Laik

Strelice ka katastrofi

*
Građanin svijeta je drugo ime za Turistu koji je putujući (profesionalni) konzument mulitikulturalnocentričnog zapadnog sistema, te je tako više idealna roba i korektna razlika i hibridni subjekt, nego što je čovjek koji se prepušta avanturizmu u potrazi za smislom koji utemeljuje ukupno iskustvo ove civilizacije.

*
Kraj bilo kakvom mogućem nacionalnom konceptu najvljuje se kroz sve transparentniju (suverenu) moć i stvarnost Tržišta, te nemjerljive mašinerije kojom upravlja jedan „Jezik“, onaj koji tehnološki određuje granice poljima djelovanja u kojima je sve igra fiktivnog, antiznakovnog, potencijalnog i neodređenog. Uostalom, sve je stvar kvote a ne jasnog i čvrstog imenovanja stvari.

*
Raspada Jugoslavije, između ostalog, bio je očekivan jer niko nije bio raspoložen prihvatiti krajnje anacionalan te time i apsolutno antipolitički pogled na stvari iz kojeg se nužno rađa proizvod kakav nam je nedavno pokušan podmetnuti a koji je instaliran u Sarajevu kroz Deklaraciju o nekakvom „Zajedničkom jeziku“ (protezi), koji je, opet, ništa drugo do ljevičarski koncept kojeg su osmislili (kao) prozapadno udruženi istomišljenici, što ne znači da zbog toga nije manje isključiv pa i nasilan kodiran idiom. Uz to, samo na mutnoj površini Jezik je „zajednički“, u stvarnosti, on je, uvijek već, ekstremno pojedinačan i tek nastajući, ako za ideju ima da bude subverzivan i stvarajući.

*
Kad Ernst Jinger napiše: „Tehnologija je naša uniforma“, onda, automatski, razumijemo: svijet je slika preko koje klizamo listajući se na ekranu, i nikakvo – putovati se nije izvodljivo, dok se sve okreće oko nas, odvija za sebe i smjenjuje na panou koji emituje statičnu stvarnost stvari.

*
Nikakav politički program nije ostvarljiv i već time je svako političko obraćanje javnosti (a šta je javnost do pozornica monologa) upakovao u diskurzivno nostalgičnu formu. Cilj je idealnost dok je stvarnost pad u relativizovanje katastrofe.

*
Informacija je razgradila i najbezazleniji koncept stvari i zato se odvija tako napadno, brzo, sukcesivno… Njen susret sa svijetom i nama uvijek je smrtno opasan i otud zavodljiv.

Poruka je najmanje bitna; ono što kristališe koncentraciju jeste teatralnost s kojom se predstavlja.

(Međutim, o svemu smo obaviješteni, samo još treba da sačekamo da nam se i dogodi.)