Lakušić: Direktori su samo izvršioci moći i naloga Ministarstva prosvjete
1 min read
Izbori za prvog čovjeka obrazovnih ustanova u Crnoj Gori postali su najobičnija farsa, jer je besmisleno konkurisati na mjesto direktora škole ako kandidat nema direktnu podršku partija na vlasti, kaže Zoran Lakušić, odbornik Demokratske narodne partije i funkcioner Demokratskog fronta.
Lakušić dodaje da dominacija politike u centralizaciji obrazovnih institucija stvara krug koji obesmišljava prosvjetne institucije, uz sav nepotizam i korupciju.
Kaže da se ovo stanje može promijeniti jedino ako Skupština Crne Gore uskoro usvoji predlog izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju.“ Njime se predviđa promjena strukture školskih, odnosno upravnih odbora vaspitno-obrazovnih ustanova, ali i način izbora direktora škola, da bi se eliminisao štetan uticaj na obrazovni sistem.“
Ističe da i dalje funkcioniše oprobana praksa politički podobnih, pa za direktora mogu “proći“ samo kandidati po volji vladajućih koalicija.
„Poslednja dešavanja oko izbora direktora u obrazovnim ustanovama pokazuju svu besmislenost školskih odbora koji raspisuju konkurs, a bez prava odlučivanja. Školski odbori su marginalizovani u procesu odlučivanja, i kontrolisani od centara moći. Tako na izbor prvog čovjeka obrazovnih ustanova kolektivi nemaju nikakvog uticaja“, kaže Lakušić.
Objašljava da to u praksi znači da su direktori samo izvršioci moći i naloga Ministarstva prosvjete i nauke, što je suprotno rješavanjima iz reforme obrazovnog sistema. „Zato na djelu imamo verziju rigidne centralizacije. Zbog ovakvih anomalija sadašnje rješenje izbora direktora je čak gore nego što je bilo u prethodnom zakonu.“
„Iako decentralizacija i demokratizacija predstavljaju temeljna načela reforme obrazovanja, kako je i definisano Knjigom promjena, trenutno se suočavamo s obrnutim procesom. U sadašnjem zakonu dominantno je prisustvo predstavnika Ministarstva u školskim odborima, a potpuno su isključeni predstavnici lokalne zajednice. Zato se postavlja logično pitanje: kakva je uloga ovakvih školskih odbora, i imaju li oni svoju svrsishodnost. Svojim djelovanjem pokazali su se samo kao instrument moći Ministarstva“, ističe Lakušić.
Dodaje da za posljedicu imamo masovnu pojavu ćutanja u kolektivima, i apatiju u školskim zbornicama. „Strah za ionako ugroženu egzistenciju često pobjeđuje sve, pa su ucjene i pritisci realnost i u crnogorskom školstvu.“
„Nizak nivo povjerenja prosvjetnih radnika u rad ŠO je dovoljan pokazatelj da se u tom pravcu mora efikasno djelovati. Očigledna je protivrječnost koja vlada između školskih odbora i školskih kolektiva. Stanje u obrazovanju dodatno je pogoršano nedostatkom inicijative i odgovornosti zainteresovanih strana, posebno nastavnika, ali i roditelja i učenika“, dodaje odbornik DNP.
„Nastavnici i sindikati na sva ova dešavanja nemaju sistemski i adekvatan odgovor. Iako je svaka škola u obavezi da ustanovi Savjet roditelja, veoma je mali doprinos tih tijela u radnim ustanovama. Isto se može reći i za funkcionisanje Savjeta učenika. Imajući navedeno u vidu, da bi se izbjegla povampirena politizacija obrazovnog sistema u Crnoj Gori, potrebno je da poslanici u Skupštini Crne Gore podrže predlog da u školskim, odnosno upravnim odborima, bude više predstavnika zaposlenih i lokalne samouprave u odnosu na aktuelno rješenje, po kojem većinu imaju članovi koji zastupaju interese osnivača, odnosno Ministarstva prosvjete. I da pritom direktore škola ne bira i ne razrješava ministar prosvjete, već školski, odnosno upravni odbori, uz njihovu saglasnost, shodno postojećoj praksi u regionu“, ističe u saopštenju Lakušić.
Lakušić zaključuje da je potrebna građanska hrabrost jer se i dalje jednostrano i pojednostavljeno doživljava proces evropskih integracija, koje mogu dovesti do promjene i prevazilaženja prisutne diskriminacije, partijske i ideološke indoktrinacije u obrazovnim institucijama.
