Katolički klerikalizam u kroatizaciji Dubrovnika

Rimokatolički klerikalci nastavili su i u kraljevini Jugoslaviji svoje napore na kroatizaciji Dubrovnika. Svi koji su im smetali bili su izloženi napadima. Zbog svoje borbe za očuvanje Kraljevine Jugoslavije sokoli u Dubrovniku bili su na udaru udruženih rimokatoličkih klerikalaca i hrvatskih separatista. List „Rad“ vodio je borbu protiv uticaja klerikalaca. U članku „Narodna Svijest“ sabotira narodnu državu“ ističe se : „Znali smo da „Narodna Svijest“ u Dubrovniku baštinila od zloglasne „Prave“ i slova i papir i štampariju. Znali smo da je „Narodna Svijest“ pokrenula, ona ista podzemna i podmukla sredovječna organizacija koja je kroz „Pravu Crvenu“ … ubrizgavala u mozak i u srce našeg narodnog organizma, kroz godine i godine, crno-žuti otrov. Znali smo i to da iza redakcije „Narodne Svijesti“ skrivane stoje i tajno ju podupiru one iste mračne sile koje su „Pravom Crvenom Hrvatskom“ rušile sistematski, perfidno i rafinovano, osnovice svega nacionalnog, … našu živu želju za oslobođenjem i ujedinjenjem. Sve smo to znali, ali mi nijesmo mogli ni zamisliti da će ti isti ljudi, crne i tužne prošlosti, … da će ti isti grdni tipovi imati toliko kriminalne drskosti da, svijesno i besavjesno, nastave sa svojim demonski destruktivnim djelovanjem.“ (1)
U Dubrovniku su 3. aprila 1920. održane demonstracije protiv don Stanka Banića, klerikalnog poslanika „Domagojevaca”. Banića su uz zviždanje demonstranti obasipali jajima. U dubrovačkom listu „Rad” istakli su da je uzrok demonstracija u delovanju klerikalaca i pisanju klerikalne štampe od oslobođenja. Klerikalci su po selima harangirali protiv Srba, Srbije i protiv svakoga koji se nije slagao sa razornim delovanjem separatista i reakcionara. Oni su podsticali seljake na pobune i teroriziranje svojih antiklerikalnih protivnika. Pisanje klerikalnog lista „Narodne Svijesti” išlo je u tom pravcu. Don Stanko Banić održao je nekoliko skupština na kojima je harangirao mase. U listu „Rad” istakli su da je delovanje klerikalaca u bivšoj Austriji, a naročito za vreme rata, ostavilo krvav trag u srcima poštenih Dubrovčana. Kao primer list je naveo da kada je na gruškom polju austrijski dželat obesio jednu žrtvu, jednog Crnogorca, klerikalci su se otimali za parče užeta da im „donese sreću”. Javnost je htela da zaboravi. Dubrovčani su u danu oslobođenja i ujedinjenja proglasili opštu amnestiju političkim protivnicima. U listu „Rad” istakli su: „Ali ovi, mješte da okaju svoje grozne grijehe, da nastoje da zacijele strašne stare rane, ovi okorjeli griješnici, zatornici slobode pojedinca i naroda, malo po malo digli su opet glavu i počeli organizivano i sistematski da ruše ono što je morem krvi stečeno, da drmaju osnovicama našeg narodnog i državnog jedinstva, … . U Konavlima n. pr., oni su prostačkim lažima i klevetama protiv Srbije i protiv onih Hrvata koji su založili već za austrijskih vremena svoj život za jedinstvo naroda, oni, klerikalci, a među njima u prvom redu Stanko Banić i glasnik njegove klerikalne stranke „Narodna Svijest”, oni su rasijali po Konavlima takovu mržnju protiv svakoga koji nije njihov klerikalni istomišljenik, da se svakom poštenom narodnom radniku čak i život ugrožava. I gle, oni, u takovim slučajevima, mješte da osude teror i brane svete principe građanskih sloboda, oni, klerikalci, aplaudiraju nasilničkoj masi”. (2)
U „Sokolskom Glasniku” prenet je članak iz lista „Dubrovački narod” br. 45 od 9. novembra 1921. Pisac članka reagovao je na pisanje klerikalne „Narodne Svijesti” iz Dubrovnika da kod sokola vlada „zastoj i mrtvilo” i istakao : „Laž je, klerikalna gospodo, što vi tvrdite, da Sokolstvo ima političku boju i da širi bezvjerstvo. … Sokolovi moraju da budu i jesu narodna vojska, stupovi naše ujedinjene i slobodne države. Pa naravno kao takove moraju ih potpomagati u prvom redu vojne vlasti; … Možemo li isto kazati za „Orlove” ? Ne ! „Orlovi” nijesu drugo nego klerikalna propaganda, pokrivena plaštem „gimnastičkog društva” … Neki dan u sinjskoj crkvi župnik Belamarić s oltara proklinjao je Sokolstvo i sve one koji pohađaju sokolane”.(3)
O napadima klerikalaca na sokole objavljen je 1933. članak ,,Pop Dukaj i mađar Salkaj, vode križarsku vojnu … “ u listu „Dubrovačka tribuna” u kome je istaknuto : „U poslijednje vrijeme javljeno je iz naših okolnih sela nekoliko ispada za koje je utvrđeno da su im auktori križari i njihovi časni vođe”. Župniku Don Karlu Dukaju smetao je rad Milovčića koji je organizovao prvu sokolsku četu u Ošlju. Na dan Sv.Petra i Pavla, pop Dukaj je održao propovjed punu aluzija na sokolstvo i njegove pionire, prikazujući ih kao protivnike crkve i vjere. Iste večeri sastao se Milovčić u jednom društvenom lokalu sa tamošnjom učiteljicom, razgovarajući o sokolskoj organizaciji. Župnik Dukaj upao je u lokal vičući i psujući Milovčića sa raznim pogrdnim rečima. Pop Dukaj se branio da on nije napao sokolstvo kao takvo, nego samo neprijatelje crkve. Posle kratkog objašnjenja Dukaj je Milovčića udario šakom u lice. Kada je Milovčić hteo da reaguje, župniku je priskočio u pomoć njegov zet Mađar Ferenc Salkaj. Zajednički su napali Milovčića i teško ga povredili, tako da je iste večeri morao da ide u banovinsku bolnicu u Dubrovniku gdje mu je ukazana potrebna pomoć. (4)
Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću : „Da bi omeli napredak sokolstva u srezu Dubrovnik, koje je brojalo 26 sokolskih četa, sa oltara se propovedalo protiv sokolstva i pretilo paklenim mukama onima, koji stupe, ili ostanu u sokolskoj organizaciji. Čak, štaviše, pretilo se i životom i imovinom. Neki su naši članovi bili zaista tučeni, a nekima je upropašćena imovina. U godini 1936. paljeni su stogovi sena i iščupano na stotine čokota loze našim članovima, potpaljena je sokolana u Orašcu. Godine 1937. zapaljen je sokolski dom sokolske čete Popovići (Konavle). Iste godine je rulja separatista polupala izloge na dućanima naših članova, a pre nekoliko dana, pod kuću u kojoj se nalazi sokolska četa u Postrenju, podmetnut je dinamit.” Usled ovakvih pritisaka sokolske čete u Mrcinama, Vitaljini, Pločicama, Komolcu i Osojniku sasvim su prestale sa radom. Starešinstvo dubrovačkog sokolskog društva zaključilo je da je sokolstvo, zbog svoje jugoslovenske liberalne i antiklerikalne ideologije bilo izloženo napadima od strane rimokatoličkog klera udruženog sa pripadnicima HSS. (5)
Uticaj sveštenstva na deo omladine u Dubrovniku bio je uočen od lista Srba katolika „Dubrovnik”. Prilikom tradicionalnih svečanosti Bokeljske mornarice 1937. u Sabornoj crkvi u Kotoru bile su izložene moći sv. Tripuna. U članku posvećenom toj temi list „Dubrovnik” naglasio je da su svete moći kadili tamjanom zajednički pravoslavni i katolički sveštenici. Istakao je da je ovaj primer vjerske snošljivosti naveo za razmišljanje jednom delu katoličke omladine u Dubrovniku koja je često u društvu sveštenika. (6)
Zbog žalosti za žrtvama sukoba u Senju 8 i 9 maja 1937, koji su izazvale Pavelićeve “ustaše”, mnoge crkve u Dubrovniku istakle su crne zastave. Među njima i biskupski dvor. (7) List „Dubrovnik” je konstatovao da su fratri franjevci a za njima dominikanci i biskup u Dubrovniku žalili za “ustašama” i analizirajući njihove reakcije na vest o smrti biskupa Frane Ućelinija-Tice istakao : „Dok su oni oplakivali i time glorifikovali takove elemente, većina u gradu nije ni bila na čistu čemu ta žalost. … Ali kad je …preminuo ne samo jedan njihov brat u Hristu, već istinski rodoljub, propovjednik bratske ljubavi i vjerske snošljivosti, kad je cio čestiti i pravi Dubrovnik zaridao za ovako teškim gubitkom, ti isti sluge božje ne dadoše nikakvog znaka saosjećaja. S jedne strane žale i glorifikuju antidržavne elemente a ovamo bagatelišu prave, iskrene i čestite rodoljube. I ova čeljad odgajaju i školuju mladost, narodnu uzdanicu, u svojoj gimnaziji. Ima li se ta, od njih odgojena mladost, ugledati u one, koje njihovi učitelji žale i glorifikuju ? ” (8)
U svojoj borbi protiv sokola klerikalci su koristili verska osećanja naroda. Na Uskrsni Ponedeljak 1938. priredili su izlet naraštajci dubrovačkog Sokolskog društva u Luku Šipansku. U novom sokolskom domu održali su priredbu. Prostrana dvorana Doma bila je dupkom puna težaka i ribara sa ostrva Šipan, koji su aplauzom nagrađivali ritmičke vježbe naraštajaca i naraštajki. Na programu su bile i patriotske pesme Vojislava Ilića i Silvija Kranjčevića, koje je narod sa suznim očima pratio i živim aplauzom odobravao. U dopisu o ovoj proslavi u listu ,,Dubrovnik” istaknut je postupak mjesnog župnika, koji je po nagovoru funkcionera jedne političke stranke zakazao procesiju za kišu baš u tri sata popodne za koji sat je bila najavljena Sokolska priredba. Uzalud su mu 12 najuglednijih mještana poslali pismenu molbu da održi procesiju posle mise, kako je bio običaj na Šipanu. Župnik je sa uvrjedama odbio da izađe u susret velikom broju dobrih katolika članova sokolskih četa u Luci i Suđurđu. Radi ovog postupka župnika priredba je nastupila dva sata kasnije nego je bila najavljena. Župnik Ante D. Makljančić odgovorio je u klerikalno-mačekovskoj „Narodnoj Svijesti” dopisniku „Dubrovnika” istakavši : „Budući vidim, da ozbiljne osobe sa sela ne odgovaraju na tipične dopise u „Dubrovnik-u” ja ću nakon opetovnih objeda protiv mene tek prigovoriti dopisniku samo ovaj put, … osobito me mrči što sam odredio procesiju toga ponedjeljka u 15 s. jer da je to bio sat njihov ! Dakle gospodin divni ne misli na pravo puka u svome mjestu, niti onda kada puk strahuje od glada. … tek sat prije sv. Mise 10 potpisnika (uz uvredljive tvrdnje) umolili”. (9)
Sporazumom Cvetković-Maček 26.8.1939. Dubrovnik je odvojen od Zetske banovine i dodeljen novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. Uticaj klerikalaca porastao je u novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. List „Dubrovnik” preneo je 30. septembra 1939. pisanje klerikalno-mačekovskog lista „Narodna Svijest” da je njen kao i svih onih koji misle kao ona, glavni zadatak uništenje sokola. Po njoj svakoga ko je bio član sokola trebalo je ne samo anatemisati već uništiti, isterati iz službe i baciti na ulicu. (10) Hajku na sokolske domove podsticala je štampa, naročito klerikalna. U listu „Dubrovniku” se isticalo : „objavljuje takove napise, koji indirektno podstiču neodgovorne elemente da protuzakonito posižu za sokol. imovinom, pa time sami seju nered i nezakonitost, ”. U sokolskom domu u Župi dubrovačkoj u kome su stanovali privremeno pozvani u vojsku po pisanju lista „Dubrovnik” : „neki zlikovci namjestiše jednu topovsku čauru napunjenu ekrazitom, zalivenu cementom i proviđenju sa upaljačem, fitiljom. Srećom da su vojnici, koji su tu u Sokolskom domu, otkrili taj atentat i osujetili ga, ali do sada, koliko znamo, nijesu pronađeni zlikovci.” (11)
Koliki je bio uticaj katoličkog sveštenstva povezanog sa hrvatskim separatistima može se videti iz sledećeg slučaja. U časopisu „Bratstvo” glasniku Sokolske župe Osijek, od 15. novembra 1939. izašao je članak „Svećenik terorista” u kome se ističe da je u izlogu jedne dubrovačke knjižare bila izložena karta Kraljevine Jugoslavije sa pregledom veroispovesti, prema zvaničnoj statistici iz 1931. Jedan sveštenik, koji nije bio iz Dubrovnika, zatražio je od nameštenika knjižare da se karta iz izloga ukloni, jer će u protivnom izlog biti razbijen. Časopis je konstatovao da je karta uklonjena a svećenik je ostao čitav. (12)
List Srba katolika ,,Dubrovnik” nastavio je borbu protiv hrvatske hajke na sve srpsko i jugoslovensko. Urednik lista Kristo Dominković bio je predratni član Srpskog sokola i borac protiv Austrije i njenih vernih slugu klerikalaca. U listu ,,Dubrovnik” istaknuto je : ,,Najnoviji razvoj prilika … metnuo je Dubrovnik u veoma neprirodan geografski položaj, koji ga je doveo u vezu sa onim krajevima, sa kojima nikada nije imao, ama baš ništa, zajedničkog. Došavši u takav položaj, on je sada izložen nemilim, bezrazložnim a često do nevjerovatnosti teškim udarcima koji bez milosti pogađaju, bez razlike imena, sve rodoljubne elemente u njemu. U tako teškim prilikama moramo da vodimo borbu i da uzimljemo u zaštitu nacionalni elemenat u Dubrovniku, kojemu se suprostavlja povampireni duh iz 1914 godine.” (13)
Na članak iz ,,Narodne Svijesti” o masoneriji ,,Hrvati i masonerija” odgovorili su sarajevska ,,Jugoslovenska Pošta” i ,,Dubrovnik”. Reagovanje lista ,,Narodna Svijest” bolje od svega ilustruje prilike u Banovini Hrvatskoj. U listu ,,Narodna Svijest” istakli su : ,, te stari ishlapljeli i sklerozni ,,Dubrovnik” (još je živ ?), organ posljednih Mohikanaca, ,,stare garde” i t. zv. ,,Srba-katolika”. Sami fakat, da su se javila ta dvojica najbolje potvrđuje, da smo imali pravo. Ne daj Bože, da nas ,,Dubrovnik” i ,,Jug. Pošta” pohvale ili se s nama slože, jer bi to značilo da smo učinili nešto što je protiv opstanka i života hrvatskoga naroda. Oni sada nijesu u mogućnosti, da uzmu u obranu srpsko-jugoslavenske masone, svoje poslodavce i prijatelje, pa nemoćno gmižu poput prignjećeg crva i pokazuju trzajem zadnje ( i još kratkotrajne) znakove života”. List ,,Narodna Svijest” u istom broju prenosi i komentar povodom svog članka iz dnevnika ,,Hrvatska straža” : ,,Ovom glasilu šačice velikosrpskih generala bez vojske oko „Dubrovnika”.” (14) I u narednom 33 broju „Narodna Svijest” nastavila je polemiku : „Sklerozni ,,Dubrovnik” … Za nas je sada najvažnije, da možemo nedvobeno – i na temelju vlastitog njihovog priznanja – utvrditi, da “Dubrovnik” brani masoneriju, njen rad u ovom državnom sklopu, te da na toj obrani masonerije i danas dosljedno i uporno ustraje.” Pisac članka pod šifrom F. oborio se i na Antuna Fabrisa povodom izlaska „Izabranih članaka Antuna Fabrisa” koje je sakupio dr. Henrik Barić. Istakao je: „Dubrovnik” se toliko ponosi s tim Antunom Fabrisom i sada (g. 1940) izdaje u Beogradu u posebnoj knjizi njegove protuhrvatske i protukatoličke članke. Vajda radi protuhrvatskog i protukatoličkog stajališta ovoga renegata i vjerskog indiferentiste smatra, da je on „prigušio atavizam”, da se aklimatizirao i postao skladan”. (15)
Posle Aprilskog rata 1941. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Savez sokola zabranjen je, a članovi izloženi progonu. Starešina sokolske čete u Orašcu Karlo Rakidžija preživeo je ustaški teror. Pred Komisijom za utvrđivanje ratnih zločina dao je 1.12.1944. izjavu : „Kad sam bio od ustaša strpan u zatvor u junu 1941. godine doživeo sam mnogo užasa, jer je u zatvoru nestajalo mnogih drugova. Najužasnija je bila noć od 30. juna na 1. jula kada su izveli 14 žrtava koje su strijeljali na Rudinama iznad Stona. Sve ovo su pravili ustaše iz Orašca. Tužbu protiv mene potpisao je župnik iz Trstena don Niko Darešić, ustaški povjerenik.”(16)
Katolički klerikalci su nastavili u kraljevini Jugoslaviji svoje napore na kroatizaciji Dubrovnika. Sokolstvo, zbog svoje jugoslovenske liberalne i antiklerikalne ideologije bilo izloženo napadima od strane rimokatoličkog klera udruženog sa pripadnicima HSS. O tim napadima i o uticaju klerikalaca na omladinu pisala je domaća štampa. Takođe je pisala o mogućim posledicama tog klerikalnog uticaja. Uticaj klerikalaca i njihovog glasila „Narodna Svijest“ porastao je posle stvaranja Banovine Hrvatske. Svoj uticaj klerikalci su iskoristili za hajku na sokole, masone … . Sve što se dešavalo u Banovini Hrvatskoj bilo je uvod u ono što se dešavalo u NDH.

Saša Nedeljković član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Napomene :

1. „Narodna Svijest“ sabotira narodnu državu“, „Rad“, Dubrovnik, 6. decembra 1919, br. 3, str. 1;
2. „Demonstracije u gradu”, „Rad”, Dubrovnik, 10. aprila 1920, br. 21, str. 3;
3. Sokolaš, „Klerikalni bijes na Sokolstvo”, „Sokolski Glasnik”, Zagreb, 1921, br. 12, str. 440, 441;
4. „Pop Dukaj i mađar Salkaj, vode križarsku vojnu … “. „Dubrovačka tribuna”, Dubrovnik, 6 jula 1933, br. 209;
5. Nikola Žutić, „Sokoli”, Beograd, 1991, str. 127, 133, 169-171;
6. „Vjerska snošljivost”, „Dubrovnik”, Dubrovnik,13 februara 1937, br. 2, str.3;
7. „Čudne pojave”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 22 maj 1937, br.16, str.3;
8. „Upoređenje, koje se ne smije zaboraviti”, „Dubrovnik”, br. 18, Dubrovnik, 5 Juni 1937, str.4;
9. „Pišu nam sa Šipana”, „Dubrovnik“, br. 17, Dubrovnik, 30 aprila 1938, str. 3; ,,Dopisniku ,,Dubrovnika” tek prigovor”, ,,Narodna Svijest”, br. 19, Dubrovnik, 11. Svibnja 1938, str. 2;
10. „U tom grmu zec leži”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 30 septembar 1939, br. 39, str. 3;
11. „Hajka na sokolske domove”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 4. novembra 1939, br. 44, str. 3;
12.„Svećenik terorista”, „Bratstvo”, Sokolska župa Osijek, 15 novembra 1939, br. 11, str. 221;
13. „Našim poštovanim pretplatnicima i prijateljima”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 30 decembra 1939, br. 52, str. 4;
14.„Odjek našeg članka o masoneriji”: F. ,,Jugosl. Pošta” i ,,Dubrovnik”, brane masoneriju”, „Zagrebačka štampa o našem članku”, „Narodna Svijest”, Dubrovnik, 7 Kolovoza 1940, br. 32, str. 1;
15. F. „Istina o ,,Dubrovniku”, „Narodna Svijest”, Dubrovnik, 14 Kolovoza 1940, br. 33, str. 1; “IZABRANI ČLANCI Antuna Fabrisa“,Sakupio i predgovor napisao dr H. Barić, 1940, Izdanje „Dubrovnik“, Beograd;
16. Milorad M. Lazić, „Krstaški rat Nezavisne Države Hrvatske”, drugo dopunjeno izdanje, Beograd 2011, str. 31;