Kratak isječak o srcima, identitetu i ugašenim kompanijama i drugim stvarima (ugašenim)

Piše: Aleksandar Novović
Sjećam se koliko su me impresionirale ove dvije, za mene tada, kolosalne figure na međuspratu tadašnje Robne kuće. I još su bile pokretne stepenice tamo, što je ovaj dio zgrade činilo naučnom fantastikom, a u isto vrijeme doživljaj je bio pun topline i osjećaja ,,svoj na svome“. Prošetati korzoom, a ne svratiti do sprata da se vide ,,baba i deda“ bila je tragedija, koju nisu mogle da izvade ni kinder jaje iz poluprazne prodavnice gdje su sad oni butici u ulici Slobode, niti šampita u ,,Sladoled“ (kako sam tada zvao poslastičarnicu Korzo). Ovo je što se tiče mog doživljaja tada.
Sad razmišljam sledeće: Gdje je sad ovaj simpatični ,,grafit“ sa kojim smo se svi identifikovali kad smo bili mali. Na kojem se otpadu nalazi ovo interesantno rešenje za prikaz dentiteta ugrađenog u neku savremenu viziju Crne Gore i koja je predstavljala prvih obris spajanja tradicionalnog i savremenog, ali i obrise urbanizma i urbane kulture koji počivaju, makar i simbolično na identitetu. Znači i u toj Jugoslaviji ,,tamnici naroda“ mogli ste da naiđete na ove stvari, na javne prostore svima pristupačne, na fabrike, preduzeća koja rade punom parom…
Da podsjetimo da su tadašnju zgradu robne kuće procjenjivali Veso Vukotić i današnja crnogorska elita, ugradivši se stotine hiljada maraka, možda i miliona. Danas, okolinu te zgrade mali Dambi, gradonačelnik Podgorice iznova i iznova pokušava da rekonstruiše jer mu ,,nešto fali“ u načinu ovako uređenog života i nema dovoljno identiteta koji se očigledno ne može nadomejstiti samo lijepljenjem zastava na svaki ćošak.
Danas ta robna kuća ne radi, pola Crne Gore ne radi. Niko od ovih patriota nije crtao srca na toliko ugašenih fabrika, privatizovanih preduzeća. Neka što ne radi robna kuća, nego makar nisu mangupski sačuvali ovo dvoje Crnogoraca poručivši, ,,neka ne radi, makar je naše“. Znači ni to.
Ni preduzeća ni simbola. Razmislite o tome dušebrižnici kojima identitet naroda stoji u nekakvoj avio kompaniji.
Izvor: Fejsbuk
Evo komiti divljaju po Podgorici.Ovako trideset godina.Divljanja na svaki moguci nacin.Ako su ovo oatriote nemalo nas.Banda razuzdanih avetinja.
Kako ste ih slikovito prikazali ovim tekstom. Srce crtamo svojim djelima, a ne pljačkom države i njenih dobara. Živjela Njegoševa Crna Gora,Srce za Nju i samo Nju! ♥️