Komandant glume Bata

Pretpostavljam da se u nebeskoj kafani organizuje ove godine neki sabor najvećih srpskih glumaca i legendi srpskog i jugoslovenskog filma, pa je tim povodom pošao i jedan od najprepoznatljivijih, najprisutnijih, najvećih, Bata Živojinović.

A uz pretpostavku bih nalijepio i nadu da su Batinim odlaskom odavde i dolaskom tamo, mjesta popunjena, makar za ovu godinu, dvije, tri, ma deceniju… i po! I još toliko! Iako znamo da ih uvijek možemo oživiti klikom na plej filma ili serije. A u koje je to filmove i serije Bata glumio? Lakše je nabrojati one u koje nije. Ako takve uopšte i postoje.

Broj serija i filmova u kojima je glumio je skoro pet puta veći od broja godina koje je napunio. A živio je dugo. No, glumio je izgleda još duže. Zbog čega će i biti među onima koji će trajati najduže. Impresivno je koliko je u njegovim rukama „jednako dobro“ stajao i štap i šmajser, i seljačka grabulja i policijski pendrek, i čašica rakije i drška advokatske tašne.

I vozio je u filmovima sve, od automobila preko autobusa do aviona partizanske eskadrile. I vozio sve nas, iz filma u film, iz serije u seriju, nevjerovatnom brzinom transformišući pogled strogog policajca u blagorodnu srdačnost srpskog domaćina.

I direktor i gerilac, i inspektor i kamiondžija, i ljekar i vojvoda, i otac i đed. Šmek „stare garde“ koja se osjećala svuda, od dijaloga sa Kojom, kada je držao liniju generacije JNA do gomile dijaloga u serijama u kojima je kroz njegovu riječ polemisala i živjela riječ čovjeka tradicije.

Bio je i kapetan i major i pukovnik. a u svakoj ulozi, sa vojničkim činom ili bez njega – imao je taj duh komandanta. Komandanta koji je pobijedio sve protivnike.

Zato, Bata je otišao ali ko ne bude dobar, neka se pazi, „jer vratiće se Valter i jebaće vam mater“.

„Da se ne ljubimo“.