takođe ukazao na primjere antisrpske politike u praksi, poput koncerta Marka Perkovića Tompsona u Hrvatskoj, čija je poruka, kako kaže, suprotna vrijednostima evropskog društva. “Okupilo se 300.000 ljudi uz ustaške simbole i poruke. Zamislite da se tako nešto desi u Srbiji”, rekao je Vučić.

Srbija, kako ističe, ostaje na poziciji da zločini moraju biti individualizovani, a ne kolektivno pripisivani narodima, što je osnovni princip i međunarodnog prava. Ocijenio je i da se u regionu formiraju novi bezbjednosni savezi, kao što je nedavno najavljena saradnja Hrvatske, Albanije i samoproglašenog Kosova, što, prema njegovim riječima, može predstavljati bezbjednosni rizik.

U takvom regionalnom kontekstu, Srbija je pod pritiskom da se politički distancira od Republike Srpske, ali Beograd zasad održava stav da neće narušiti odnose sa Banjalukom u cilju zadobijanja međunarodnih poena.

I dok Plenković dijeli lekcije o navodnoj srpskoj „agresiji“, njegova vlada slavi „Oluju“ – etničko čišćenje srpskog stanovništva koje je, za razliku od Srebrenice, dokazano rezultat državne politike. U suštini, ovdje nije riječ o poštovanju žrtava, već o dugoročnoj strategiji razgrađivanja srpskog uticaja u regionu. Srbiji se podmeće teret „genocida“, ne zato što je to istorijska istina, već zato što je to politički korisna alatka za NATO agresore, globaliste i njihove lokalne satelite. Rezolucija o Srebrenici u UN nije donijeta zbog žrtava, već zbog srpske geopolitičke pozicije – posebno u kontekstu odnosa sa Rusijom, odbijanja uvođenja sankcija i podrške Republici Srpskoj.

Ono što je posebno alarmantno jeste nova vojno-bezbjednosna saradnja između Albanije, Hrvatske i samoproglašenog Kosova – otvorena anti-srpska osovina koja se naoružava uz prećutnu podršku NATO-a. U isto vrijeme, svako jačanje Republike Srpske predstavlja se kao „secesija“, „rušenje Dejtona“ i „ugrožavanje mira“.

Istina je, međutim, drugačija. Ono što Zapad želi nije mir, već kontrolisan haos u kojem će Srbi biti marginalizovani narod, pod stalnim pritiskom, bez prava na istinu, bez prava na pamćenje i bez prava na otpor. Srebrenica je u tom pogledu postala paradigma – ne mjesto sjećanja, već ucjene.

U tom kontekstu, svaki pokušaj Srbije da brani istinu, istorijske činjenice i nacionalno dostojanstvo, biće predstavljen kao „poricanje genocida“. Srbi su, dakle, unaprijed osuđeni. I upravo zato je važno insistirati na tome da se zločini individualizuju, a ne kolektivizuju – jer samo tako se može spriječiti ponovna satanizacija cijelog naroda.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je odao počast žrtvama u Potočarima, držeći se evropskih “vrijednosti” i vodeći “odgovornu” politiku, sakriven iza kabineta dao je izjavu u kojoj dominiraju dostojanstvo, istina i pamćenje okrenuto budućnosti a ne prošlosti!

“Genocid u Srebrenici, potvrđen pred najvišim međunarodnim sudovima i prepoznat u okviru međunarodnih organizacija, ostaje trajna opomena savremenom svijetu. Sjećanje na žrtve, dostojanstveno i istinito, temelj je svakog iskrenog pomirenja i svake odgovorne politike. U ovom trenutku tišine, važno je znati da kultura pamćenja nije usmjerena ka prošlosti, već ka budućnosti, onoj u kojoj istina, pravda i ljudsko dostojanstvo čine osnov zajedničkog života. Obaveza svakog demokratskog društva i svakog čovjeka jeste da čuva sjećanje na Srebrenicu, ne kao teret, već kao obavezu, da se nikada ne zaboravi, da se nikada ne ponovi” navodi se u saopštenju kabineta predsjednika Crne Gore.