Ković: Poreklo genocida nad srpskim narodom u 20. veku
1 min read
Miloš Ković
Piše: Miloš Ković
Suočimo se s prošlošću. Oslobodimo se mitova. To od nas traže naše vlasti, dok nas ubeđuju da „prihvatimo realnost“ i „razgraničenje“ sa Kosovom. Suočavanje s prošlošću od nas zahteva i EU, koja raširenih ruku čeka da nas primi u svoj topli zagrljaj.
Svakog jula, povodom ratnog zločina u Srebrenici, EU i SAD traže da se suočimo sa „genocidom“. Zaista, genocid je ključno iskustvo srpskog naroda u 20. veku. Sa masovnim ubijanjem srpskih civila i zatiranjem svoje kulture suočili smo se tri puta u toku jednog stoleća, u dva svetska rata i danas, u vreme razaranja Jugoslavije i Srbije. Za razliku od Jevreja ili Jermena, naroda slične sudbine, Srbi svest o genocidu, međutim, nisu ugradili u temelje svog nacionalnog identiteta. Time se bave samo Srpska pravoslavna crkva i nekoliko usamljenih ustanova, koje moraju da se bore za pažnju i pomoć. To svoje strašno iskustvo ne umemo da objasnimo ni sebi, ni strancima. Zašto se to baš nama dogodilo? Ko nam je to uradio?
Neprijatno nam je u društvu onih koji o tome govore, proglašavamo ih „ratnim huškačima“, koji ugrožavaju naše „dobrosusedske odnose“ i „evropske integracije“. Tim Sarajlijama, Krajišnicima i Metohijcima, mi Beograđani, Šumadinci i Moravci odgovaramo da su nam te priče grozne i morbidne, da „ne želimo nikoga da mrzimo“ i „da hoćemo da se okrenemo budućnosti“. Bilo, pa prošlo.
Zavirite u svoju savest i testirajte svoja znanja. Jeste li znali da je 6. avgust, u našem crkvenom kalendaru, dan Svetih Novomučenika Prebilovačkih? Znate li šta se u Prebilovcima dogodilo na taj dan, 1941. godine? Da li ste negde čuli da Srbija obeležava i „Dan sećanja na žrtve holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma u Drugom svetskom ratu“ i „Dan sećanja na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu“? Nigde, dakle, ni pomena genocida nad Srbima. Ovako nazvane dane mogli bi da obeležavaju i Nemci i Hrvati. I oni su ginuli u tom ratu.
Propaganda zapadnih, globalnih medija, reč „Srbin“ skoro da je pretvorila u sinonim za „ratni zločinac“. Svakog jula i avgusta, za vreme ceremonija u Srebrenici i Kninu, raspravljamo o tome da li bi trebalo da se suočimo s prošlošću i priznamo da smo u Bosni i Hrvatskoj počinili genocid. Za to vreme, u Hrvatskoj se uništenje srpskog stanovništva iz 1995. proslavlja na najvišem državnom nivou i pleše uz ustaške pesme i pozdrave. U „Maršu mira“ Nezuk-Potočari, bivši ratnici 28. divizije Armije BiH i mladi ljudi nose ratne zastave jedinice koja je počinila masovne zločine nad srpskim civilima opština Srebrenica, Bratunac i Milići. Vođe terorističke OVK na Kosovu i Metohiji, koje su samo 1999. i 2004. proterale oko 250.000 Srba, dok su ostale pobili i strpali u geta, najavljuju izgradnju Muzeja genocida, koji će podsećati svet na ono što su Srbi uradili albanskom narodu.
Među zemljama NATO i EU, koje su osmislile i izvršile genocid nad Srbima Krajine, Sarajeva, Kosova i Metohije, nalaze se i one koje su počinile genocid nad Srbima u dva svetska rata i marljivo ih istrebljivale tokom nekoliko vekova. Tu, na Zapadu, nalaze se koreni ovog zla.
Reč „genocid“ danas je, u medijima i akademskoj javnosti, postala najobičnije sredstvo za pravdanje „humanitarnih intervencija“. Time je relativizovan čak i holokaust. Od prvog iskrcavanja Evropljana u Americi, žrtve genocida rutinski se optužuju za kanibalizam, zločine i genocid. Setimo se sudskog cirkusa u Haškom tribunalu. Toj vrsti propagande posvećena je knjiga Politika genocida, Edvarda Hermana i Dejvida Pitersona, za koju je pregovor napisao Noam Čomski. Tu su genocidi podeljeni na „konstruktivne“ (one koje vrše SAD), „benigne“ (počinili su ih štićenici SAD kao, na primer, Hrvatska u „Oluji“), “zločinačke“ (vrše ih Srbija i ostale države koje su mete SAD) i „mitske“ (podkategorija „zlikovačkih“, za primer je uzeto „krvoproliće“ u Račku).
Važnija je, ipak, podela na kažnjene i nekažnjene genocide. Dva najveća genocida u istoriji čovečanstva počinjena su u Americi od 15. veka do dana današnjeg i u Evropi u Drugom svetskom ratu. Počinioci genocida nad starosedeocima Amerike, rimokatolički Španci i protestantski Englezi, ubeđeni u svoju izabranost i predodređenost (Amerikanci to zovu manifest destiny), sebe su videli kao oruđe Božije volje. Iz toga što su, umesto da budu kažnjeni, obdareni ogromnom silom, Englezi i Amerikanci zaključili su da su Bog i Istorija na njihovoj strani. Zato su se čak osetili pozvanim da danas, u ime nauke i progresa, svima dele lekcije o genocidu i ljudskim pravima.
Još od doba krstaških ratova, u misionarskoj „volji za moć“ krije se tajna Zapada. Ovde je reč i o Hrvatskoj, koja za Jasenovac i „Oluju“ ne samo da nije kažnjena, nego je i „nagrađena“ etnički čistom državom i ulaskom u EU i NATO.
Iz tog evropskog, krstaškog, kolonizatorskog, modernizatorskog pakla potiču tri genocida nad srpskim narodom u 20. veku. Prošlost ne možete da promenite. Hoćete da je zaboravite? Da pobegnete od nje? Ona će doći po vas.
Izvor: Politika
Danas se deklarisati kao Srbin je tesko cak i u Srbiji, a tesi me sto je biti Srbin nekako osecaj konspirativan, skoro ilegalan, a takvo stanje, ilegalno, prija mladjem duhu, onom sto tek dolazi, ko onda kada se u kasnim satima pevalo o vojvodi Sindjelicu… a fukara apsila… E, taj mladi duh i narastaj tek dolazi a svoje pravo lice, lice Srbina, pokazuje tek onda kada zasluzite njihovo poverenje, da ih necete prokazati i da imate ista razmisljanja… Dobra su nam deca i tu je nada… Nase je samo izdrzati i dati im podrsku, da znaju da nisu usamljeni…
Zahvaljujem se gospodine, sad je vrijeme da ukinemo sve organizacije komunizma ka sanu, nuns, udr. mjetnika i sl. Potpuno zabraniti djelovanje izdajnika u Srbiji ili pobiti ih još bolje. A novac i objekte koje koriste predati organizacijama koje ćemo oformiti u svim oblastima društva uz uslov da se staraju o Srpskom narodu i podizanju morala našeg naroda. Potrebno je narod MORALNO podići a u inostranstvu djelovati na lijepo mišljenje o nama.
Engleska! Samo ekstremno.
Ostaće nas 4% u CG kao u Kroaciji. Autoru će objaviti još jednu knjigu u Oksvordu i uvesti ga u politiku Srbije.
s jedne strane traže od nas da se odreknemo svoje istorije, kulture I sjećanja na stradale a s druge strane svake godine nas podsjećaju na neke naše „zločine“ itd. da bi se ovo eliminisalo bilo bi potrebno I da se u srbiji izgradi jedna ustaniva poput izraelskog jad vašema I u kojem će biti obrađeni genocidi nad srpskim narodom u protekli 100 godina ali I gdje će se više posvetiti pažnje I onom periodu prije toga. evo recimo u crnoj gori se srbi optužuju da su nosioci velikosrpske ideje a nigdje srba nema u državnim institucijama u crnoj gori, srpskom narodu su oduzeta sva prava I srbe su sveli na nivo životinja a ne naroda. dakle otprilike „da se vlasi ne dosjete“. dok ih s jedne strane progoniš I poput ustaške hrvatske svodiš na nivo životinja s druge strane optužuješ ih da su nosioci velikosrpskog projekta u crnoj gori I kada to pokušaš napisati onda te neki anb-ovci bliski „srpskoj opoziciji“ u crnoj gori napadnu da si udbaš.
ps. međutim, čitam jutros izvještaj o ispitivanju javnog mnjenja u srbiji među mladima I po tome izvještaju daleko najviše mladih srbije smatraju da se vanjska politika srbije mora više vezati za rusiju a ne evropsku uniju. nadam se da će ovi što vode srbiju I koji pričaju o budućnosti srbije uvažiti mišljenje ovih mladih srbije tj. budućnosti srbije. dakle većina srba želi jaču vojnu I političku saradnju sa rusijom a ne sa evropom I nato paktom. rusija je istinski garant da više nikada ali baš nikada neće faliti dlaka s glave srbima, da će srbi moći njegovati svoju istoriju I svoje sjećanje na žrtve genocida I da srbija više nikada neće morati pričati o sebi kao o zločinačkoj a što od nje žele zapadnjaci I ono što je važno samo tada srbija može računati na istinski napredak I izgradnju ekonomije I standarda
inače podsjećanja radi, crnogorske vlasti u crnoj gori su izgradili sistem indijski kasti. po tome sistemu kasti samo dijete od predsjednika može naslijediti očev položaj. to nemože niko drugi iz nižih kasti osim sina predsjednika. tužioca nasljeđuje njegov sin ili ćerka. tako je I sa sudijom, doktorom, profesorom itd. itd. s druge strane neki iz „srpske opozicije“ podržavaju ovaj sistem I oni smatraju da trebaju ostati do penzije opozicija a poslije da ih na toj poziciji naslijede njihovi sinovi I kćeri. njima zapravo odgovara ovaj progon I kuknjava srpskog naroda jer se tada vrši homogenizacija njihovog srpskog biračkog tijela koji će opet glasati za njih I tako u nedogled. praktičan primjer saradnje vlasti I opozicije. to su oni što obično nikada nisu predložili niti jedno moguće rješenje a kojima bi se poboljšala politička pozicija srba u crnoj gori I koji su obični demagozi čija se politika svodi na floskule vlast je kriminalna, treba je mjenjati itd. itd. e tim strukturama ne odgovara kada se piše o ugroženosti srpskog naroda u crnoj gori I kada se traže rješenja. njima odgovara kada vlasy priča kako su srbi u crnoj gori „nosioci“ velikosrpskog projekta I ti te neutemeljeno optuže da si udbaš samo ako pišeš o ovome. doduše nesmiju to javno već ovako hinjski preko interneta
Bravo gdine Kovicu,svaka cast i Bog vas blagoslovio.. Upamet se braco Srbi
@ Otvoreno pismo uvaženom g. Milošu Koviću
A da se mi, g.Koviću, uzmemo u pamet?
Da vidimo što smo činjeli kada svome bratu katoličke i muhamedanske vjere nijesmo nikako dali da se povrati u svoj rod!? … U Srbina da se povrati, bez da se predhodno vrće u vjeru prađedovsku, pravoslavnu!? Bez da ga USLOVLJAVAMO!!! … Da vidimo što smo to ustvati činjeli, učinili kada smo ga nemilisrdno odbili, odbacili od sebe : Srbe naše druge vjere, i usputno, a zakonito, i sve one prostore naše srpske đe oni žive … Kada smo ih poćerali u nacionalne Hrvate, Makedonce, Muslimane, potonje Bošnjake, namjesto da ih prigrlimo u naručje bratsko nacionalnih Srba! Da im damo pravo na život u nama Srbima, kako smo i sami tvrdili i tvrdimo da su i oni isto što i mi, da su i oni Srbi!?
Da otvoreno o tome prigovorimo, g. Koviću, bez predrasuda, kritički, kao ozbiljni i odgovorni ljudi i za sebe i za “ druge“ …
Da vidimo što smo nesrećnici činjeli pobjednici Velikoga rata, kada smo se državotvorno samoukinuli, poništili dvije srpske države, Srbiju i Crnu Goru, opredeljeni da na zor pravimo državu južnoslovenskih naroda!? Infantilno preduzetni, zaneti! … Namjesto da snažimo srpsku, namjerili bismo da silom, protivnoj pameti i prvom onom našem interesu svesrpske DRŽAVOTVORNE KONSTITUCIJE, namjerili bismo u suludom naumu da tvorimo i stvaramo “ jugoslovensku“ naciju!? … Da okuražimo, pa da onda tom bezumnom preduzeću odredimo punu i pravu mjeru, koja je to mjera našeg samoubilačkig nagona i samoponištenja! … Usuda naših istorijskih zabluda, romantični, nesvrhovitih, i što je najgore, bolesnih ambicija da budemo veći nego što jesmo! Da bi smo u konačnici “ istorijskog rekvijuma“ bili MANJI NEGO ŠTO OBJEKTIVNO JESMO, sami sebi “ preki sud“, presudili sebi, možada i za navek, suludo sekući sebi državotvornu granu na kojoj sjedimo!? Onda … I to baš onda kada nam se slavom ovenčanom pobednicima Velikog rata moglo i ono što nam se inače ne bi moglo!? Da baš ONDA, u najbolje ono Srbinu vijeće, sve upustimo, budućnost sebi ukinemo jugoslovensku izaći jom srpstva i srpskih državotvorno, onih vitalnih interesa srpskog naroda, gospodinu. Koviću … Da pošteno o tome prigovorimo, da osvjestimo, ako ne i da ozdravimo, makar da zazdravimo!
Pa da onda …
Da vidimo što to bi sa komunosatanistima srpskim koji se biše obavjezali na obredu sektaškom u Drezdenu da strvišu “ velikosrpski hegemonizam“, sopstveni narod da unište za ciljeve hazarskig komunounternacionalizmaa (!?), da oni bajagi oslibađaju i oslobode iz “ tamnice naroda“ narode srpske, koji su oni Hrvati, Makedonci, Crnogorci, Muslimani … Da Srbe oslobode od Srba!??
Još i da vidimo prije svega to da preispitamo … Što i kako bi sa ratnim i poratnim zločinom Srba nad Srbima!?
TO DA OTVORIMO, PA ŠTO KOŠTA DA KOŠTA, IONAKO SMO CIJENU VEĆ DOBRO PLATILI, PREPLATILI …
… Kako o svemu drugom i tuđem bezmalo sve znami, da se kinačno pozabavimo GENOCIDOM SAMOUNIŠTENJA!?
Da preispitamo taj mazohistički rasap Srba, zadnja nam je ura, ako ćemo istinom o sebi da se liječimo i izliječimo bolesno biće, narodni organizam … Da vratimo istinom u život narodonosno biće Srbina, u život ovo što je od nas preostalo, g. Koviću!
JEDINI NAM JE LIJEK ISTINA O SEBI, NE I O DRUGIMA, TU ISTINU ZNAMO! OVU ISTINU DA PRONIKNEMO, U ISTINU O SEBI, O NAMA, O NAŠOJ KRIVICI NA SEBE I DRUGE, ONA, TA OTREŽNJUJUĆA ISTINA – ONA NAM JE JEDINI LIJEK!!!
… Kad o tome budemo, ako budemo jednom otvoreno progovorili …. Hrabro se suočili! Oči u oči sa sobom!
… Ako nam je da živimo Srbima, g Koviću! Ako nam je stalo do budućnosti koju smo davna izgubili! Da se potrudimo, da ne žalimo truda, da je ponovo tragamo ako nam se posreći ustini predanima, da je i pronađemo … Jer, tu je ona neđe izvan svake obmanjivačke (samo)laži, svake one laži o nama, o onima NAMA kojima su za sve krivi neki drugi, od kada je svijeta i vijeka!?
Da opametimo Srbi, g. Koviću!
Da istinu kažemo sebi o nama, pa da pokušamo da pronađemo stazu, put da pronađemo, opstanka put!
Opstanka nacije put, g Kovću, kako ste Vi onaj rijedak danas Srbina koji misli …
Da prevrnemo prošlost našu samoblagivanja i samoobmane, pa što nam dobri Bog da!
… ISTINOM O NAMA G. KOVIĆU, PA KAKO NAM BUDE, A GORE NAM NE MOŽE BITI!
Makar nadom u neki bolji Srbinu život!
… G. Koviću!
Profesor je vanserijski. Pozovite ga u neku emisiju.