IN4S

IN4S portal

Krim – nepotrebno i rizično istrčavanje “vanjskih poslova”

krim referendum

‘Vlada Crne Gore osudila je, „otvoreno kršenje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine i agresiju ruskih oružanih snaga”, pridruživši se tako zaključcima Savjeta Evropske unije.’ – navodi Goran Danilović u komentaru objavljenom  na ovom portalu.

Ako istu stavar pogledamo očima Zapada ali i Rusije, prije svega a vezano za stav crnogorske vlade, možemo uočiti bar dvije stvari.

Nema sumnje da je ova vječita vlada počela odnedavno retorički zauzimati stavove koje joj nesumnjivo nalažu SAD zbog intenziviranja NATO kampanje u Crnoj Gori.

Prvo retoričko istrčavanje ovdašnje diplomatije bila je osuda Sirijiskog režima – direktno suprotstavljanje Rusiji i Kini! Ponavaljam „retorički“, jer što može ovakva mala i sama ugnjetena Crna Gora? Ništa,osim što indirektno tvrdi (invertovano kao jedan krupni ali omalenom potčinjeni mačak iz crtanog filma) : „NATO je moj drug“. Međutim, to „ništa“ može biti veoma opasno za Crnu Goru jer je automatski, bespotrebno, suprotno i mnogo većim i jačim ali diplomatski opreznijim zemljama, stvorila sebi neke jake i velike zemlje i neke opasne i terorističke organizacije.

Crnogorski „Vanjski poslovi“ zaboravljaju bližu i dalju istoriju pa i nehomogenost same EU i „trče“ do osude i krimski referendum! Zapad osim formalne osude (nečega što je se i može principijelno osuditi),za razliku od malog i polsušnog Lukšića & družine, zna odlično da ga je „car“ Putin samo „podsjetio“ gdje su neprekoračive sfere uticaja, da je Krim ubjedljivo većinski rusofonski (većinsko je rusko stanovništvo), da bi svaki i najdemokratskiji referendum na Krimu pokazao bar 75% volje (ako se nekome čini da je sadašnji rezultat preko 80% nedemokratski prevelik) za pripajanjem Rusiji i da, osim formalne osude, može samo ZARATITI SA RUSIJOM a što je NONSENS. Vidljivo je da su SAD sada ipak u defanzivi a Putin zna već da je pobjednik.

Objektivno, Kinezi su u svojoj zvaničnoj „zbunjenosti“ situacijom (o kojoj smo već javili na ovom portalu) izrekli jedan ispravan prijekor Americi i EU: dugo Zapad pokušava „navabiti“ Kijev k sebi a to je istorijski i geopolitički veoma rizično i direktno je izazivanje Moskve i unošenje razdora u samoj Ukrajini koja je bar svojom polovinom predugo na svaki način vezana sa Rusijom. Istorijski i geopolitički EU ne smije još uvijek gajiti douralske „apetite“, pogotovo u sadašnjoj sopstvenoj ekonomskoj i relativnoj političkoj krizi a ni sve evropske zemlje nisu sopstvenom spoljnom politikom spremne za takvu avanturu.

Poznavaoci prilika dobro podsjećaju da je, između ostalih i ostalog, recimo London „ruski“ i da je bi najbolji pregovarački stav sa Rusijom bio: garantovanje prava manjina na Krimu (na kome postoji, osim turske, čak i jedna italijanska davnašnja zajednica koja se očuvala i pod Staljinom a i sada čuva svoj govor…) i da treba iskoristiti i izvjesnu Putinovu neugodnost što raditi sa „osvojenim“ Krimom jer formalna aneksija bi bio onda njegov politički ekstremizam u čitavoj stvari. Diplomatski je vjerovatno najmudrije „spustiti loptu na zemlju“. Garantovanje prava manjina svakako znači i garantovanje prava i ruskih manjina u drugim zemljama.

Onda kada se stvar konačno bude svela na navedenu REALNOST (računajući na finalnu pragmatičnost Zapada i same Amerike), sa čime će u „svojoj“ VANJSKOJ politici izaći Lukšić, odnosno njegov Bos? Ćutaće dakako, računajući na zaborav kao da imaju posla sa svojim podjarmljenim narodom. Pitanje je da li će Rusija, Kina, Sirija i ostali prošli i buduće nepotrebno diplomatski izazvani neprijatelji takođe zaboraviti? Ako i „zaborave“, to nikada neće biti u toj mjeri da neće sa ovakvim neizazvanim istrčavanjem Đukanovićevih vanjskih (američkih) poslova u pogodnom momentu uslovljavati Crnu Goru nečim što smo ovako već izgubili za budućnost pa, i onda kada ovakva vanjska „politika“ ostane u registru a Đukanovića & družine više i ne bude (jer otkriće Đukanović i Crnogorci da nijedan ovozemaljski „Bog“ nije vječan).

Kao mogućnost da Crna Gora pronađe izlazak iz sveopšte krize, treba vidjeti samo primjer Švajcarske…

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Krim – nepotrebno i rizično istrčavanje “vanjskih poslova”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *