Koprivica: Da Kornelija Ičin pod hitno posjeti psihologa, po potrebi, i psihijatra
Prof. dr Dragan Koprivica (Foto: Fejsbuk)
Prof. dr Dragan Koprivica uputio je odgovor prof. dr Korneliji Ičin, redovnom profesoru Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu nakon njene opaske upućene njemu da je – „kukavni ljudski stvor“ citat iz Dostojevskog“.
Njegov odgovor prenosimo u cjelosti:
Prethodno i novo reagovanje profesorice Ičin ne razlikuje se, nažalost, ni za jotu u mojoj tvrdnji da je Bifon i njoj svojevremeno poslao poruku „Stil je čovjek.“. I da se riječi kao bumerang vraćaju vlasniku. Naprosto je nezamislivo da postoji profesor univerziteta, toliko sujetan, ispunjen mržnjom, gnjevom i manijom veličine, a da je pritom riječ o dami, a ne pripadniku muškog roda.
Ičinova bi trebalo da zna makar toliko da mnogi sasvim normalni građani redovno posjećuju psihologa, i da u tome nema ničeg strašnog, a da je velika šteta što to nije činila još od mlađih dana kad je moglo uroditi plodom uz još veće efekte.
Tokom moje profesorske karijere sreo sam mnoge prave profesore i ljude, ali i ekstremne slučajeve sujetnog ponašanja, koji bi me svaki put rastužili uz pitanje kako takve osobe mogu ući u slušaonicu i držati predavanja studentima pored svog kancerogenog ega u metastazi.
Bojim se da slučaja poput profesorice Ičin nijesam nikad sreo, niti ću. Ona očigledno ima dugogodišnji problem sa svojim frustracijama, ali se iskreno nadam da nakon susreta s njom bar psiholog neće za sebe potražiti usluge psihijatra…
Ičinova bi morala znati da postoje primjeri da su se pojedinci naprosto udavili u sopstvenoj mržnji, što ne želim ovoj simpatičnoj profesorici. Uostalom, nijesmo se ni rodili da se mrzimo, makar ne na duže staze, niti da budemo morbidno sujetni kao ona. Šteta što očigledno nikad nije ni pokušala da provjeri stepen svoje popularnosti na ljudskom planu, jer bi se vjerovatno šokirala koliko je prepoznata kao eklatantan primjer tiranina u haljini.
No, iako iz nje izbija podosta zla, ona i dalje nije ni blizu čuvenoj Saltičihi, Darji Nikolajevnoj, kako su je zvali, ljudožderki, zbog sadističkih postupaka prema seljaštvu, pa je čak Katarina Druga istakla da ta žena nije ljudsko biće. Ali se takvih poriva treba dobro čuvati, a Ičinova, kao profesor ruske književnosti, mora imati u vidu da recidive Saltičihe baštini u svom liku i djelu. Srećom, nije je zapalo da više vlada ljudskim sudbinama, pa će stepen njene samovolje ostati tajna. Ali, pod povoljnim okolnostima… Tim prije što kod Ičinove sujeta izvire iz svake zapete, i truje svako njeno obraćanje, zbog čega mora pod hitno poraditi na samoj sebi.
Pošto je u svom obraćanju nastojala da mi održi i predavanje na osnovu svojih enciklopedijskih znanja, u najboljoj namjeri joj savjetujem da pažljivije pročita pripovijetku Čehova „Čovjek u futroli“, koja bi joj poslužila kao dobra lektira da se lično čuva da ne postane junakinja pripovijetke „Žena u futroli“.
U međuvremenu je pozivam da malo više obrati pažnju i na upute Isidore Sekulić u „Zabelešci o gnjevu“, u kojoj, između ostalog, daje i korisne savjete Ičinovoj: „Dođe nam da pored hleba zamolimo da nam se sačuva razum. I dođe nam da naročito molimo da nas mimoiđe gnjev.“
Velika Isidora upozorava na ono što bi Ičinova morala naučiti napamet i ponavljati svakog jutra pred odlazak na fakultet: „Crkva ubraja gnjev u smrtne grehe. Retko što je nađeno, rečeno i klasifikovano tačnije. Jer je gnjev ono što je afekt u afektu, porok u poroku, ono što je zapravo otrov i zlo u ljubomori, zavisti, itd. (…) Najvišu svesnost čovečju, svesnost odgovornosti, proždire gnjev očas, kao plamen perce. (…) U gnjevnome se strelica napredovanja okreće unazad, i čovek se svodi na najprimitivnije što je čovek bio.“
Ičinova bi u svrhu vlastitog prosvjetljenja mogla da se vrati i Senekinoj „Raspravi o gnjevu“, jer već na prvoj stranici, u Predgovoru, stoji i ocjena da je gnjev „strast, od svih najružnija i najpomamnija“.
A ona svojim gnjevom pokazuje da je bješnja i od bijesnog Visariona Grigorjeviča Bjelinskog. A kad se njen gnjev i sujeta izmiješaju, onda nije čudo što dolazi do cijepanja ličnosti i izliva otrova mržnje, nedoličnog za bilo koga, posebno za nekog ko sa svim tim odlikama predaje na univerzitetu.
Dakle, eto čitavog niza korisnih imputa da se Ičinova bar malo dozove, da dođe do tektonskog smirivanja njene ekstremne sujete i pojave ljepšeg pogleda na svijet. Život je jedan, pa zašto ga provesti u stalnim konvulzijama bijesa.
A pošto u svemu postoji i stvar mjere, preporučujem pobješnjeloj profesorici da prekinemo dalju polemiku, jer smo već dosadili čitaocima portala In4s, koji ima pametnija posla od reklamiranja sukoba dva profesora od prije mnogo godina, iako zločini, da utješim Ičinovu, ne zastarijevaju. Tim prije što problem nije između mene i nje, nego u sukobu Ičinove sa Ičinovom, u duhu naslova filma „Kramer protiv Kramera“.
Dakle, pozivam nervoznu profesoricu da se okrene pametnijim stvarima, da ne troši energiju na raspirivanje požara u sopstvenoj duši. Iskreno želim da u njenom bizarnom pogledu na svijet iznađe duševne rezerve i poradi na oplemenjivanju vlastite ličnosti. Želim joj dobro zdravlje, manje foknerovske buke i bijesa, i sve može doći na svoje mjesto. Niko nije baš nepopravljiv, pa ni Ičinova, a lično vjerujem u njene duhovne potencijale.
Želeći joj izvjestan put prosvjetljenja, završavam polemiku, uz napomenu da sujeta, erupcije bijesa i mržnje, i prateći efekti, značajno utiču na povećanje holesterola i ljepotu tena. A dotičnoj profesorici želim dug život, dobro zdravlje i da i dalje lijepo izgleda.
Pročitajte JOŠ:
