Laž je zamijenila istinu, nepravda pravdu

Dane Čanković

Moglo je to biti 2003. godine, kada sam za jednu lokalnu banjalučku televiziju izjavio „Laž je zamijenila istinu, nepravda pravdu…“. Iz mene je tada progovorila muka više hiljada srpskih porodica koje su kriminalnim sudskim presudama (a poništavanjem ugovora o razmjeni nekretnina) izbacivane na ulicu. Tada nisam bio svjestan da taj proces zamjene istine lažima, dobra zlim, prožima čitavo ljudsko društvo, različitim načinima i snagom. Sljedeće razmišljanje, mene kao rudara po profesiji, podstaknuto je informacijom da je jedan bivši ministar (65 g.) napastvovao djevojčicu od 16 ljeta.

Čovjeka nikada i na koji način ne možemo doživljavati kao isključivo zasebnu, izolovanu jedinku, koja isključivo dela samostalno, u zavisnosti od strukture ličnosti, a bez uticaja vaspitanja, porodice i društva, a pogotovo bez uticaja dva izvora, dobra i zla. I ta dva izvora najznačajnije djeluju na čovjeka, koji opet, svojom najvećom vrijednošću, slobodom izbora, definiše svoju ličnost. Navedeno nije opravdanje za zlodjela čovjekova, već pokušaj da se prepozna najveći neprijatelj i način da se on pobijedi, što bi rezultiralo smanjenju ljudskog zlodjelanja. Jedan izvor nudi istinsku slobodu, istinu, ljubav, pravdu, Život, a drugi iključivo suprotno, naopako, neslobodu (prividslobodu), laž, strast, nepravdu, smrt.  Ovo drugo se vrlo vješto i lukavo nameće i to prevarom, opsjenom, imitacijom, iskušenjima a često i silom. Zadobijanje blagodeti prvog izvora ne postiže se pasivnošću i pesimizmom, već stalnom aktivnošću i nadom, boreći se protiv iskušenja i „oružja“ drugog izvora. Krajnji cilj te borbe je ostvarenje čovjeka po liku Božijem.

I sve se to odražava na sve segmente ljudskog društva, politiku, ekonomiju, nauku. I najveća opasnost neoliberalizma (ali kako god nazvali sistem) nije u tome što će se preko njega pokušati zagospodariti svim zemaljskim resursima, dovesti čovjeka u robovlasnički odnos, već u tome što se hoće, anesteziranjem duše,  uništiti čovjek koji je po liku Božijem, i pokušati stvoriti čovjeka koji je u službi lukavog.

Ima veliki broj primjera i u novijoj istoriji gdje je laž iskorištena kao povod za stravična zlodjela. Navešću samo nekoliko primjera koji se polako ali sigurno razobličuju. Laž je bila da je Irak (2003. g.) posjedovao oružje za masovno uništenje – posljedica je bila razaranje države sa ogromnim žrtvama i materijalnom štetom. Laž da je bio masakr u Račku, poslužila je za NATO agresiju na Srbiju i Crnu Goru (1999. g.). Laž da su Srbi počinili genocid i silovali 300 hiljada Muslimanki, bila je povod za NATO  bombardovanje Srpske Republike (1995. g.), što je uticalo na ishod rata u BiH.

U svijetu je prisutan proces ozakonjenja nenormalnosti i laži, što u značajnoj mjeri sprečava normalnog čovjeka da se protiv istih bori. Ozakonjuju se istopolni brakovi i usvajanje djece od strane takvih. Pokušava se nametnuti zakon o zabrani poricanja genocida i to onog koji se nije dogodio.

Kažu medicinari da postoji određen procenat ljudi koji u sebi imaju latentnu  nastranost (homoseksualnost, pedofilija) i drugo sjeme zla koje se može lakše realizovati ako to i društvo dopušta, ili čak smatra za „in“, što bi opet dovelo do još većeg širenja tog zla.

Zanimljivo je da u svijetu kampanju za ozakonjenje nenormalnosti vode nevjerujući ljudi i da postoji moćna antireligiozna snaga koja pokušava da razori religiju, a posebno Pravoslavlje. Moguće je da ćemo biti svjedoci ne više prikrivenog, već potpuno otvorenog sukoba sistema vrijednosti, istinskog optimizma i pesimizma, antireligioznih i religioznih snaga.

Čovjek treba da je optimista, zato što je  Bogu sve moguće i što On vidi budućnost i čovjekov izbor kao i pobjedu čovjeka koji je po liku Božijem, inače ga ne bi ni stvorio. „Kad je Bog sa nama, ko će protiv nas?“.

Autor je predsjednik pokreta SNP Izbor je naš