Komnen Bećirović: Kako sam sreo Andrea Malroa

Izvor: Snimak ekrana/Jutjub

Kao đak u Gimnaziji u Nikšiću, a zatim kao student Svjetske književnosti na fakultetu u Beogradu, strasno sam čitao, prvo u prevodu a zatim u originalu, francuske klasike kao Racina, Rusoa, Balzaka, Igoa, Lamartina, Bodlera i druge, ne sluteći da ću jednog dana sresti žive klasike i sa njima besjediti. Kao Morijaka, Sartra, Aragona, Prevera, a posebno Malroa, pisca, ratnika, državnika, ministra kulture za vlade De Gola (1959–1969). Ipak, to se desilo tokom šezdesetih godina prošlog vijeka, objavljujući naveliko svoje razgovore sa tim autorima u nedjeljniku NIN.

Andrea Malroa (1901–1976), pisca romana „Ljudska sudbina“, „Nade“, „Kraljevskog puta“, te velikih eseja o umjetnosti, posebno Glasova tišine i Metamorfoze bogova, sreo povodom izlaska njegovih „Antimemoara“, koji su izazvali veliki odjek uopšte u javnosti, pa i u našoj, tako da je sedam-osam jugoslovenskih novinara tražilo intervju sa njime, među kojima i ja. Međutim, on je riješio da dade samo jedan intervju jugoslovenskoj javnosti, tako što će mu svi zainteresovani poslati pitanja unaprijed, što sam ja učinio. Jednog prepodneva, šef Malroovog kabineta mi je javio da je izbor pao na mene.

Andre Malro (Izvor: Snimak ekrana/Jutjub)

Do susreta je došlo jednog predivnog 5. maja u Kraljevskoj palati, Palais Royal, gdje se nalazilo Ministarstvo kulture. Srdačno me primivši, rekao mi je da je našao da su moja pitanja vrlo visokog nivoa i da se čak, za odgovore na neka od njih pripremao, na što sam uzvratio da sam veoma ponosan.

Uskoro je razgovor, koji je snimala ekipa Francuske televizije, emitovan sa puno odjeka na Televiziji Beograd i naveliko objavljen u nastavcima u dva broja NIN-a.

No, kako se u to vrijeme nadnosila opasnost od rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu, u kampanji koju sam pokrenuo kako bi se taj zločin spriječio naravno da sam se – među nekoliko slavnih ličnosti – obratio i Malrou, koji je impresioniran velikom Njegoševom sudbinom pjesnika, vladike i vladara, a budući i sam velika sudbina, Malro je odmah dao zdušnu podršku nama, braniocima Lovćena. Zahvaljujući njemu i nekolicini drugih slavnih ličnosti koje su se oglasile sa nizom dopisnika svjetskih listova, Pariz je postao svjetska prestonica za odbranu Srpskog Sinaja.

Andre Malro i Komnen Bećirović (Izvor: Snimak ekrana/Jutjub)

Dodajem da je intervju emitovan na Televiziji bio skraćen za petnaestak minuta, upravo onaj dio gdje je Malro govorio pozitivno o religiji, o svetosti, o potrebi i traganju čovjeka za apsolutnim, jer je marksistička ideologija, koja je onda vladala, rešavala sva pitanja ljudske sudbine. Nije se ni čuditi kad se setimo da se pjevalo: „Ne vjerujmo u nebesa / no u Marksa i Engelsa.“

Budući da je Malro jedan od saputnika života moga, priča se tu ne završava. Tako sam za dvadesetogodišnjicu njegovog preminuća, 1996, objavio knjigu „André Malraux ou la grandeur humaine“ („Andre Malro ili ljudska veličina“), gdje sam posvetio nekolike stranice njegovom plemenitom zauzimanju za Lovćen.

Naslovna strana knjige „Andre Malro ili ljudska veličina“

Najzad, pod pokroviteljstvom francuske Vlade, organizovan je 2009. u palati Gijme na Trokaderu veliki skup povodom pedesetogodišnjice Malroovog osnivanja Ministarstva kulture (1959–2009). Tema je bila „Andre Malro i Azija“. Otvarajući skup, na koji sam naravno došao, jedan od vrsnih poznavala Klod Travi rekao je da je skup tako naslovljen po izjavama koje je Malro dao na tu temu jednom jugoslovenskom novinaru 1969, i krenuo je da ih čita.

Pošto je završio, predsjedavajući je dao riječ prisutnima, kojih je bilo u velikom amfiteatru nekolike stotine. Ja sam se prvi javio, rekavši: „Gospodine Travi, jugoslovenski novinar kome je Malro prije četrdeset godina dao izjave koje ste pročitali, nalazi se među vama, to sam ja i one su u cjelini donijete u ovoj knjizi Andre Malro ili ljudska veličina, čiji sam ja sam autor“ i podigao sam knjigu uvis. Odjeknuo je aplauz čitavog amfiteatra. Bio sam junak toga prepodneva i osjećao sam se kao lice u nekom romanu.

Morača, oktobra 2020.

Pogledajte razgovor