Kecmanović: Zapad želi da rusofilnoj većini u BiH pokaže da je Moskva daleko, a da su oni tu!?

Piše: Nenad Kecmanović

U BosniI su već OS BiH, i EUFOR, i ALTEA, sada i Britanska osmatračnica za zaštitu od „secesionista i rusofila“, a evo i Sarajlije se naoružavaju.

Anglo-američki medijski monopol uspio je da ubijedi muslimansko Sarajevo da Dodik dovodi Putina na Baščaršiju. Potomci boraca SS Handžar divizije naslijedili su strahove sa Istočnog fronta.

Najprije se mjesecima raspravljalo o tome da bi ukrajinska kriza mogla da se prenese u  BiH. Tu pretpostavku, deplasiranu jer je BiH ionako već 30 godina u krizi, lansirali su iz Londona i Berlina, uz sekundiranje  Sarajeva, sa ciljem da se opravda prevencija opasnosti koja ne postoji.

Na postojeći kontingent EUFOR-a od 500 vojnika i oficira, Britanci su dodali  još 500, Njemačka je najavila još 1000, a sarajevski muslimani masovno vade oružne dozvole. Naravno, opravdanje je „obezbjeđivanje mira i stabilnosti“, ali bez ikakvog objašnjenja ko ili šta ih, pored hronične antagonističke koegzistencje tri naroda u dva entiteta, baš u ovom momentu izuzetno ugrožava.

Ko ili šta je taj alarmantni remetilački novum?

Zahtjev Hrvata da sami biraju svoje nacionalne predstavnike?

Zahtjev Srpske da joj se vrate otete Ustavne nadležnosti?

Bošnjački zahtjev za unitarnom BiH u kojoj bi dominarali kao najbrojniji?

Ništa od toga jer sve to postoji već decenijama unazad.

U čemu je onda stvar? U tome što je BiH ostala bez v.p. pa samim tim i bez bonskih ovlašćenja, što su Ustavni sud BiH kompromitovale inostrane sudije, što je EU izgubila privlačnu snagu? Drugim riječima: ,njemački turista“ nema dikatatorsku moć, Brisel više nema meku moć, a zajedničko pravosuđe je izgubilo kredibilitet.

Kolektivni Zapad gubi političku  kontrolu u BiH te zato gomila vojnike i oružje. Umjesto predstavnika, posrednika, izvjestilaca, specijalni i opštih, visokih i niskih, šalju vojsku.

Ali, protiv koga i zašto?

Srpska je, kao i Srbija, proglasila vojnu i političku neutralnost. I, Dodik i Vučić, istina, neće u NATO i neće sankcije Rusiji, ali hoće u EU. Međutim, sve ankete u obje srpske zemlje pokazuju da ubjedljiva većina naroda u Srpskoj nije više za neutralnost, jer je EU sve manje atraktivna a sve više zahtjevna, te ih još i gura protiv prijateljske Rusije.

Pod devizom ko nije s nama taj je protiv nas kolektivni Zapad srpsku neutralnost tretira kao petu kolonu Rusije.

Tako dolazimo do paradoksa da dok vlast u Srpskoj, u skladu sa politikom neutralnosti,  umiruje i umjerava EU-skepticizam i rusofiliju nacije, iz Londona i Berlina ga prozivaju da generiše krizu u BiH.

Umjesto da Dodiku budu zahvalni, oni ga proglašavaju secesionistom, promotorom malignog uticaja Rusije, oličenjem svih problema u BiH, koje su sami proizveli.

Srpski član Predsjedništva BiH im je rekao ono o čemu u S. Makedonija i Albaniji ćute.

„Poslije posljednjih odluka Brisela, evropski put postaje besmislen, a EU nije bez alternative. Kandidatski status su dobile  Moldavija, ubjedljivo najzaostalija zemlja u Evropi, i jedan komad Ukrajine još neizvjesne veličine. Dobile su prednost zato što se nalaze na samoj granici dodira sa Rusijom. Na taj način EU je postala vojni savez, rezervni NATO. Gdje ne prolazi robusni NATO, može EU u rukavicama“.

Svijet se tako osvjedočio o još jednoj prevari Zapada o kakvim Srpska ima prebogato iskustvo. Pokrivali su ih eufemizmima duh umjesto slova Dejtona, neophodne ustavne reforme, funkcionalnija država sa jedinim ciljem da se razvlasti Republika Srpska.

Dok je svijet bio unipolaran, srpska upozorenja na obmane se nisu dobro „čula“, a izdaleka se nisu ni dobro „vidjela“. Ali, kao što mnoštvo država danas povlači priznanje Kosova*, tako i Srpska više nije sama protiv svih.

Sada i Srpsku bolje razumiju Rusija i Kina, kao i Mađarska.

Ponekad se protektoratu nešto i omaklo.

V.p. Vestendorp koji je prvi dobio na dispoziciju bonska ovlašćenja je na prvu reagovao: „Ovo je suprotno Dejtonskom sporazumu!“

Ešdaun se pohvalio: „Kada sam nailazio na otpor RS, pozvao bih Krisa Patena u Briselu i sutra bi on to objavio kao uslov za ulazak u EU“. Oven je u memoarima napisao: „Na brifingu pred odlazak u BiH rekli su mi: „Imaš odriješene ruke, samo ne bilo kakav bošnjački entitet“.

Jozef Marko, austrijski sudija Ustavnog suda BiH, priznao je: „Postojao je prećutan dogovor između Suda i visokog predstavnika da Sud uvijek potvrđuje meritum njegovih zakona.“  Izuzev Vensa, svi su to rekli tek po isteku mandata.

Dodik je sa svim tim prevarantima morao da se nosi 15 godina, da bi dočekao Šmita, koji se još i lažno predstavlja kao v.p., i da još kao demokratski izabrani kolektivni šef države trpi njegove optužbe da je „secesionista i ruski agent“.

Dodik jeste spominjao mirni razlaz, ali kao posljednje sredstvo protiv rušenja ustavne pozicije RS. Jeste spominjao da je narod u Srpskoj zagledan u Srbiju i da želi što veće jedinstvo sa maticom. A jeste i da se često sastajao sa Putinom i Lavrovom. Pa šta onda?!

Šta u tome ima tako čudno, čak skaredno? Sloveni, pravoslavci, stari prijatelji!

Ako misle da su koka-kola i hamburgeri to preokrenuli i da Dodik laže, mogu da provjere: referendum, istraživanje javnog mnjenja ili anketa među Srbima u BiH.

Nipošto, jer se boje rezultata.

Volcer  objašnjava: „U slobodi narodi uvijek biraju da žive sa sebi sličnim po vjeri, naciji, jeziku istoriji i da zajedno sami sobom upravljaju“.

Miršajmer je još ranih ’90-ih upozorio da je američki pristup BiH promašen.

Kisindžer je podsjetio da su Srbi izdržali četiri vijeka osmanske okupacije.

Hantington je Bosnu uzeo za primjer sukoba tri civilizacije.

Politički inženjering izgradnje jedne bosanske političke nacije i centralizovane države u kojoj će Srbi biti manjina, naprosto nije uspio. Stanje je gore nego na početku eksperimenta, ali kako god se demokrate vrate na vlast (Klinton, Obama, Bajden), vraćaju se i nezavršenom poslu u Bosni.

Odakle ta kontraproduktivna upornost?

Sujeta bivše supersile da može da sprovede sve što zamisli?

Nametanje američkog melting-pota kao rješenja za sve? Podrivanje Evrope iz balkanskog dvorišta EU? Indirektno provociranje Rusije i Kine preko prijatelja na Balkanu? Deficit uvida u globalne promjene?

Pojačane patrole EUFOR-a, su se razmilile po Srpskoj uoči izbora u BiH. Čemu treba da posluži prelazak sa režima agresivnog civilnog protektorata na režim tihe vojne okupacije?

Da rusofilnoj većini pokažu da je Moskva daleko, a da su oni tu?

Da ohrabre korumpiranu manjinu protiv vlasti?

Čist promašaj! Narod više voli kakvu god domaću vlast nego inostranu silu i laž. Ne dao bog Dodiku da ga oni pohvale, izgubio bi izbore.

Fakti

Pročitajte JOŠ:

Iz Kijeva s ljubavlju – evropsko oružje za svetski terorizam