Kata majstor

Autor: Političar bez mandata – Građanin „X“

Naš veliki vođa, sin Sunca, izabrani, osim po svojoj Bogom danoj izuzetnosti u vođenju zemlje, koju toliko voli da sve puca ka’ u turskim sapunicama na njemu omiljenoj TV, pokazao je da još jednom može da iznenadi vještinom mogućeg. Ovih dana smo saznali da imamo i velikog političkog kata-majstora.

Stoga, krenimo redom: Kata- borba sa jednim ili više zamišljenih protivnika (Kata prevedeno znači “forma”, takođe i “borba s zamišljenim protivnikom”. To je skup unaprijed određenih pokreta koji se sastoji od obrambenih i napadačkih tehnika.)

Naš veliki vođa, sin Sunca…(da ne nabrajamo dalje) ovih dana za govornicom, opčinjava široke mase govorom o ugroženosti od strane zamišljenih neprijatelja. I sprema se vođa za konačnu bitku, zamahuje široko preko Kavkaza i Urala, preko Morave i Drine, ali mu je odbrana od udaraca iz blizine mnogo teža. Od udaraca spolja ima NATO. Obećali su mu, a i on njima zaista. Ko će da slaže tek ćemo vidjeti.

Ipak, udarci iz klinča, i ako slabiji mnogo više ga bole. Zato je naš veliki Kata majstor počeo da uvježbava svoje istomišljenike: Duška Markovića, Slavka Stojanovića, a oni će po strukturi navježbati SAJ, ANB, itd. Jer, zaboga, neće njima niko oduzeti teško stečenu državu.

Još kaže naš Kata-majstor da nije Država (sa velikim D) ničija prćija. Oh groteske, pa Majstor vraća istim udarcima koje i prima. Čak i riječi prepisuje, jer kad se magistrati i doktorati dobijaju plagijatima što ne bi i još jedni izbori.

To mogu samo veliki majstori, a mi mu se klanjamo.
I umislio je vođa da mu lijepo stoji Britva, ali dok arogantno sa govornice opčinjava nas, zaboravlja da smo, u međuvremenu, naučili čitati znakove neverbalne komunikacije.

Čak i povremena skrušenost pred podanicima u stilu „Znamo da smo pravili greške, koje ćemo ubuduće ispravljati“ nije dovoljna da zaustavi nagon za povraćanjem koji nastupi usled tolike doze prepotencije, arogancije i samozadovoljavanja na javnom mjestu.

Jeste veliki vođo, u pravu si da će narod izaći na ulicu tog 16. oktobra. Svaki slobodnomisleći građanin, kome je dosta tebe i takvih kao ti, izaći će da proslavi. I ja ću biti među njima, i prvi put nakon toliko godina ću ponijeti crnogorsku zastavu i zavijoriti je Podgoricom. Da, dobro si čuo. Crnogorsku. I od referenduma na ovamo biće to prvi dan u kojem ću se ponositi što sam Crnogorac.

I sada ti, sine Sunca, obećavam da onog dana kada ti odeš i ostaviš nam ovu napaćenu Crnu Goru, prvi ću biti koji će stati u njenu odbranu od „hordi zla“ (naš je gospodar gledao film „Gospodar prstenova“, jer čisto sumnjam da je pročitao knjigu). Ali naš gospodar je Gospodar Satova, a valjda je umislio da je pola Crne Gore Orci koje treba uništiti. E nismo, Britvo, Orci već Crnogorci.