Koronom protiv Crkve

Već nekoliko mjeseci svijet je objedinjen u borbi protiv pandemije koju je izazvao koronavirus. Milioni zaraženih i stotine hiljada postradalih su bilans borbe koja još uvijek traje sa ovim nevidljivim neprijateljem. Sa tim se suočava i Crna Gora.

Umjesto sveopšteg dogovora, zajedništva i stvaranja ambijenta u kome ćemo jedni drugima početi da vjerujemo i da tako složno prođemo sa što manje posledica i onih zdravstvenih, ali i ostalih, građani Crne Gore, naročito pravoslavni suočeni su sa svojevrsnim progonom. Jedan dio javnosti, ne bira sredstva da se obračunava sa neistomišljenicima a na prvom mjestu sa Crkvom Hristovom.

Bogoborni tekstovi, besramne laži, podmetanja, primjena selektivne pravde, privođenje sveštenika, pa čak i mitropolita Amfilohija bez ikakvog povoda i razloga, zatvaranjem hramova, tjeranje vjernika da ne mogu pristupiti crkvama, bez ikakvog pravnog osnova i važećeg propisa, samo su dio jedinstvenog nasilja na savjest i misiju Crkve i čin po kome će se pamtiti ovi mjeseci borbe protiv koronavirusa.

Sve je to izazvalo još veće nepovjerenje onih koji su kroz veličanstvene litije pokazali čast i dostojanstvo istinske Crne Gore. U ovoj rubrici ćemo se baviti nekim od tih zlonamjernih podmetanjima Crkvi i vjernom narodu.

Jedna od poslednjih sramnih slučajeva je i poziv Mitropolitu i sveštenstvu da se jave policiji i tužilaštvu zbog navodnog kršenja mjera samo zato što su obavili opijelo i sahranu upokojenom istoričaru dr Vladimiru Jovićeviću.

Evo kako je advokat Velibor Marković na svom fejsbuk profilu objasnio ovaj čin:

“Ustavnost i zakonitost prije svega. A kada se govori o tome, to znači i Ustavom propisana ravnopravnost, odnosno jednakost kako u pravima, tako i obavezama. Ako toga nema, nema ni pravne sigurnosti; neprincipijelna i selektivna primjena propisa gora je od anarhije. Zbog toga, ako je na molitvi za upokojenog – crkvenom opijelu bilo preko 10 ljudi, onda ih treba saslušati i procesuirati. Ali prije procesuiranja utvrditi ko je taj jedanaesti ,,protivpravni”, a ne da naši organi gonjenja proizvoljno određuju, odnosno biraju ko je taj među njima. Isto i kada su u pitanju radnici na građevinama. A onda i radnici policije i medicinsko osoblje ispred KC-a u Podgorici, kada prije neku veče u grupi od preko 30 ljudi aplaudiraše jedni drugima. Postoji i snimak kao dokaz. Pošto se međusobno aplaudiranje ne može podvesti pod vršenje službene dužnosti, niti drugim poslovima od javnog interesa. Ono, ponavljam, ako ćemo već da budemo principijelni. Ili u ovakvim situacijama treba imati malo više sluha, osjećaja za realnost i prije svega pravilno pravno tumačiti mjere. Posto se sveštena lica ne mogu smatrati dijelom grupe ljudi koja sahranjuje bližnjeg; oni su lica sa strane, koja su došla da obave svoju vjersku, tj. službenu dužnost i odu. Osim ako nećemo da u tih deset dozvoljenih ubrajamo i onog koji pomaže svešteniku da vrši službu, zvonara crkve ako se objekat nalazi u neposrednoj blizini grobnice, vozača pogrebnog vozila, onog koji gura pogrebna kolica i najmanje dva grobara. Da se, što bi naš narod rekao ,,ne bi kupile trunje” i nepotrebno stvarala sumnja u iskren motiv striktne primjena propisa, a ne nečeg drugog.”

Na društvenim mrežama je i u originalnom MIM formatu dat komentar ovog neprincipijelnog i zlonamjernog sprovođenja propisa.

(Mitropolija)