Knežević: Režimska haranga neće zaustaviti proteste

Predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević kazao je, u intervju za portal IN4S, da samo protesti mogu spriječiti naum Mila Đukanovića o krađi još jednih izbora.

„Tako da nas uopšte ne čudi opšterežimska haranga usmjerena protiv DF-a i organizacije protesta, ali uprkos tome, svima u Crnoj Gori je jasno da su protesti neminovnost i da ih niko ne može zaustaviti“, istakao je Knežević.

Prema njegovim riječima, DF je i dalje daleko najjači i najorganizovaniji opozicioni subjekt, koji svoju snagu ne želi usmjeravati ka opoziciji, već režimu.

„Svako ko nam želi pomoći na tom putu je dobrodošao, ali niko neka ne pokušava da nam podmeće klipove pod točkove, jer znamo prepoznati i jednu i drugu namjeru“, kazao je Knežević.

On je naveo da DNP nije miljenik velikog broja režimskih i  NATO medija, jer ima jasan stav o diskriminaciji Srba i srpskog jezika u Crnoj Gori, progonu sveštenstva Mitropolije crnogorsko primorske, satanizovanju Srbije i Rusije koji ni za kakve privilegije, naslovne stranice i udarne TV termine neće promijeniti.

Kako je kazao, insistirajući da se eventualna odluka o učlanjenju Crne Gore u NATO donese u Skupštini, režim pokazuje svoju nemoć i strah, jer se većina crnogorskih građana protivi učlanjenju u ovaj vojni savez.

„Svaka odluka koja ne bi bila donesena na fer referendumu dodatno bi destabilizovala ionako krhke političke prilike, produbila podjele, a što se mene lično tiče, smatrao bih je ništavnom i neobavezujućom“, istakao je Knežević.

1. DF je zvanično saopštio da će protesti početi 27. septembra u Podgorici. Koji su, po Vama, glavni razlozi za ulične proteste?

• Protesti u organizaciji DF-a predstavljaju legitiman, opravdan,  i u ovom trenutku jedini vid političkog djelovanja koji može dovesti do demokratizacije Crne Gore i stvaranja uslova za fer i demokratske izbore.

Razlozi za organizovanje protesta su vidljivi i za posljednjeg političkog laika, tako da ih ne treba posebno naglašavati, od neizdržive socio-ekonomske situacije do institucionalnog injžinjeringa zasnovanog na zloupotrebama, korupciji, kriminalu i diskriminaciji. Ako ovo nekom nisu dovoljni razlozi za konkretne i vidljive političke akcije, onda najbolje da ostane kod kuće.

1. Koliko će protesti, po Vašoj procjeni, trajati, odnosno da li ćete odustati od zahtjeva za formiranje prelazne vlade?

• Nakon našeg skupa u Beranama kojem je prethodila dvomjesečna kampanja po crnogorskim gradovima, razgovor sa aktivistima, članovima, simpatizerima i građanima koji podržavaju ideju protesta uopšte ne sumnjam u uspjeh.

Uvjeren sam da je i Milo Đukanović svjestan  naše snage i odlučnosti da istrajemo, i da će shodno demokratskom pritisku koji budemo izvršili, prihvatiti neminovnost da su fer i demokratski izbori jedini izlaz iz institucionalne i društvene krize u koju smo zapali zaslugom režima.

Đukanović bi da pokrade još jedne izbore

1. Da li ima smisla izlaziti na izbore koje organizuje DPS, ako se zna da partija Mila Đukanovića ne štedi državne resurse za uskostranačke interese? Da li vjerujete u mogućnost da Ranko Krivokapić izazove vanredne parlamentarne izbore?

• Izlazak na izbore pod ovim okolnostima značio bi opoziciono samoubistvo, jer bi Đukanović kroz projektovani mehanizam zloupotreba obezbijedio većinu i definitivno zaokružio elemente privatne države.

Zbog toga samo protesti mogu spriječiti Đukanovićev naum o krađi još jednih izbora. Tako da nas uopšte ne čudi opšterežimska haranga usmjerena protiv DF-a i organizacije protesta, ali uprkos tome, svima u Crnoj Gori je jasno da su protesti neminovnost i da ih niko ne može zaustaviti.

1. Ostale opozicione partije prilično su rezervisane prema ideji protesta. Da li očekujete da će članstvo tih partija ipak 27.septembra izaći na ulice? Kako vidite trenutnu situaciji na opozicionoj političkoj sceni?

• U Proglasu koji smo usvojili u Beranama  13. jula pozvali smo sve slobodoljubive građane bez obzira na političku pripadnost da nam se pridruže na protestima 27. septembra. Ovaj poziv je i posljedica činjenice što smo obilazeći crnogorske gradove na našim skupovima  bili u prilici da razgovaramo sa članovima i simpatizerima ostalih opozicionih partija, koji su jasno iskazali spremnost da nam se pridruže, bez obzira na odluke njihovih stranačkih organa.

Ponoviću još jednom, ne postoji stranačka direktiva koja može slobodoumnog i odlučnog građanina zaustaviti da ne učestvuje u osvajanju slobode. Što se tiče crnogorske opozicione scene, moram primijetiti da njome dominiraju rasparčanost, sujete,  konfuzija, zluradost, stihijnost i kontradiktornost, koja dodatno zbunjuje i demotiviše opozicionog birača.

Što se tiče DF-a, nikom u opoziciji ne osporavamo pravo da kreira svoju politiku  kako misli da je najbolje, ali ćemo se suprostaviti svakom naumu disciplinovanja, etiketiranja i programskog prevaspitavanja od ma koga dolazio. Nekoliko puta sam javno pozivao na minimum opozicionog jedinstva i saglasnosti, ali neki su izgleda to shvatili kao slabost DF-a.

Koliko god se pojedinci ne mirili sa ovom činjenicom, DF je i dalje daleko najjači i najorganizovaniji opozicioni subjekt, koji svoju snagu ne želi usmjeravati ka opoziciji, već režimu, jer mi imamo obavezu da smijenimo režim. Svako ko nam želi pomoći na tom putu je dobrodošao, ali niko neka ne pokušava da nam podmeće klipove pod točkove, jer znamo prepoznati i jednu i drugu namjeru.

Metastaza NATO histerija Prve i Druge familije

5. DNP i DF su često na udaru poluga moći Prve, ali i Druge familije. S druge strane, ne čini li Vam se da pojedini tzv. nezavisni mediji imaju svoje „mezimce“ u opoziciji?

• Ako je neko uopšte imao dilemu što znači pojam „atomiziranja“ opozicione scene, posljednja dešavanja  su u potpunosti razobličila projekat „ideološkog“ upodobljavanja i usmjeravanja opozicije preko određenog broja medija. Ovaj projekat podrazumijeva besomučno promovisanje teze da je sa velikim temama u Crnoj Gori završeno, i da se Đukanović najefektnije može smijeniti preko okruglih stolova na kojima je Ranko Krivokapić konferensijer.

DNP je odbila da bude dio ovog projekta, jer ne želimo da mijenjamo naš stav o NATO – u, diskriminaciji Srba i srpskog jezika u Crnoj Gori, progonu sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske, satanizovanju Srbije i Rusije, i svega što predstavlja istinsku duhovno istorijsku vertikalu Crne Gore. Zbog toga i nismo miljenici velikog broja režimskih i  NATO medija, jer imamo jasan stav koji ni za kakve privilegije, naslovne stranice i udarne TV termine nećemo promijeniti. Politički put koji smo izabrali je trnovit,  ali častan, zato sam uvjeren da ćemo zajedno sa našim narodom izdržati ova biblijska iskušenja i biti dostojni izazova koji su pred nama.

1. Vlada Crne Gore proglasila je kao prioritet svih prioriteta članstvo u NATO. Da li je prilikom odlučivanja o tom pitanju moguće zaobići konsultovanje narodne volje na referendumu i kakve bi to posledice nosilo?

 – Napadi Igora Lukšića i Ranka Krivokapića na mitropolita Amfilohija i ruskog ambasadora Andreja Nesterenka predstavljaju metastazu NATO histerije prema svima koji se protive članstvu u ovom savezu. Gotovo groteskno izgleda kad Krivokapić „prijeti“ ruskom ambasadoru da se ne miješa u unutrašnje stvari Crne Gore, dok  Kristijan Poša i František Lipka samo što nisu  izabrani da predstavljaju Crnu Goru na Evroviziji.

Ovaj potonji, koji je inače personifikacija za pokradeni referendum, redovno se poput duha Hamletovog oca pojavljuje u određenim prilikama sa konačnim sudovima i instrukcijama što  Crna Gora još mora uraditi da bi zadovoljila njegov istančani ukus.

Naravno, to Krivokapiću i Lukšiću ne smeta, niti primjećuju bilo kakvo miješanje u unutrašnje odnose, sve dok se ne oglasi vladika crnogorski. Tad im je nezamislivo da crnogorski mitropolit ima stav i još drugačiji od njihovog i Lipkinog. Gotovo da ne postoji životni segment u koji se NATO promoteri nisu instalirali, jedino ih ne možemo vidjeti u našim frižiderima, jer su prazni. Insistirajući da se eventualna odluka o učlanjenju Crne Gore u NATO donese u Skupštini, režim pokazuje svoju nemoć i strah, jer se većina crnogorskih građana protivi učlanjenju u ovaj vojni savez. Svaka odluka koja ne bi bila donesena na fer referendumu dodatno bi destabilizovala ionako krhke političke prilike, produbila podjele, a što se mene lično tiče, smatrao bih je ništavnom i neobavezujućom.

Uostalom, neka Krivokapić kao dokazani i provjereni demokrata objasni kako je moguće da se zalaže za održavanje referenduma u Kotoru kako bi se tamošnjoj luci dodijelile koncesije, a za odluku o NATO-u u smatra da je dovoljno da u Skupštini pozeleni njih dvadesetak, i tako gurnu Crnu Goru u globalnu opasnost, a ni sa lokalnim nismo u stanju da se izborimo.

Naravno, objašnjenje ne postoji, jer sve što je protiv volje većine građana Crne Gore nije moguće objasniti i kad-tad mora doživjeti  krah.