Klizimo li u Treći svjetski rat – ili smo već duboko u njemu?
1 min read
Foto: Vikipedija
Kada je 2022. godine izbio sukob u Ukrajini, većina svjetske javnosti ga je doživjela kao izolovanu krizu. Danas, tri godine kasnije, dok se dronovi sudaraju nad Teheranom, a rakete lete prema američkim bazama u Bliskom istoku, postaje sve jasnije: svijet nije na pragu globalnog sukoba – on već živi u njemu.
Ovo nije rat kakav pamti čovječanstvo iz 20. vijeka. Ne postoji zvanična objava, ali postoje frontovi. Ne postoje okopi i rovovi, ali postoje sankcije, dronovi, propaganda, proksi formacije i finansijski ratovi. Riječ je o ratu koji se vodi istovremeno na nebu, kopnu, internetu, u bankama i u medijima. To je rat novog doba – rascjep između umirajuće unipolarne moći i narastajućeg multipolarnog poretka.
U srcu tog sudara nalazi se američka politika koja već decenijama pokušava da očuva globalnu dominaciju. Njen najveći strah nije Rusija, Kina, Iran, ili bilo koja pojedinačna sila – već sama ideja da svijet može funkcionisati bez američkog diktata. Ukrajinska kriza je bila prvi ozbiljan izazov toj ideji. Rusija je odlučno poručila da je NATO-ovo širenje na istok crvena linija. Međutim, umjesto diplomatije, Zapad je izabrao konfrontaciju – isporuku oružja, medijski rat i ekonomsku izolaciju.
Iran je nova faza tog globalnog obračuna. Posljednji događaji – napadi na iranske nuklearne objekte, odmazda Teherana, prijetnje zatvaranjem Prolaza Hormuz i mobilizacija proksi struktura – sve ukazuje da se radi o nastavku istog obrasca: Amerika pokušava da suzbije svaku državu koja odbija da igra po njenim pravilima.
Rusija i Iran, svako iz svog geopolitičkog ugla, predstavljaju otpor tom poretku. Obje zemlje se nalaze pod sankcijama. Obje trpe kampanje demonizacije u zapadnim medijima. I obje, uprkos pritiscima, ne odstupaju. Nisu u pitanju samo nacionalni interesi, već mnogo širi princip – da li jedna sila ima pravo da određuje ko smije da razvija tehnologiju, sa kim da trguje, koga da podržava i kakvo društvo da gradi.
Svi ti pojedinačni sukobi – od Donjecka do Damaska, od Gaza Sitija do Teherana – nisu izolovane krize, već dijelovi jedne iste slagalice. Sve je više analitičara koji otvoreno govore o “svjetskom ratu u fazama”, u kojem SAD i njeni saveznici pokušavaju da odlože neminovno: kraj ere u kojoj su bili apsolutni arbitar planetarnih odnosa.
Evropa, umjesto da bude most između Istoka i Zapada, pristala je na ulogu američkog satelita. Ekonomski gubici, društvena polarizacija i energetska nestabilnost sve više pogađaju njene građane. Ali političke elite, lišene vizije i suvereniteta, i dalje slijede geopolitičke naloge iz Vašingtona.
Crna Gora, kao mala država uvučena u NATO mehanizam, nema luksuz nezainteresovanosti. Već smo bili dio propagandne mašinerije – od slanja “solidarnih poruka” do podrške sankcijama koje direktno štete i našem narodu. Svako dalje vezivanje za politiku konfrontacije može nas, u vremenima koja dolaze, koštati i ekonomski i bezbjednosno.
Zato se moramo pitati: hoćemo li i dalje biti poslušni šraf u velikoj mašini sukoba koji se kuva daleko od naših granica, ili ćemo, bar unutar sebe, početi da postavljamo pravo pitanje – zašto bi narodi Balkana uopšte morali da biraju stranu u tuđem ratu?
Istorija nas uči da ratovi više ne počinju eksplozijom – počinju izolacijom, dezinformacijama, moralnim ucjenama i ekonomskim prisilom. Upravo to živimo. I ako ne zbijemo redove i ne progovorimo svojim glasom – slijedićemo tuđe interese, pa i u sopstvenu propast.
Jer možda se Treći svjetski rat već vodi – samo što smo ga još nismo imenovali.
Odgovor je jednostavan-moracete sacekati da se zavrsi pa da mu odredite karakter, pocetak i kraj.
Do tada mozete samo postavljati hipoteticna pitanja i shodne odgovore.
Praktično, svaki rat 20 i 21 veka je unapred izrežiran i kontrolisan, gde bez obzira na to ko bude proglašen zvaničnim pobednikom, stvarni pobednik uvek bude zakulisna elita kabalističkih/judaističkih bankara. Zakulisne vođe međunarodnog cionizma (koje su i stvorile modernu državu Izrael) preko kontrole globalnog finansijskog sistema, postavljaju svoje kandidate u politici za „vođe“ narodima ili svrgavaju neposlušne „diktatore“ (kad odigraju svoje uloge) finansiranjem i orginizovanjem građanskog rata ili tzv. obojenih revolucija, često u kombinaciji sa direktnom vojnom intervencijom cionističke kolonije, tzv. SAD (i njihovih saveznika iz NATO-a). Kad se poseduje ekskluzivno pravo globalne emisije kreditnog novca (MMF, SB, BIS, „narodne“ centralne banke), tada postoje različiti mehanizmi da se kontroliše ekonomski, vojni i svaki drugi potencijal neke zemlje. Najbolji način je infiltracija u režim zemlje neprijatelja/domaćina. Mosad se infiltrirao u svaku zemlju u svetu, tako, po svemu sudeći, i u Iran koji je očigledno kontrolisana država jer postavlja se pitanje: kako to da Iran nije snabdeven modernim sistemima PVO i, prema izveštavanjima medija, nema kontrolu sopstvenog vazdušnog prostora kroz koji izraelski bombarderi već u prvom naletu operišu bez ozbiljnijih ometanja, lako pogađajući zacrtane ciljeve, pa kažu, i generale, naučnike i ostale visoko rangirane ličnosti Irana? Zašto politički režimi „geopolitičkih“ „saveznika“ Irana (kako nam trube razni „analitičari“) Ruski i Kineski, nisu snabdeli Iran modernom sistemima PVO? Možda zato što su i oni kontrolisani i instalirani od strane Globalnog Siona? Za koga i u čijem interesu se vode ratovi? Ko profitira od ratova, s obzirom da niti jedna politička „vlada“ nema kontrolu nad bankarskim sektorom/emisijom kreditnog novca? Da li su judeo masoni na obe „strane“ svakog rata? Da li je igra postavljena tako da je njihova i levica i desnica? Da li su njihovi i globalisti i „suverenisti“, i nacisti i komunisti, i „cionisti“ (država Izrael) i islamisti? Šta mislite, ako dođe do upotrebe nuklearnog oružja, hoće li ijedna bomba pasti na finansijski centar u Londonu (City of London), pogoditi neki od 12 ogranaka „američke“ banke Federalnih rezervi ili sedište „Evropske“ centralne banke ili možda Banke „Rusije“, „Narodne“ banke Kine, Centralne banke „Irana“? Pa neće, to je zabranjeno „pravilima“ ratovanja!!! Ko je propisao ta „pravila“? „Međunarodni“ faktor? Zašto Hitler sa „svojom“ vojnom mašinerijom pregazi tolike zemlje i narode, sa tolikim žrtvama, ali ne dira u Švajcarsku-sedište „svetskog“ bankarstva oličeno u Banci za međunarodna poravnanja-BIS Bazel? Kako neko reče: sve je šarada. Svi ratovi (modernog doba) su lažni, ali su sve žrtve rata stvarne. Udar na Iran je pažljivo tempiran. Tempirali su ga „gospodari svetske igre“. Da je Iran (po „njima“) trebalo da ima razorno oružje, imao bi ga. Iran je „jak“ onoliko koliko je predviđeno da bude „jak“. Rat će trajati onoliko dugo i vodiće se na takav način kako to bude odgovaralo „onima“ koji vuku konce iz senke. Global cionisti/“međunarodni“ centralni bankarski kartel/judeo masoni kontrolišu obe vojske u dirigovanom sukobu, uz, naravno kontrolu medija i usmeravanje misli celokupnog čovečanstva. Cilj je steći apsolutnu globalnu kontrolu kroz upravljani haos i nametnuti svim narodima jednu svetsku tehnokratsku vladu.
Da bi se narodima sveta (gomili) nametnula Svetska vlada, neophodno ju (gomilu) je zavesti i dovesti u takvo stanje (očaj, beznađe, dezorijentisanost, zabluda, ekonomska i socijalna svetska katastrofa, glad…) da olako prihvati svaku serviranu sugestiju.