Koprivica: Da li je vrijeme da reaguje Ministarstvo prosvete?

Piše: Prof. dr Dragan Koprivica

S obzirom na zaista poremećene odnose na Filološkom fakultetu u Nikšiću,
na oštro sučeljavanje dekanice Jovović sa ubjedljivom većinom u kolektivu, kao dugogodišnji profesor tog Fakulteta, dok neki konformisti mudro ćute, osjećam obavezu da još jednom ukažem na konfliktno ponašanje osobe koja vodi Fakultet na bizaran način, stvarajući tokom čitavog svog mandata podjele, sukobe i omrazu uz oblike dosad nezabilježenog predatorskog postupanja.

Bilo bi, svakako, praktičnije da prećutim čitavu nemilu situaciju, koju sam još prilikom grotesknog izbora dekanice i najavio kompletnom kolektivu, ali neki nijesu vjerovali, a drugi nemoćno podržali kandidatkinju Duška Bjelice, koja se jedina javila na reizbor tadašnjem dekanu, prof. dr Draganu Bogojeviću, na način nezabilježen u univerzitetskoj praksi.
Zato bi Jovovićeva mogla da se zapita sljedeće: ako mene, kako je jednom mudro navela, „zloba i pakost još uvijek nisu napustili“, otkud toliko negodovanje i „pakost“ kolektiva, i je li sad i većina profesora isto zlobna, ili je u pitanju nešto drugo. Pošto je, po Bufonu, stil – čovjek, treba se zapitati i kakav je intelektualni sklop dekanice, koja svoj izbor ničim nije opravdala u svom mandatu, kad poručuje u medijima da, za promjenu, „bacim neku dobru foru“.
Zato joj je bolje da dobro porazmisli da li je u pitanju nova „fora“ i to što su trideset sedam članova Vijeća Filološkog fakulteta uputili dopis rektoru Univerziteta, prof. dr Vladimiru Božoviću povodom njene namjere da se Fakultet liši usluga osam doktora nauka, iako je na sjednici od 24. septembra Vijeće dalo punu podršku tim kolegama za produženje angažmana, a samo je dekanica sa još jednim prodekanom bila uzdržana. (Dakle, ni ona nije bila protiv, nego je i tada u svom stilu nešto kalkulisala!)
Prostije rečeno, riječ je o namjeri Jovovićeve da bukvalno najuri svoje kolege, bez ikakvog zakonskog osnova, protivno i preporukama rektora, tim prije što za ista radna mjesta među protivkandidatima nije bilo doktora nauka. Ali je njoj, koja predaje rusku knjiženost dvadesetog vijeka, ili, sovjetsku, draža politika čizme Josifa Visarionoviča Staljina, koju sprovodi u praksi u 21. vijeku, ne bi li sa Fakulteta izbacila doktore, a primila studente master studija, koji bi zato, valjda, morali da budu njeni dužnici.
U svom ostrašćenom i diletantskom vođenju Fakulteta prenebregla je i činjenicu, kako navode članovi Vijeća u svom protestnom pismu, dostavljenom javnosti, da nijedan od mladih kandidata (na koje Fakultet svakako treba da računa kad to bude moguće) nemaju značajnijeg iskustva u nastavnom procesu, niti imaju radove na listama SSCI/AHCI. Ozlojeđene kolege žele da zaustave Jovovićevu u zlom naumu da izbaci sa Fakulteta skoro deset doktora nauka, oko čijeg je sticanja svih diploma država uložila i velika finansijska sredstva, a svi oni učestvovali i na naučnim skupovima, u naučnim projektima, itd. Ali je namjera dekanice da ih naprosto išutira trenirajući strogoću kao da smo u Srednjem vijeku. Nevjerovatno, ali istinito.
No, moram javno priznati, za sve to stanje možda sam lično ja najviše kriv: tokom svih godina angažmana Jovovićeva je dobijala najgore ocjene u studentskim anketama, a ta tužna praksa je započela odmah nakon što je izabrana za asistenta, prije više godina. Tadašnji dekan mi je ozbiljno sugerisao da joj uskratim podršku za nastavak rada, ali, suprotno njenim manirima, nijesam želio da neko zbog mene bude udaljen sa fakulteta, pa sam ipak dao saglasnost i, očito, mnogo pogriješio.
A kolik je stepen samovolje Jovovićeve dobro pokazuje i dodatni komentar nezadovoljne većine Vijeća Fakulteta, da ona nije ispoštovala odluku Vijeća, pa je, kako pišu: „rektoru na saglasnost poslala prijedloge koje ni komisija ni mi nismo izglasali, što osuđujemo“. Nadalje su apostrofirali i činjenicu da dekanica nije ispoštovala odluke Vijeća, niti njegovo mišljenje oko izbora saradnika.
Nakon svih ovih detalja zaista se treba zapitati da li je moguće da se ovako nešto danas dešava na nekoj jedinici Univerziteta Crne Gore, koji je raskrstio sa svakom rigidnom politikom bivših politkomesara u vrhu UCG! A koji za rektora danas ima ozbiljnog i čestitog čovjeka, i respektabilnog naučnog radnika u svojoj struci.
Ponavljam, lično mi je vrlo neprijatno da javno upućujem kritike jednoj dami u Crnoj Gori. Ali, što je mnogo, mnogo je, a dara je odavno prevršila mjeru, i želim da podržim s pravom ozlojeđene profesore Vijeća Filološkog fakulteta. Naprosto, neko može da se bavi naukom, ali neko za dekana jeste, a neko nije.
Zato pitanje razrješenja mučne klime na Filološkom fakultetu treba proširiti:
Jasno je da UCG ima svoju autonomiju, koja je, do dolaska sadašnjeg rektora i novih ljudi u upravljačkoj strukturi, bila samo smiješna floskula, mrtvo slovo na papiru, sredstvo za revanšizam prema nepodobnima, i ništa više. Međutim, svjedoci smo da se na UCG osjeća povoljna klima, bez uobičajenih progona od strane namještenika bivše vlasti, čiji je još jedini eksponent Jovovićeva, a trend akademskih i ljudskih sloboda treba snažno podržati.
Upravo zato treba postaviti i sljedeće pitanje: uz sve poštovanje autonomije UCG, i uz razdvajanje ingerencija, je li moguće da Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta nije našlo za shodno da dosad reaguje? Da ne pokuša ohrabriti Univerzitet da se iz sadašnje prakse isključe svi oblici primitivističkog i revanšističkog ponašanja?! Pa da i sa adrese MPNKS uslijede korektne sugestije i inicijative.
Smatram da je nemoguće da resorno Ministarstvo nema prostora za uključivanje, u bilo kojem stepenu, da se riješi krupan problem oko funkcionisanja Filološkog fakulteta.

Problem, koji traje od dana izbora dekanice Jovović i njenog igranja životima profesora. Uz progone po mjeri podobnosti, i uz kršenje zakona i eliminisanje nepodobnih sa Fakulteta, na čijem čelu se svojim osionim ponašanjem pokazala kao potpuni promašaj. Za prof. dr Jovović bilo bi sjajno da je ovaj tekst ispunjen govorom mržnje, mizoginijom… Ali, na njenu žalost, sadrži samo otrježnjujuće fakte, gorku zbilju na temu diletantskog i samovoljnog upravljanja jednom tako značajnom jedinicom UCG kao što je Filološki fakultet.