Kolindino jogurt domoljublje; mesarova kći koja je patila za mlječnim proizvodima

Piše: Goran Šarić*

Kolinda Grabar Kitarović izjavila je za austrijske novine: „Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta.“ U istom razgovoru Kolinda kaže da su njezini sunarodnjaci ako bi se izjasnili kao Hrvati, išli u zatvor.

Kavni jogurt obilježio je moje prve godine života. Majka mi ga je kupovala svaki dan. Kad je 1992. Tuđman „stvorio Hrvatsku“ (u trenutku kad nastaju još 22 države, među kojima i one koje nisu ni htjele samostalnost) kavni jogurt više nije dolazio jer je njegov proizvođač bio iz Slovenije (koju je „stvorio“ Kučan, a Makedoniju je „stvorio“ Gligorov). Tako da sam za razliku od Kolinde stvarno ostao željan tog jogurta jer ga u ovoj „slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj“ više nema. To je zemlja za koju je Kolindin HDZ 1990. rekao da će za 10 godina biti Švicarska, a onda su učinili sve da se cijela zemlja preseli u Švicarsku, Njemačku, Austriju, Irsku, pa su na neki način obećanje i ispunili.

Zavod za mljekarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu 1974. objavio je analizu čak 85 uzoraka „čvrstih“ jogurta i „čvrstih“ kravljih kiselih mlijeka. U to vrijeme Kolinda je bila kćerka mesara koji je imao farmu krava. Mesari su u Jugoslaviji, uz mehaničare i još neke druge profesije najviše zarađivali, pa joj je tako otac mogao svaki dan kupovati drugi jogurt. Ulaskom u EU hrvatska mlječna industrija je uništena, sjećamo se poljoprovrednika koji su proljevali mlijeko po ulici, a hrvatski brend za jogurte i mlječne proizvode, „Dukat“ kupila je francuska Lactalis grupa.

Kolindini djed i baka su bili u partizanima. Jedan rođak njezinih roditelja čak je bio u pratećem bataljonu Josipa Broza. Njeno selo i čitav njen kraju bili su komunistički i partizanski, bez i jednog jedinog ustaše. Oni su stvarali taj komunizam iz koga je ona navodno htjela pobjeći. Potiče iz dobrostojeće, partizanske porodice. Sa 16 godina otišla je na školovanje u Ameriku, kasnije se iz njihovih škola vratila kao oduševljeni sljedbenik američke liberalne demokracije i NATO agresivnih intervencija. To je noramlan put, djeca partizana i crvene buržuazije čiji su nam roditelji naturali komunizam i titoizam, danas su najveći zagovornici evrounijatstva i NATO-atlantizma, prvi i najglasniji kad treba podržati neku američku agresiju na slobodnu zemlju bilo gdje u svijetu. I Ana Brnabić ima sličan background, jer se kod komunista i partizana vlada dinastički, mjenjaju se ideologije, ali se sa vlasti ne daju.

Iako je cijeli Kolindin mandat obilježilo licemjerje, obmanjivanje, patetika i neznaje, ovaj intervju je vrhunac. Nakon što je danima obilazila ogradu oko Bijele Kuće, bez da je ikad objasnila da li je u Ameriku išla na liposukciju, nakon što je prilikom posjete Kanadi izjavila da je to zemlja koja je sa minimalnim resursima napravila najveće razultate (a Kanada četvrta na svijetu po resursima), nakon što je u nekoliko intervjua uporno ponavljala neistinu da je živjela iza Željezne zavjese, svjetsko prvenstvo u Rusiji bilo je vrhunac njezinih blamaža, ponašanje nedostojno ni kafe-kuvarice u NATO-paktu. I taman kad smo na to malo zaboravili došao je ovaj intervju.

Jadna Kolinda nije se smijela izjasniti kao Hrvat, u zemlji u kojoj se diktator te zemlje, Josip Broz Tito izjašnjavao kao Hrvat i katolik. U zemlji u kojoj se na popisu iz 1971. 4.526.782 ljudi izjasnilo kao Hrvati. U zemlji u kojoj je od svih 6 republika jedino Hrvatskoj bilo dozvoljeno da ima himnu koja se svakodnevno u ponoć puštala na tadašnjem Radio Zagrebu, današnjem HRT-u. U vrijeme Kolindinog djetinstva i mladosti u Hrvatskoj bi se u godinu dana izgradilo više hotela nego u ovih 26 godina od kad postoji Hrvatska država. Tada je u Hrvatskoj živjelo više Hrvata nego danas, jer od 1991. Hrvatska ima konstantan pad nataliteta i rast moratliteta i iseljavanja. Samo 6 kilometara od Kolindinog sela je Rijeka, koja je tada bila jedno od 3 najveća brodogradilišta svijeta, a danas su radnici riječkog brodogradilišta na ulici. Rijeka je tada bila jedna od najvećih luka u Evropi, a sad više nije najveća ni na Jadranu, manja je i od Trsta i od Kopra.

Kolindino jogurt domoljublje je slika i prilika narativa i ideologije hrvatstva koju Crkva, političari i intelektuaci forsiraju već gotovo 3 desetljeća. Za sve je kriva Jugoslavija, Orjuna, Srbi, četnici, stoka sitnog zuba, unutrašnji neprijatelj, crveni i žuti vragovi i svi, samo ne elite predvođene HDZ-om koje su zemlju koja je 1988. bila bogatija od 12 sadašnjih članica EU za manje od 30 godina dovele do toga da djeli posljednje mjesto sa Bugarskom po svim mogućim i nemogućim pokazateljima.

Mesareva kći patila je za mlječnim proizvodima u zemlji u kojoj je bilo 85 vrsta domaćih jogurta. Danas Hrvati mogu birati između raznih vrsta jogurta, ali stranih, jer domaće više nemaju.

Autor je hrvatski istoričar iz Rijeke

Izvor: Fejsbuk